Mjecečni arhivi: Ožujak 2017

Djeca u prometu.

By

Zašto dijete treba biti vezano u autosjedalici?

Autosjedalice spašavaju život i smanjuju ozbiljne ozljede i do 70%. Drugim riječima, od 10 mališana koji bez sjedalice smrtno stradaju ili su liječeni u bolnici zbog sudara vozila u kojem su se nalazili, čak njih sedam bi preživjelo ili ne bi bilo hospitalizirano da su bili pravilno vezani u autosjedalici.

Istraživanja i iskustva pokazuju da 70-80% autosjedalica nije pravilno korišteno, a u Hrvatskoj se taj postotak kreće čak oko 90%.

Sile koje djeluju na nas prilikom sudara, djeluju i na našu djecu. Istovremeno sigurnosni pojasevi vozila nisu dizajnirani da bi djeci pružili zaštitu, a sile sudara i kod najmanjih brzina su toliko jake da je nemoguće dijete zadržati u rukama.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske (čl. 163) svaki vozač obavezan je vezati dijete u autosjedalicu smještenu na stražnje sjedalo vozila.

Nije li sigurnije da sama držim svoju bebu? Neće li biti lakše izaći iz vozila nakon nesreće ako nisam vezana pojasom?

NE I NIKAKO NE!
Prilikom sudara brzine od svega 25 km/h, na objekte u vozilu djeluje sila oko 20 puta jača od njihove težine. Tako dijete od 5 kg postaje teško oko 100 kg. Nemoguće ga je zadržati u naručju, a težina odrasle osobe može doslovno zgnječiti dijete. Statistike pokazuju da su oni koji izlete iz vozila pri sudaru pod četverostruko većim rizikom da smrtno stradaju. A što se tiče izlaska iz vozila kada je putnik vezan pojasom, puno je lakše izaći iz vozila ako putnik ne dobije ozbiljne ozljede glave i prsnog koša, a koje su povezane s nesrećama gdje pojasevi nisu korišteni.

Moramo li koristiti dječju autosjedalicu ili je dovoljno da je beba u košari ili nosiljci?

Najsigurnije za bebu je vožnja u testiranoj i od nadležnih državnih institucija provjerenoj i ovjerenoj autosjedalici. Košare i nosiljke nisu namijenjene kao sigurnosna prijevozna sredstva za bebe i ne pružaju im sigurnost (inače bi dolazile s potvrdom da se mogu koristiti za osiguranje djeteta u automobilu, zar ne?). Iako se na prvi pogled čini da je cijena autosjedalice velika i može se doći u napast da se umjesto nje koristi košara iz kolica ili slično, uvijek si trebate postaviti sljedeće pitanje: Ima li život vašeg djeteta cijenu?

Koje je najsigurnije mjesto za dijete u vozilu?

Po hrvatskom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, sva djeca do 12 godina starosti moraju biti vezana na stražnjem sjedalu. Po istom Zakonu dijete do 5 godina starosti mora biti vezano u odgovarajućoj autosjedalici postavljenoj na stražnje sjedalo. Istraživanja pokazuju da stavljanje djeteta na stražnje sjedalo smanjuje mogućnost ozljede i smrti za više od 30%.

Na stražnjem sjedalu postoje, uglavnom, tri mjesta. Za prijevoz je najsigurnije srednje mjesto jer je najudaljenije od eventualnih točki udara kod sudara. Ako je moguće sjedalicu pravilno montirati na srednje mjesto, onda je ono najsigurnije. U suprotnom, autosjedalicu treba postaviti na mjesto iza vozača ili suvozača. Statistike pokazuju da su mjesta iza vozača ili suvozača podjednaka po pitanju sigurnosti.

Kako mogu paziti na svoju bebu ako je ona na stražnjem sjedalu i van mog dohvata?

Ako je beba pravilno vezana u autosjedalici na stražnjem sjedalu, ne biste se trebali bojati za njezinu sigurnost. Razmišljajte o tome na ovaj način: kada navečer stavite svoju bebu spavati, osigurate da bude na sigurnom, pustite je da spava i ne sjedite pored nje budni cijelu noć.

Ako se svejedno bojite što beba nije pod vašim direktnim nadzorom kada je na stražnjem sjedalu, pokušajte se uvijek voziti s još jednom odraslom osobom koja može svoju pažnju posvetiti djetetu dok vi posvećujete pozornost prometu. Naravno, ta osoba također mora biti vezana; u suprotnom postoji rizik da će, u trenutku sudara, svojim tijelom zdrobiti ili udariti o dijete.

Također, mogu se kupiti retrovizori koji se postave, jedan na stražnje staklo vozila, a drugi na prednje pored standardnog retrovizora. Na taj način moći ćete vidjeti svoje dijete jednostavnim pogledom u retrovizor. To vam može pomoći u smirivanju vaših strahova kada se nalazite u vozilu sami sa svojim djetetom.

Zar nije za male bebe jako važno da leže na ravnom? Zar autosjedalice koje stavljaju bebu u polusjedeći položaj nisu opasne za bebe?

Ovo je jedan od mitova koji, nažalost, mnoge roditelje malih beba tjera da stavljaju bebu u smrtnu opasnost, držeći je u naručju ili košari pri vožnji u motornom vozilu, radije nego u autosjedalici u polusjedećem položaju.

Polusjedeći položaj i postavljanje sjedalice prema nazad kod malih beba neophodni su za njihovu sigurnost u vozilu. Nagib naslona sjedalice od 45 do 60 stupnjeva u odnosu na tlo najbolje osigurava bebinu glavu i vrat, dok u isto vrijeme osigurava da su dišni putevi bebe otvoreni. Ako je nagib veći, bebina glava pada prema naprijed i može doći do zatvaranja dišnih puteva. Ako je nagib manji, djetetova glava pri sudaru biva povučena prema naprijed izuzetno velikom silom koju njezin nerazvijeni vrat i kičma ne mogu podnijeti, a istovremeno dijete može iskliznuti ispod pojasa i van autosjedalice. Također, poluuspravni položaj djeteta osigurava da se sile pri sudaru rasporede preko tijela i izbjegne njihova koncentracija na određenu točku koja može uzrokovati ozbiljnu ozljedu.

Iznimku kod polusjedećeg položaja ponekad je potrebno učiniti kod nedonoščadi i beba rođenih s malom tjelesnom težinom (do 3 kg). Kod tih beba potrebno je prvo testirati stvara li polusjedeći položaj u autosjedalici probleme u disanju i srčanom ritmu. Neke od tih beba morat će koristiti autokrevetić testiran za sudar umjesto autosjedalice okrenute prema nazad. U tom slučaju autokrevetić mora biti okrenut tako da je beba položena paralelno s naslonom stražnjeg sjedala i da je glava u sredini sjedala. Autokrevetići su potrebni u tim posebnim slučajevima, međutim za bebe koje nisu među njima, najsigurnije su autosjedalice. Problem kod autokrevetića je da u slučaju sudara s prednje ili stražnje strane vozila beba biva zadržana na mjestu (iako ne toliko koliko bi bila da je u autosjedalici), ali u slučaju sudara sa strane postoji mogućnost da tijelo bebe isklizne iz krevetića.

Zašto je okrenutost prema nazad toliko važna?

Bebe imaju teške glave i slabe vratove. Kosti u vratu i ramenima su mekane a ligamenti rastezljivi (na čemu je svaka majka pri porodu zahvalna). Ako je beba okrenuta prema naprijed, kod sudara sprijeda (najčešći i najopasniji tip sudara) tijelo je zadržano pojasem, ali glava nije.

Kako glava kreće prema naprijed, vrat se rasteže. Starija djeca i odrasli mogu tako dobiti privremene ozljede vrata. Međutim, kod malih beba kosti vrata se doslovno razmaknu i može doći do povrede kičme i kičmene moždine. Rezultat može biti smrt ili paraliza.

Kada je beba okrenuta prema nazad, u poluležećem položaju, cijelo tijelo (glava, vrat i trup) zaštićeni su naslonom autosjedalice u sudaru sprijeda. Također, ovaj smjer bebu štiti i u drugim tipovima sudara.

izvor: roda.hr

5. tjedan trudnoće

By

umor u trudnoći

BEBA: Duboko u maternici, dijele se male stanice nevjerojatnom brzinom. Sada je embrio veličine malog sjemena sezama (nešto veći od jednog milimetra) i još ne nalikuje ljudskom biću. Stanice embrija se u ovom tjednu dijele na tri sloja – endoderm, mezoderm i ektoderm, od kojih će se kasnije formirati različiti organi ljudskog tijela.

Iz unutrašnjeg sloja (endoderma) nastat će pluća, crijeva i prvobitni urinarni sistem, kao i tirodina žlijezda, jetra i gušterača. Od srednjeg sloja (mezoderma) formirat će se srce (ovaj tjedan ono će početi kucati), krvožilni sistem, kosti, mišići, hrskavica, spolni organi i bubrezi. Treći sloj (ektoderm) će biti odgovoran za razvoj živčanog sustava, kože, kose, mliječnih i znojnih žlijezda kao i zubića.

Prvobitna posteljica i pupčana vrpca koje bebi dovode hranu i kisik počinju funkcionirati.

MAMA: Osim izostanka mjesečnice, ovaj tjedan možete primijetiti i prve nelagode koje donosi trudnoća – umor, promjene u osjećajima mirisa i ukusa, često mokrenje i napetost u grudima. Također, možda ćete imati mučninu, ali je veća vjerojatnost da ćete je osjetiti tek za nekoliko tjedana.

Ljudi oko vas još uvijek ne primjećuju bilo kakav znak dramatičnih promjena koje se zbivaju u vama.

Ako ste vježbali prije trudnoće slobodno nastavite jer vježbanjem razvijate snagu i izdržljivost koja će vam biti potrebna da se izborite sa sve većom težinom, ali i sa fizičkim naporom kada dođe vrijeme za porođaja. I na kraju, poslije porođaja ćete svakako lakše povratiti svoju liniju ako budete vježbali tijekom trudnoće. Odlučite se za laganiju aktivnost, prilagođenu vašem drugom stanju i uživajte. Šetnja i plivanje su dobar izbor za sve trudnice.

Tate, postoji mnogo načina da sudjelujete u trudnoći partnerice – čak i ovako rano.

Što vam je činiti?

  • Mogli biste patiti zbog usporene probave ili zatvora. Kupite Donat-Mg i pijte ga toplog ujutro natašte kako biste je pokrenuli.
  • Izbjegavajte alkohol. Alkohol u trudnoći nije dozvoljen jer i male količine mogu utjecati na razvoj bebe.

Opasnosti nevakcinacije: Sve više dece u razvijenim zemljama umire od boginja

By

Domaći stručnjaci upozoravaju da se ova opaka bolest vraća i u našu zemlju jer je sve više onih koji odbijaju da vakcinišu decu, te da je procenat vakcinisanosti manji nego ratnih devedesetih.

Opasnosti nevakcinacije: Sve više dece u razvijenim zemljama umire od boginja

Čak sedamnaestoro dece umrlo je od boginja u Rumuniji od septembra prošle godine, dok je više hiljada obolelo od te zarazne bolesti u zemlji koja je od 2016. pogođena ozbiljnom epidemijom zbog niskog nivoa vakcinisanja.

Domaći stručnjaci upozoravaju da se ova opaka bolest vraća i u našu zemlju jer je sve više onih koji odbijaju da vakcinišu decu, te nam je procenat vakcinisanosti manji nego ratnih devedesetih.

Naime, nijedno od preminule dece u Rumuniji nije bilo vakcinisano, saopštio je ministar zdravlja te zemlje.

Kako je naveo, od februara 2016. tom se bolešću zarazilo čak 3.400 osoba. Godinu dana ranije pak bilo je sedam slučajeva zaraze, bez ijednog smrtnog slučaja.

“Apelujemo na građane da se vakcinišu. To je jedini efikasan način sprečavanja bolesti”, napomenuo je Bodog i pojasnio da je procenat vakcinisanosti stanovništva od ospica 80 odsto za prvu dozu i 50 za drugu, dok je Svetska zdravstvena organizacija preporučila vakcinisanje od 95 odsto.

Da se ova zarazna bolest polako, ali sigurno vraća u Srbiju, upozorava prof. dr Zoran Radovanović, epidemiolog.

“Od boginja se umire čak i u razvijenim zemljama, pa se u Evropi očekuje da je smrtnost manja od jednog u hiljadu. No krenula je ta kampanja da je ta vakcina navodno opasna, iako je potpuno bezbedna, pa je sada problem što danas u Beogradu ima manje vakcinisanih od tih 80 odsto u Rumuniji. U pojedinim delovima prestonice vakcinisanost je tek oko 65 odsto, iako mora biti preko 90 odsto vakcinisanih da ne bi bilo epidemije. Dok smo pre deset godina imali pokrivenost od oko 90 odsto, danas je to znatno manje. Mi smo bolest malih boginja eliminisali, a poslednjih godina nam se vraća i, po svemu sudeći, tek nas očekuju epidemije ako se nešto ne promeni”, napominje Radovanović za „Alo!”.

On podseća da je prethodnih godina u Srbiji bilo nekoliko stotina slučajeva zaraze, dok početkom devedesetih godina uopšte nismo imali obolele.

“Zato je ovo što se dešava u Rumuniji upozorenje za nas, jer je sve veći procenat onih koji se ne vakcinišu, kao i pedijatara koji ne insistiraju kod roditelja da vakcinišu decu. Nama će se to osvetiti i to je poruka za roditelje i pedijatre koji nesavesno obavljaju svoj posao”, ističe Radovanović.

Prema izveštaju Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, u šest evropskih zemalja boginje su endemske, a radi se o Belgiji, Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Poljskoj i Rumuniji.

Novi hit: Držač bočice za mamine i tatine slobodne ruke

By

Slikovni rezultat za the beebo drzac za bocice

Za roditelje koji bebu hrane na bočicu, Beebo je držač bočice za mlijeko osmišljen kako bi olakšao život s novorođenčem i omogućio kvalitetnije i lakše hranjenje. Vjerojatno ste više puta poželjeli dodatnu ruku dok ste hranili svoje dijete. Beebo funkcionira upravo na način da oslobađa maminu (ili tatinu) ruku tijekom tih dragocjenih trenutaka, dajući vam mogućnost masaže, milovanja ili čitanja bebi i uživanja u zajedničkim obrocima. Što mislite o ovom izumu?

 

 

izvor:klokanica.hr

Povišena temperatura kod djece.

By

Slikovni rezultat za beba ima temperaturu

POVIŠENA TEMPERATURA KOD DECE – PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ

Odojčad i mala deca često su bolesni.

Ovaj rani uzrast je period kada dete dolazi u kontakt sa mikroorganizmima iz spoljne sredine i kada se njegov imunološki sistem razvija i sazreva.Ukoliko je dete dobro uhranjeno, naročito ako je na prirodoj ishrani, dobro negovano i nema anemiju lako će se izboriti sa povremenim, najčešće virusnim, infekcijama praćenim povišenom temperaturom.

Povišena temperatura sama po sebi nije opasna. Ona je normalna reakcija organizma na infekciju i pomaže mu da se protiv nje izbori. Zato i ne treba odmah reagovati i davati detetu antipiretike pri svakom skoku temperature, ukoliko ona ne prelazi 38,5º C. U retkim slučajevima febrilnost je znak ozbiljne infekcije, a nekada je i neprijatna za dete.

Ipak, povišena temperatura, naročito kod odojčeta i malog deteta je izvor velike brige i nedoumica za roditelje.

Često se procena ozbiljnosti bolesti deteta od strane roditelja i zdravstvenih radnika značajno razlikuje. Roditelji nekada nemaju dovoljno informacija, a nekada konfuziju stvaraju netačne informacije sa interneta. Simptomi koji su bezopasni i spontano prolaze mogu roditeljima biti izvor najveće brige, kao što je nagli skok temperature.

Postalo je uobičjeno da se već pri prvom  skoku temperature dete odmah vodi u dežurnu zdravstvenu ustanovu. To je često nepotrebno, narušava komfor bolesnog deteta, izlaže ga nepotrebnim dijagnostičkim procedurama a često i nepotrebnoj primeni antibiotika (po čemu, na žalost, prednjačimo u Evropi).

Želja nam je da Vam pomognemo da procenite zdravstveno stanje vašeg febrilnog deteta, da mu pružite odgovarajuću pomoć i negu, da ne propustite da ga odvedete kod lekara ukoliko je potrebno, ali i da izbegnete da sa febrilnim detetom provedete više sati čekanja u dežurnoj zdravstvenoj ustanovi.

Glavni prioritet inicijalne procene febrilnog deteta je da se isključi ozbiljna bakterijska infekcija. Nadamo se da će vam naši saveti u tome pomoći.

NORMALNA I POVIŠENA TEMPERATURA. MERENJE TEMPERATURE KOD DECE

Temperaturu uvek treba meriti toplomerom! Procena dodirom nije pouzdana, neka deca mogu imati drhtavicu i hladne ruke i noge uz veoma visoku temperaturu.

Najbolje je temperaturu meriti ispod pazuha, čak i kod malih beba. Ukoliko se meri rektalno budite pažljivi da ne povredite bebu i odbijte 0,5ºC jer je za toliko rektalna temperatura viša.

Smatra se da dete ima povišenu temperaturu ako je, izmerena ispod pazuha, preko 37,5ºC.

Bebe su, zbog nerazvijenog sistema za regulaciju temperature, sklone da reaguju povišenom temperaturom ukoliko su pretopljene ili je temperatura u prostoriji previsoka. Raskomotite bebu, provetrite prostoriju i za sat  vremena proverite da li dete zaista ima povišenu temperaturu.

Trake za merenje temperature na čelu komforne su za dete, a mogu da im budu i zabavne. Ipak, bar jednom proverite i toplomerom da li se u rezulate merenja možete pozdati.

Temperaturu do 38,5ºC ne treba spuštati, ukoliko se dete dobro oseća.

NOVOROĐENČE SE U SLUČAJU POVIŠENE TEMPERATURE OBAVEZNO HOSPITALIZUJE, KAO I DETE KOJE IMA DRUGE OZBILJNE SIMPTOME.

POVIŠENA TEMPERATURA KOD DECE- ŠTA RADITI

  • PRECIZNO IZMERITI TEMPERATURU
  • RASKOMOTITI DETE
  • ČESTO NUDITI DETETU DA PIJE
  • AKO JE TEMPERATURA PREKO 38,5ºC DATI LEK ZA TEMPERATURU
  • AKO JE TEMPERATURA PREKO 39ºC RASHLAĐIVATI DETE
  • REDOVNO PROVETRAVAJTE PROSTRIJU U KOJOJ DETE BORAVI

POVIŠENA TEMPERATURA KO DECE – ŠTA NE RADITI

  • NE PRETOPLJAVATI DETE
  • NE SPREČAVATI DETE DA SPAVA(DO 39ºC)
  • NE UTRLJAVATI ALKOHOL/RAKIJU
  • NE RASHLAĐIVATI DETE HLADNOM VODOM
  • NE DAVATI ANTIBIOTIKE BEZ LEKARA
  • NE DAVATI ASPIRIN/ACETILSAICILNU KISELINU

MERE ZA SNIŽAVANJE POVIŠENE TEMPERATURE

  • RASHLAĐIVATI DETE AKO TEMPERATURA PRELAZI 39ºC ILI BRZO RASTE POSLE DAVANJA LEKA
  • VEĆE DETE TUŠIRATI, ODOJČE KUPATI U KADICI ILI SKINUTI I UVITI U MOKAR PEŠKIR
  • VODA TREBA DA BUDE MLAKA I PRIJATNA DETETU

AKO DETE IMA DRHTAVICU I GROZNICU POKRITI GA I SAČEKATI DA TEMPERATURA PORASTE, PA TEK ONDA DATI LEK ILI RASHLAĐIVATI DETE; U FAZI PORASTA TEMPERATURE NI JEDNA MERA NEĆE BITI EFIKASNA A DETETU ĆE BITI NEPRIJATNO.

izvor: trudnocaizdravlje.rs

Vakcine u prvoj godini života.

By

Zdrave bebe u porodilištu dobijaju dve vakcine: BCG vakcinu i prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B. Vidimo da nam život počinje uz vakcine, a mnoštvo je pitanja vezano baš za vakcinacije, pa smo odlučili da vam približimo vakcine koje se daju u prvoj godini života.

  • Šta je u stvari vakcinacija

Vakcinacija – imunizacija je najbolji način sprečavanja (prevencije) oboljevanja od zaraznih bolesti. Ovako se sprečava širenje zaraza među decom, ali i odraslima.

Vakcine se sastoje od oslabljenih ili “iseckanih” mikroorganizama (virusa ili bakterija), a tako su napravljene da ne mogu da izazovu infekciju, ali pomažu imunološkom (odbrambenom) sistemu organizma da nauči da se bori sa izazivačima zaraznh bolesti.

Postoje vakcine koje sadrže delove hemijskih supstanci (toksina) kojima mikroorganizmi napadaju čoveka i izazivaju veoma teška oboljenja (na primer tetanus, a nekada davno i difterija).

  • Šta se dešava u organizmu deteta koje je primilo vakcinu

Kada se vakcina da detetu odbrambeni (imunološki) sistem “vidi” sadržaj vakcine kao uzročnika bolesti. Počinje proces stvaranja otpornosti (imunizacija) na mikroorganizam (ili toksin) koji se sastoji u stvaranju antitela, ali i “uvežbavanju” pojedinih imunoloških ćelija za borbu protiv prouzrokovača bolesti.

Kako smo već napomenuli, vakcina ne može da izazove bolest, ali je dovoljno “jaka” da se imuni sistem nauči da prepozna mikronapadače, tako da ako nekada stignu u organizam biće uspešno “utamanjeni”. To je suština imunizacije.

  • Zašto ih dajemo tako rano – već u prvim danima života

 

Kad se beba rodi njen imuni sistem je prilično “tanak”. Nešto antitela (to su proteini – borci protiv mikronapadača)  beba preuzme od mame, ali prvi meseci života su ujedno i početak prve faze sazrevanja imunološkog sistema deteta. Zato je logično da se u taj proces sazrevanja “ugrade” i važne imunološke informacije o prouzrokovačima opasnih infekcija, a to se nesumnjivom najbolje sprovodi ranom vakcinacijom.

  • Zašto se neke vakcine daju više puta (revakcinacija)

Imuni sistem je jedna veoma složena armija različiti ćelija – vojnika, i biohemijskih procesa i supstanci koji učestvuju u odbrani organizma od infektivnih agenasa. Prilikom pravljenja nekih vakcina (što je jedan veoma složen farmako-tehnološki proces) prouzrokovači bolesti (virusi, bakterije ilji toksini) moraju biti oslabljeni tako da ne mogu da izazovu infekciju, ali stimulišu detetov imunitet.

Zato je potrebno “osvežiti pamćenje” odbrambenog sistema i ponavljati iste vakcine da bi se došlo do potpune imunizacije, dakle sigurne zaštite od mikroorganizama protiv kojih se vakcinacija sprovodi.

  • Ima li neželjenih efekata vakcinacije

Naravno da ima, ali su kod ogromne većine dece neželjeni efekti vakcinacije blagi i prolazni. Sa osavremenjivanjem farmako-tehnoloških postupaka dobijene su “čiste” vakcine što je značajno smanjilo pojavu neželjnenih efekata imunizacije.

Mogu se javiti takozvane lokalne reakcije (na mestu uboda) – otok, crvenilo, bol što obično dovede do nervoze i “kenjkavosti” beba.

Porast temperature, koji je retko drastičan, traje par dana (to su takozvani sistemski neželjeni efekti). Sve to, kod ogromne većine beba, prođe sa malo analgetika, a često i bez lekića, a dete će za par dana zaboraviti na vakcinu.

Izuzetno retko se dešavaju ozbiljne (neurološke) komplikacije vakcinacije koje se lako uočavaju od strane roditelja i brzo dovode decu pedijatru. Sa poboljšanjem procesa proizvodnje vakcina ove komplikacije su pravi raritet.

Jedno je sigurno – neželjeni efekti vakcina su beznačajni, u poređenju sa nesumnjivom koristi koje imunizacija pruža.

vakcine-u-prvoj-godini-871.jpg

  • Koje su obavezne vakcine u prvoj godini života

Naš imunizacioni protokol predviđa sledeće obavezne vakcine:

    • BCG vakcina – protiv tuberkuloze
    • Di – Te – Per vakcina je protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja (pertusis)
    • Polio vakcina – protiv dečje paralize
    • Vakcina protiv hepatitisa B
    • HiB vakcina – protiv opasne bakterije Hemofilus influence (Haemophilus influenzae)
  • Kada se daju

BCG vakcina se daje u porodilištu, kao i prva doza vakcine protiv hepatitisa B.

Revakcinacija (druga doza) protiv hepatitisa B se sprovodi mesec dana posle prve doze, a treća doza se daje pet meseci posle druge (šest meseci posle prve doze).

Di-Te-Per, HiB i polio vakcina se daju u trećem mesecu (mada se ova granica ponegde pomera u drugi mesec), a još dve doze sa razmakom od 4-6 nedelja (dakle ukupno tri doze u prvoj godini života)

  • Mogu li se vakcine kombinovati

Naravno da mogu!

Pokazalo se da kombinacije vakcina efikasno imunizuju dete, a tako se smanjuje broj “bockanja” beba. Kod nas su registrovane kombinovane petovalentne vakcine: Pentaxim i Infarix IPV plus HiB. Ove vakcine sadrže Di-Te-Per-Polio-HiB u sebi. Registrovan je i Infarix hexa (koji pored nabrojanih pet sadrži i hepatitis B vakcinu).

  • Kada dete nije za vakcinaciju

Dete treba da je zdravo kada se vakciniše!

Ako ima jasne znake infekcije: kija, kaščljuca, curi mu nos, ima crveno grlo i temperaturicu, mudro je sačekati bar nedelju dana. Nije dobro da se dete vakciniše danas, a za par dana da dobije febrilnu virusni infekciju koje je tek počela da se razvija na dan vakcinacije.

Nove preporuke kažu da se bebe, koje nemaju povišenu temperaturu, a imaju “kijavicu” (lako curenje nosića, a lepo jedu, raspoložene su, dobro spavaju) mogu vakcinisati.

Bebe koje dobijaju transfuzije (derivate krvi) posle rođenja (zbog operacija ili lečenja anemija…) se malo kasnije vakcinušu (obično se odlaže za 6 meseci), a detaljno uputstvo se dobija uz otpusnu listu.

  • Koje su vakcine korisne za bebu, a nisu obavezne

 

Postoje različiti “protokoli” vakcinacija koji variraju od države do države, čak i u okviru Evropske unije.

Ipak, ogromna većina medicinski razvijenih zemalja je uvela vakcinu protiv pneumokoka.  To su opasne bakterije koje u prvoj godini života mogu izazvati veoma teške bakterijke infekcije (meningitis, sepsu, upalu pluća…). Zato je ova vakcina, u preventivnom smislu aktuelnija od mnogih koje jesu deo “obaveznog kalendara” (na primer difterije decenijama nema).

Pneumokokna vakcina još uvek nije deo obaveznih vakcina u Srbiji, ali je registrovana (Prevenar 13 ili Synflorix) i može se kupiti i primeniti.

Pojedine zemlje sprovode i vakcinaciju protiv meningokoka – bakterije koja izaziva ozbiljnu infekciju moždanih ovojnica (meningitis), ali i sepsu sa fatalnim ishodom.

Sve češće se dovodi u pitanje potreba za imunizacijom (vakcinacijom) beba, ali tu zaista nema dileme – vakcine su potrebne, a vakcinacija u prvoj godini života udara “imunizacioni temelj” za borbu protiv veoma opasnih infektivnih bolesti. Dokaz je više nego jak – od kad se vakcine redovno daju bebama smrtnost od zaraznih bolesti kod dece je drastično smanjena, a pojedine bolesti su potpuno pobeđene (iskorenjene) zahvaljujući imunizaciji.

Ass.dr Goran Vukomanović, pedijatar

Trudnoća iz ugla bebe: “Mama, bila si sjajna!” VIDEO

By

Pogledajte presladak video koji prikazuje trudnoću gledanu očima nerođene bebice – kako raste ona, ali i njena ljubav prema mami!

 

 

Gotovo svaka trudnica se bar jednom u toku trudnoće zapitala šta radi malena beba u stomaku.

Jedan video, koji je sačinjen od tri reklame za mleko Anmum sa Filipina, pokušao je da da simpatičan odgovor na ovo pitanje skoro svake buduće mame.

Video prikazuje animiranu bebicu koja se razvija, raste, zeva, spava, jede, ali i priča sa mamom u njenom stomaku.

“Zdravo mama! Ovo je naš prvi zajednički dan, ali ti još uvek ne znaš da sam ja ovde”, izgovara nacrtani embrion na početku reklame.

Na kraju videa, preslatka devojčica završava svoju priču o “avanturi” u maminom stomaku i ističe da ne može da dočeka trenutak kada će upoznati svoju “mamicu”.

“Mama, hvala što si sa mnom delila svoj sladoled, što si mi čitala i što si mi dozvolila da slušam tvoje ‘la la la…’. Hvala ti za moj nos. Hvala za moje ruke, prste i stopala. Hvala za moje srce, i pre svega mama, hvala na ljubavi koju si mi pružala svih devet meseci. Volim te mama i jedva čekam da te upoznam!”

Pogledajte ovaj neodoljivi video:

 

izvor. YuMama

Ako pomogne samo jednoj mami, vredelo je

By

Blogerka Mel Vots otvoreno je govorila o svojoj borbi sa postporođajnom depresijom i o tome koliko joj je bilo teško da potraži pomoć.

 

ljuta mama

 

Mel Vots podelila je svoje iskustvo nakon drugog porođaja, kada je rodila ćerku Indi. Ova mama je pisala o svom strahu, o anskioznosti, o tome kako ju je bilo strah da izlazi iz kuće.

“Kada sam rodila Indi, postala sam ispunjena strahom. Strahom da izađem iz kuće. Strahom da će se nešto dogoditi mojoj deci. Ne postoji ništa gore od straha od sveta koji te okružuje”, napisala je Mel.

Ona je otkrila da je anksioznost veoma uticala na njen svakodnevni život i odluke koje je donosila.

“Sećam se obrazaca svog ponašanje. Ako bih putovala, fizički bih se razbolela u automobilu, ako bih išla u kupovinu, fizički bih se razbolela”, kaže Votsova.

Ova mama kaže da je shvatila da joj je potrebn pomoć i, iako joj je bilo veoma teško, potražila je stručnu pomoć.

“Znala sam da to nije zdravo, ali takođe nisam želela da etikatiram sebe u tom trenutku. Znam da to zvuči blesavo nekim ljudima i razumem da će neki misliti da sam izmislila celu priču, ali kada prolaziš kroz to, ništa drugo nije važno”.

Ona je posle posete doktoru počela da ide na terapije kod psihooga, gde dobija savete kako da upravlja anksioznošću, koja je ozbiljno uticala na njen život.

“Indi je napunila godinu dana i slobodno mogu da kažem da je iza mene deset meseci konstantnog i nepoznatog straha. I dalje se plašim i hvatam sebe kako tražim izgovor da nešto ne uradim, ali guram sebe da to ipak uradim. Još uvek se nisam usudila da ostavim nekome decu tokom noći, ali polako, korak po korak”, kaže ona.

Mel dodaje da joj nije bilo lako da svoju priču podeli sa svima, ali da, ako to pomogne samo jednoj mami da se oseća bolje, vredelo je.

Izvor: Mondo

Bebe razumiju više nego što mislite

By

Slikovni rezultat za beba

Sva djeca ponekad pokušavaju prevariti svoje roditelje, a otkriveno je da mališani nauče lagati mnogo ranije nego što se to prvotno mislilo

Bilo da lažu da nisu pojeli sve kekse iz kutije ili nisu slomili igračku, sva djeca su barem jednom pokušalaprevariti roditelje, ali vjerojatno niste znali koliko rano se počinju baviti takvim aktivnostima.

Stručnjaci za ponašanje otkrili su da bebe počinju lagati već sa svegašest mjeseci života. Zahvaljujući tim prvim, jednostavnim lažima, “pripreme” se za mnogo kompleksnije prevare u kasnijim godinama života.

 

Do sada su psiholozi smatrali da mozak u razvoju ne posjeduje sposobnosti za tako ‘profinjenu’ umjetnost laganja sve dok dijete ne napuni četiri godine. Međutim, nakon ispitivanja više od 50 mališana i njihovih roditelja, znanstvenici sa Sveučilišta u Portsmouthu utvrdili su sedam kategorija prevare kojima se koriste bebe starosti od šest mjeseci do tri godine. Novorođenčad brzo nauči da im korištenje taktika poput lažnog plakanja i smijanja donosi pažnju. Kad navrše osam mjeseci, javljaju se mnogo kompleksnije prevare, poput skrivanja zabranjenih aktivnosti ili pokušaja odvlačenja  pažnje roditeljima. Dvogodišnjaci koriste daleko sofisticiranije tehnike, poput blefiranja ako im se zaprijeti kaznom.

Lažno plakanje jedno je od najranijih oblika prevare i novorođenčad se njome koristi da privuku pažnju čak i kada je sve u redu. To se prepoznaje po tome što naprave pauzu dok čekaju hoće li roditelji reagirati prije nego što ponovo zaplaču. To dokazuje da su očigledno sposobni uočiti da to što rade ima efekta, što je u suštini sve ono što odrasle osobe rade kada lažu, osim što je to kod odraslih više pitanje morala.

 

izvor:klokanica.hr

 

4. tjedan trudnoće

By

BEBA: Počinje zadivljujući razvoj vaše bebe. Od sada, pa u sljedećih 10 tjedana, svi bebini organi će se razviti, a neki će čak i funkcionirati. Ovo je vrijeme kada je beba najosjetljivija i sve može utjecati na njen razvoj.

Upravo sada, vaša beba je embrio, veličine oko jedan milimetar, i sastoji se od dva sloja: epiblasta i hipoblasta, iz kojih će se razviti svi njezini organi i dijelovi tijela.

zdrava prehrana u trudnoći

Od stanica blastocite (sloj pričvršćen za zid materice) postepeno se razvija posteljica koja će početi funkcinirati krajem tjedna. Uloga posteljice je dovođenje hranljivih tvari i kisika do bebe. Sada se pojavljuje i vodenjak koji će ugostiti bebu i plodova voda koja će joj biti jastuk.

MAMA: Možda ste već primijetili da vam izostaje mjesečnica. S kućnim testom sačekajte do kraja tjedna kako biste bili sigurni u rezultate. Ako je test pozitivan, zakažite prvi ultrazvučni pregled, a ako je negativan, napravite ga ponovo u petom tjednu (ako i dalje izostaje mjesečnica). Većina testova na urin danas s velikom točnošću potvrđuje trudnoću u tjednu kad je trebala nastupiti mjesečnica.

Na činjenicu da ste ostali u drugom stanju možda će vam ukazati i neki od sljedećih simptoma: osjetljive grudi, gađenje na mirise i granu, pojačano lučenje pljuvačke, promjene raspoloženja, pospanost, umor i često mokrenje. U ranoj trudnoći vaga za neće pokazivati nikakve promjene, ali izvažite se da biste znali s kojom težinom ste ušli u trudnoću. U trbuhu možete osjetiti blage grčeve, slične menstrualnim bolovima, koji se javljaju kao posljedica povećanja maternice. Osjetljivost osjeta mirisa bit će prilično pojačana, pa će vam u pojedinim situacijama neki mirisi biti potpuno nepodnošljivi.

Ako ste planirali trudnoću, vjerovatno već pijete multivitamine koji sadržavaju najmanje 400 mikrograma folne kiseline. A sada, kada ste trudni, trebat će vam i više – oko 600 mikrograma dnevno. Folna kiselina štiti plod od mogućeg nastanka urođenih defekata centralnog živčanog sustava, a posebno leđne moždine.

Sljedećih šest tjedana je važno razdoblje za razvoj bebe. Kroz posteljicu, beba je izložena svemu onome što unosite u organizam, zato osigurajte sebi i bebi samo ono što je dobro za oboje.

*Ako pokušavate ostati u drugom stanju duže od godinu dana, odnosno šest mjeseci i ako imate preko 35 godina, razgovarajte sa svojim ginekologom. Možda je vrijeme da partner i vi napravite testove i otkrijete eventualni problem. Što prije otkrijete razlog neplodnosti prije ćete i biti na putu izlječenja i glavnog cilja – bebe.