Arhiva Kategorije: Razvoj bebe

Stigla je nova beba – a ja?

By

stigla je nova beba manja.jpg Beba je stigla i uzbuđenje je na vrhuncu.

Nemojte biti iznenađeni ako starije dijete ne dijeli Vaše oduševljenje. Koliko ga god dobro pripremili, bit će trenutaka u kojima će se pobuniti.

Prosječna dobna razlika između prvog i drugog djeteta je 34 mjeseci, što znači da se većina starijih još sami po sebi nalaze u “dramatičnoj” fazi.

Donosimo Vam načine uz pomoć kojih možete svoje prvorođeno brže priviknuti na novog člana:

 

  • Povratak kući

Provjerite želi li Vaše starije dijete doći po Vas i bebu ili želi biti uključeno u pripreme kod kuće. Na taj se način ono neće osjećati zapostavljeno ili po strani.

  • Pozornost

Beba će biti obasuta darovima i pažnjom. Jednim okom uvijek pratite svoje starije dijete. Kod kupovine ne zaboravite darovati i njega, a uz to neka i ono samo izabere nešto što će darovati braci ili seki.

  • Obitelj i prijatelji

Zamolite obitelj i bliske prijatelje da ne zaborave da nemate samo malu bebu. Podsjetite ih da kod posjeta prvo neko vrijeme provedu u razgovoru s Vašim starijim djetetom. Neka i njega daruju, i jedna čokolada će biti dovoljna.

  • Samo vaše vrijeme

Ukažite starijem djetetu na praktične prednosti njegove dobi, zatražite njegovu pomoć kod brige oko male bebe. To će dijete učiniti važnim i probuditi empatiju prema novorođenom bratu ili sestrici. Ovdje budite oprezni i izbjegavajte upozoravati starije dijete rečenicama poput; “Ti si sada velik.” Umjesto da ga gurate u ulogu koju ne želi (ono bi najradije bilo u Vašem naručju umjesto bebe), omogućite mu vrijeme samo za vas, za razgovore i puno maženja.

  • Ne pretjerujte s očekivanjima

Starije dijete Vam može pomagati na mnoge načine; donositi Vam pelene i vlažne maramice, pomagati kod večernje kupke, pjevušiti bratu ili sestrici. Većina djece voli pomagati, ali neka to nikada ne bude prisilna pomoć ili djetetova odgovornost.

  • Pozitivna komunikacija

Prirodno je da se osjećate zaštitnički spram novorođenčeta i da ga želite držati podalje od svojeg bučnog predškolca. Isto tako, nemojte tolerirati nikakvu agresiju. No, umjesto da stalno upozoravate starije dijete da ne radi ovo ili ono, pokušajte se izražavati na pozitivan način. Npr., umjesto da nervozno kažete: “Ne viči! Probudit ćeš bebu!”, objasnite djetetu zašto je potrebno biti tiši dok beba spava, a dio tog vremena iskoristite za neku zajedničku aktivnost.

  • Rutina

Koliko god je moguće, nastojte ne poremetiti rutinu na koju je Vaše starije dijete naviklo. Primjerice, nemojte preskočiti priču za laku noć ukoliko beba ima kolike. Priču može ispričati tata, baka… U ovoj fazi velike promjene, starijem djetetu su još važniji trenuci koji mu donose sigurnost.

  • Razgovori s drugim ljudima

Kad razgovarate s drugim ljudima, a uz prisutnost starijeg djeteta, nastojte ne pričati samo o bebi iako je prirodno da ste zaokupljeniji njome. Ne zaboravite govoriti o događajima vezanim uz starije dijete, novostima, njegovim napretkom ili sl. Kakva god situacija bila, nemojte ga “ogovarati” već pronađite razlog za pohvalu njegovom snalaženju u novonastaloj situaciji.

  • Povezivanje

Čak i kad se čini da beba još ne zamjećuje stariju seku ili brata, možete se poslužiti malim trikom koji će kod starijeg djeteta potaknuti osjećaje spram novog bića u njegovom životu. Na primjer, kad se beba smiješi, recite; “Vidi, smiješi ti se! To je zato što zasigurno osjeća da si ti njezin brat/seka.” Zanimljivo je da to zapravo može biti istina.

  • Nova lica starijeg djeteta

Kad beba dođe kući, starije dijete može pokazati osobine koje kod njega do tada niste imali prilike vidjeti. Da, može neko vrijeme biti sebično, ali može se pretvoriti i u neustrašivog zaštitnika. Kako god bilo, dozvolite mu da se požali ponekad. Ma, sa smiješkom priznajte i njemu i sebi; bebe znaju biti pravi gnjavatori. Odajte mu još nešto. U godinama koje dolaze, taj će mali gnjavator narasti i, ukoliko se oboje potrude, postati djetetov najbolji prijatelj.

7 koraka za odvikavanje od pelena

By

Neke majke odluče ostati tjedan dana kod kuće kako bi počele svoje dijete odvikavati od pelena, dok druge taj proces nastoje uklopiti u svoj svakodnevni život. Izbor je vaš, ali određivanje roka može i vama i djetetu stvoriti pritisak

 

Rezultat slika za odvikavanje od pelena

 

Manji se broj djece može odviknuti od pelena u nekoliko dana, ostalima trebaju tjedni, čak mjeseci – što je mnogo, da ne kažemo previše, vremena da biste mogli staviti svoj život na čekanje.

Ključna stvar je organizacija. Ako vaše dijete uvijek zna gdje su kahlica ili WC, bilo da ste doma ili vani, veća je šansa da će ih i koristiti.

KAKO POČETI?
1. Odjenite djetetu gaćice i odjeću koju s lakoćom može skinuti, gdje god da se nalazi.

2. Uvedite uobičajenu rutinu odlazaka na kahlicu. Odabir točno određenog trenutka, kao što je, na primjer, odmah ujutro, nakon obroka, prije nego što izađe van, prije vožnje automobilom ili odlaska na spavanje.
Kao alternativu, možete ga posjesti na tutu u redovitim intervalima, na primjer svakih 40 minuta.

3. Pomozite mu da se opusti dok sjedi na tuti čitanjem knjige, pjevanjem pjesmice ili pričanjem.

4. Nemojte ga tjerati da ide na kahlicu. Ako vaš mališan odluči ustati s tute a da nije ništa obavio, pohvalite ga zato što je pokušao.

5. Kad se uspije prvi put popiškiti ili pokakati u kahlicu, jako ga hvalite – neke mame vole djetetu dati nekakav simboličan poklončić.

6. Imajte na umu da se nezgode događaju. Nemojte ga zbog njih kažnjavati i uvijek imajte spremnu odjeću za presvlačenje.

7. Neka pranje ruku postane dio rutine odlaska na WC, s otkvačeno obojenim sapunom i dječjom stubom uz umivaonik.

 

Zašto beba sisa prst i kako je odvići od toga?

By

IMG_3351.JPG

Zašto beba sisa prst?

Čak i dok je beba u stomaku, na ultrazvuku se može videti da sisa prstić
Sisanje prsta je veoma česta navika mališana. Roditelji obično primete ovu naviku kod bebe oko trećeg meseca, ali se na ultrazvuku može primetiti i dok je beba u stomaku.

Sisanje je jedan od prirodnih refleksa bebe i na taj način se oni umiruju kada su umorni, gladni, dosadno im je ili se tako uspavljuju. Naučnici tvrde i da im sisanje prsta pruža osećaj zadovoljstva kao da su upravo jeli ili na taj način pokušava da nadoknadi nedostatak zbog hranjenja na flašicu.


Može li se sprečiti ova navika?

Bebe se rađaju sa potrebom za sisanjem i kod nekih je izraženija nego kod drugih. Da bi ispunile svoju potrebu neke bebe sisaju prst, a neke cuclu.

Mnoga deca ovu naviku prevaziđu sama od sebe, bez specijalnih metoda kojima svakako ne bi trebalo pribegavali, jer se može desiti da postignete kontraefekat.


Da li je bolje da mališanu dam cuclu umesto što sisa prst?

Postoji mnogo stvari za i protiv i za prst i za cuclu.

Prst je uvek dostupan, ne može da padne na pod ili se izgubi se u toku noći. Cucle sa druge strane manje oštećuju zube i to zbog toga što je deca odbace mnogo pre nego što „stignu“ stalni zubi. Takođe, uvek možete da mu uzmete i sakrijete cuclu.

U suštini najbolje bi bilo kada bi uspeli svoje dete da odviknete i od jednog i drugog.


Moje dete nekako agresivno sisa prst, da li je to normalna pojava?

Kod dece koja agresivno sisaju prst veće su šanse da imaju probleme sa zubima
Postoje dva načina na koja deca sisaju prst. Kod mališana koji pasivno i lenjo sisaju prst manja je verovatnoća da dođe do većih problema sa zubima nego kod onih koji to čine agresivno i nervozno.

Ovo jeste normalna pojava ali u tom slučaju potrudite se da ga odviknete od ove navike dok još ne izrastu stalni zubi.
Kada ova navika postaje problem?
Mnogi mališani sami od sebe prestanu da sisaju prst kada malo porastu, ali određeni procenat dece sa ovom navikom nastavi i nakon četvrte godine.

Najveći problem koji je povezan sa sisanjem prsta je rizik da se zubi iskrive, da prednji gornji budu istureni, a donji uvučeni, ili pak da dođe do njihovog kvarenja. Ipak, ovo može da postane problem tek ako dete sisa prst, a nema više mlečne zube, već stalne, dakle sa otprilike šest godina.

Takođe, može se desiti da prst koji dete sisa postane vlažan i da dođe do crvenila, infekcije ili do blažeg oblika dermatitisa.
Kako da odviknem dete od ove ružne navike?

Nemojte detetu prigovarati, vikati na njega , ili vršiti pritisak, jer njegova želja u tom slučaju može da se pojača još više. Umesto toga, posmatrajte vreme i mesto kada sisa prst.

Ukoliko se to dešava dok gleda televizor, dajte mu gumenu loptu, lutku ili neku drugu igračku koja će mu odvući pažnju. Ako to radi dok je uplašen ili kad je iznerviran, polako ga ohrabrite da svoja osećanja izrazi rečima, ako je gladan dajte mu neku užinu, jabuku ili šargarepu, koju će moći da gricka i za koju će mu biti potrebno više vremena da pojede.

Ključ uspeha je da otkrijete kada sisa prst i da mu neprimetno ponudite neku zamenu.
Saveti roditeljima
Obično velika većina dece oko 9. meseca eliminiše ovu naviku spontano, kada nauči neke nove veštine i nema potrebe da se više umiruje sisanjem prsta. Evo nekoliko saveta za one roditelje čija su deca malo upornija:

• Većina metoda (poput mazanje prsta senfom, alevom paprikom, grdnje, izvlačenje prsta iz usta) nije od velike pomoći, a dete će biti još upornije da istraje.
• Nikada nemojte dete ismevati ili negativno komentarisati kada uživa u svojoj navici.
• Mališani do tri godine ne razumeju zašto odrasli žele da im zabrane da sisaju prst, kad njima to pričinjava veliko zadovoljstvo.
• Starije devojčice možete da „ucenite“ tako što ćete im reći da ćete im nalakirati nokte ako ne budu sisale prst.
• Utvrdite kada obično dete sisa prst i pokušajte da mu ponudite neku alternativu (užinu, lutku, igračku…).

 

 

izvor: Bebac.com

Plač djeteta

By

 

Rezultat slika za plac djeteta u snu

 

Plač je jedan od najčešćih, katkad i jedini način da novorođenče i mlado dojenče komunicira s okolinom u cilju upozorenja i zadovoljenja svojih elementarnih potreba. Plač se može podijeliti u nekoliko kategorija: normalni ili fiziološki plač; prekomjerni (ekscesivni) plač s organskim uzrokom te ekscesivni plač bez poznatog uzroka. Naravno postoje i druge podjele, posebno u kategoriji prekomjernog plača bez poznatog uzroka. Plač djeteta

U razlikovanju tzv. normalnog plača od prekomjernog prihvaćeni su opći kriteriji poznati pod nazivom “pravilo tri”, po kojem prekomjerni plač traje više od 3 sata dnevno, 3 dana u tjednu i najmanje 3 tjedna u mjesecu. Takav prekomjerni plač se naziva često i “plač prva 3 mjeseca” (eng. “three months colic”). Točnije, prema opće prihvaćenoj Brazeltonovoj studiji smatra se još prihvatljivim da dijete s 15 dana plače do 2 sata dnevno, sa 6 tjedana 3 sata, nakon čega se plač u dobi djeteta od 12 tjedana smanjuje na 1 sat dnevno. Kulturološki faktori utječu na pojavu prekomjernog plača dojenčeta, jer je opažen porast prekomjernog plača dojenčadi u zemljama Zapada, a manje je među crnačkom djecom, što se povezuje sa stilovima života i tehnikama njege djece. Prekomjerni plač je rjeđi među ženskom djecom, drugom i kasnije po redoslijedu poroda rođenom djecom te kod djece na prsima. Činjenica da dojena djeca manje plaču ne povezuje se s kvalitetom mlijeka, već s načinom dojenja, posebno ako se djeca doje prema vlastitom traženju, što povećava i učestalost podoja i kontakata majka-dijete.

Plač se mijenja tijekom razvoja djeteta, a posebno u prvoj godini života. Prvih tjedana plač je signal iskustva djeteta zbog promijenjene homeostaze, kao što je na primjer neugodnost ili glad. Dijete tijekom rasta počinje diferencirati vanjske i unutarnje stimulanse. Tijekom druge polovice prve godine života, sve je intenzivniji proces neurološke maturacije pa sve više plač postaje odraz frustracije i straha. Plač u suštini ima povoljnu i nepovoljnu stranu. Loše strane plača su: gubitak energije kod djeteta, iritiranost roditelja i njegove okoline, a u određenim uvjetima može izazvati i oštećenje mozga jer smanjenjem oksigenacije mozga dolazi do vazodilatacije i porasta cerebralnog krvnog volumena, što povisuje krvni tlak i povećava mogućnost intrakranijskog krvarenja.

  • Fiziološki plač podrazumijeva javljanje djeteta na neugodne podražaje kojima je cilj zadovoljenje fizioloških potreba (glad, žeđ) i osiguravanje zaštite (neugoda zbog mokrih ili onečišćenih pelena i slično).
  • Plač djeteta zbog poznatih uzroka, prvenstveno organskih. U obzir dolaze razne upale (npr. otitis), anomalije, ukliještene hernije, intestinalne opstrukcije ili intususcepcije. Ostali organski razlozi plača poznate etiologije su alergija na proteine kravljeg mlijeka i intolerancija na laktozu.
  • Kolike prva tri mjeseca života. Sinonimi za ovakav plač su ekscesivni i perzistentni plač, a u domaćoj literaturi pupčane kolike ili abdominalne kolike. Riječ colic potječe od grčke riječi za crijeva. Prema literaturi, od 10-25% dojenčadi do trećeg mjeseca života ima kolike, ovisno o kriterijima za dijagnostiku. U kliničkoj slici dominiraju grčevi u kojima dijete plače grčevito, privlači noge uz trbuh, s crvenilom lica. Napadaji plača se javljaju obično poslijepodne ili navečer u trajanju po nekoliko sati. Etiologija nije sasvim razjašnjena. Obično nisu organske etiologije, iako ih uvijek treba isključiti. Kolike obično počinju dva tjedna nakon poroda i većinom se smiruju do četvrtog mjeseca života. U kliničkoj slici dominiraju paroksizmalni grčevi koji nemaju jasno vidljivog uzroka:

– perzistentni majka – dijete distres sindrom – u anamnezi dominiraju rizični faktori sa strane djeteta, ali i sa strane majke. Roditelji imaju psihosocijalne rizične faktore, mentalnu psihopatologiju te postnatalne roditeljske konflikte.

Dijete ima također niz neurorizičnih faktora;

– temperamentno “teško” dijete – predstavlja svojevrsnu varijantu normalnog razvoja. Kod takvog djeteta se primjećuje loša adaptacija te iznenadne i jake reakcije na sasvim običan stimulans. Plač je u takvim slučajevima povezan s biološkim i konstitucionalnim uzrokom; Plač djeteta

– disregulirano dijete – takvo dijete ima poremećaj u mnogim bihevioralnim područjima života (hranjenju, motornoj aktivnosti, iritabilnost) nastao kao posljedica centralne regulatorne disfunkcije. I pored prividno jasnih prije opisanih kliničkih slika, činjenica je da je kod prekomjernog plača dojenčeta katkad teško uvrstiti plač u tipičnu kliničku sliku, provesti dijagnostiku i specifičnu terapiju. Općenito uzevši, postoji više mogućih objašnjenja za nastanak trimenonskih kolika, što pomaže u terapijskom pristupu.

Dio kolika može se povezati s alergijom na proteine kravljeg mlijeka;

– vrlo rašireno je uvjerenje da je uzrok kolika posljedica povećanja plinova u crijevu, ali i povećanja intestinalne peristaltike. Povećana količina plinova u crijevima više se smatra rezultatom kolika nego uzrokom.

Najveći dio kolika može se ipak pripisati poremećaju odnosa djeteta i okoline, gdje se dominantno mjesto pridaje anksioznim roditeljima. Djeca s kolikama imaju manje uspješnu interakciju s roditeljima nego djeca u kontrolnoj skupini. Isto tako i interakcija između roditelja je češće disfunkcionalna u grupi djece s teškim oblikom kolika.

KARAKTERISTIKE DJEČJEG PLAČA

PUTOKAZ ZA DIJAGNOZU

Pored toga što u praksi postoje karakteristične kategorije plača djeteta koje je moguće generalizirati, kao što je na primjer plač gladi, plač boli… plač djeteta prije svega izražava individualnost djeteta u smislu njegove komunikacije s roditeljima. Osim individualnih osobina plača svakog djeteta, postoje i karakteristični oblici plača vezani uz pojedinu bolest ili stanje djeteta. Slušajući dječji plač dobivaju se korisne poruke za postavljanje dijagnoze, ali su i odraz patnje djeteta. Plač djeteta

POSTUPCI PREMA DJETETU S PREKOMJERNIM PLAČEM

Svaka majka reagira na dječji plač i pokušava naći poruku djeteta, a tako isto i zdravstveni djelatnik u kontaktu s djetetom koje plače pokušava otkriti uzrok. U našoj metodologiji dijagnosticiranja, odnosno uobičajenim algoritmima nastoji se prije svega isključiti organski uzrok kolika. Ipak valja imati na umu da su vrlo česti uzroci dojenačkog plača povezani s načinom hranjenja. Prekomjerni plač djeteta na prsima vrlo se često poklapa i s promjenama u izgledu i sastavu majčinog mlijeka. Majčino mlijeko prvog tjedna je kolostralno, a zatim dobiva naziv prijelaznog mlijeka, da bi nakon 3 do 4 tjedna postalo zrelo mlijeko. To mlijeko, pogotovo u početku podoja je plavičastobijele boje i manje gustoće, što mnoge žene nazivaju “prevodenim” ili “preslabim” mlijekom. Kako je to vrijeme i kad se pojavljuju kolike posljedica je da se za njih s nepravom okrivljuje takvo “slabo” mlijeko, a u konačnici dolazi do nepotrebnog uvođenja umjetne prehrane. Promjena mliječne prehrane obično ne dovodi do poboljšanja, nego čak i do pogoršanja radi moguće intolerancije proteina. U slučaju kolika kod djeteta na prsima potrebno je obratiti pažnju na slijedeće:

  • provjeriti tehnike hranjenja, posebno prvih dana života djeteta
  • nedovoljno ili preobilno naviranje mlijeka. Dok se nedovoljna produkcija mlijeka najčešće optužuje za plač djeteta, isto tako kad se dijete stavlja prebrzo s jedne dojke na drugu, tada posiše i s jedne i druge dojke samo prvo mlijeko bogato laktozom, koja ubrzava peristaltiku, a masti na kraju podoja je smiruju. Valja reći da i kod majki koje produciraju puno mlijeka dijete također popije samo prvo mlijeko, koje nema dovoljno masti. Kao i kod umjetne prehrane uzrok kolika može biti zbog alergije na proteine kravljeg mlijeka. Na to će posebno uputiti podatak o atopiji u obiteljskoj anamnezi ili drugi znakovi alergije u djeteta, kao što su na primjer kožne promjene. Kako alergije na proteine kravljeg mlijeka ima 1 do 3% u populaciji djece, time se može objasniti samo dio kolika. Prehrana i način života majke, također djeluju na dijete, jer dijete putem majčinog mlijeka dobiva ekscitirajuće supstance kao što je kofein preko kave ili cola napitaka, čajevi s većim sadržajem teina, pušenje. U praksi se često zamjećuje da i neka hrana koju majka uzima za vrijeme dojenje utječe na raspoloženje djeteta. Neka djeca imaju povećanu potrebu da ih se drži i njeguje. Suvremene preporuke o dojenju preporučuju da se dijete stavlja na prsa na traženje čime se ispunjava prehrambeni, ali i emocionalni zahtjev djeteta.

POSTUPCI S DJETETOM KOJE PREKOMJERNO PLAČE

Iako u literaturi postoje kontraverzna mišljenja u vezi uspješnosti neposrednih postupaka s djetetom koje plače, većina predlaže uzimanje djeteta u naručje već na početku plača (unutar 1,5 minute). Eliminacija proteina kravljeg mlijeka s hipoalergenom formulom je efikasna u reduciranju dojenačkih kolika, dok se formule niskom koncentracijom laktoze nisu pokazale učinkovitima. Majčino mlijeko također sadržava ingestirane proteine iz kravljeg mlijeka ukoliko se majka hrani proizvodima kravljeg mlijeka. Zbog toga se preporučuje ženi koja doji dijete s kolikama, da umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko ili hipoalergenu formulu. Preporučuje se primijeniti tu eliminaciju mlijeka kroz tjedan dana, a ukoliko se stanje s kolikama popravi tada treba nastaviti s takvom prehranom kroz cijeli rizični period za nastanak kolika. Medikamentozna terapija kolika: sredstva koja se primjenjuju kod dojenačkih kolika su prije svega narodni lijekovi kao što su različiti čajevi posebno od kamilice i komorača. Od lijekova se primjenjuju: antikolinergici, barbiturati, laksativi i antiflatulencije.

Zaključno možemo reći da dijete plačem verbalizira svoju bol te je na nama da je prepoznamo. Međutim, nedostatak plača ne znači i nedostatak boli kod djeteta. Plač djeteta

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo – Tomić

Bebe razumiju više nego što mislite

By

Slikovni rezultat za beba

Sva djeca ponekad pokušavaju prevariti svoje roditelje, a otkriveno je da mališani nauče lagati mnogo ranije nego što se to prvotno mislilo

Bilo da lažu da nisu pojeli sve kekse iz kutije ili nisu slomili igračku, sva djeca su barem jednom pokušalaprevariti roditelje, ali vjerojatno niste znali koliko rano se počinju baviti takvim aktivnostima.

Stručnjaci za ponašanje otkrili su da bebe počinju lagati već sa svegašest mjeseci života. Zahvaljujući tim prvim, jednostavnim lažima, “pripreme” se za mnogo kompleksnije prevare u kasnijim godinama života.

 

Do sada su psiholozi smatrali da mozak u razvoju ne posjeduje sposobnosti za tako ‘profinjenu’ umjetnost laganja sve dok dijete ne napuni četiri godine. Međutim, nakon ispitivanja više od 50 mališana i njihovih roditelja, znanstvenici sa Sveučilišta u Portsmouthu utvrdili su sedam kategorija prevare kojima se koriste bebe starosti od šest mjeseci do tri godine. Novorođenčad brzo nauči da im korištenje taktika poput lažnog plakanja i smijanja donosi pažnju. Kad navrše osam mjeseci, javljaju se mnogo kompleksnije prevare, poput skrivanja zabranjenih aktivnosti ili pokušaja odvlačenja  pažnje roditeljima. Dvogodišnjaci koriste daleko sofisticiranije tehnike, poput blefiranja ako im se zaprijeti kaznom.

Lažno plakanje jedno je od najranijih oblika prevare i novorođenčad se njome koristi da privuku pažnju čak i kada je sve u redu. To se prepoznaje po tome što naprave pauzu dok čekaju hoće li roditelji reagirati prije nego što ponovo zaplaču. To dokazuje da su očigledno sposobni uočiti da to što rade ima efekta, što je u suštini sve ono što odrasle osobe rade kada lažu, osim što je to kod odraslih više pitanje morala.

 

izvor:klokanica.hr