Arhiva Kategorije: Zanimljivosti

Stigla je nova beba – a ja?

By

stigla je nova beba manja.jpg Beba je stigla i uzbuđenje je na vrhuncu.

Nemojte biti iznenađeni ako starije dijete ne dijeli Vaše oduševljenje. Koliko ga god dobro pripremili, bit će trenutaka u kojima će se pobuniti.

Prosječna dobna razlika između prvog i drugog djeteta je 34 mjeseci, što znači da se većina starijih još sami po sebi nalaze u “dramatičnoj” fazi.

Donosimo Vam načine uz pomoć kojih možete svoje prvorođeno brže priviknuti na novog člana:

 

  • Povratak kući

Provjerite želi li Vaše starije dijete doći po Vas i bebu ili želi biti uključeno u pripreme kod kuće. Na taj se način ono neće osjećati zapostavljeno ili po strani.

  • Pozornost

Beba će biti obasuta darovima i pažnjom. Jednim okom uvijek pratite svoje starije dijete. Kod kupovine ne zaboravite darovati i njega, a uz to neka i ono samo izabere nešto što će darovati braci ili seki.

  • Obitelj i prijatelji

Zamolite obitelj i bliske prijatelje da ne zaborave da nemate samo malu bebu. Podsjetite ih da kod posjeta prvo neko vrijeme provedu u razgovoru s Vašim starijim djetetom. Neka i njega daruju, i jedna čokolada će biti dovoljna.

  • Samo vaše vrijeme

Ukažite starijem djetetu na praktične prednosti njegove dobi, zatražite njegovu pomoć kod brige oko male bebe. To će dijete učiniti važnim i probuditi empatiju prema novorođenom bratu ili sestrici. Ovdje budite oprezni i izbjegavajte upozoravati starije dijete rečenicama poput; “Ti si sada velik.” Umjesto da ga gurate u ulogu koju ne želi (ono bi najradije bilo u Vašem naručju umjesto bebe), omogućite mu vrijeme samo za vas, za razgovore i puno maženja.

  • Ne pretjerujte s očekivanjima

Starije dijete Vam može pomagati na mnoge načine; donositi Vam pelene i vlažne maramice, pomagati kod večernje kupke, pjevušiti bratu ili sestrici. Većina djece voli pomagati, ali neka to nikada ne bude prisilna pomoć ili djetetova odgovornost.

  • Pozitivna komunikacija

Prirodno je da se osjećate zaštitnički spram novorođenčeta i da ga želite držati podalje od svojeg bučnog predškolca. Isto tako, nemojte tolerirati nikakvu agresiju. No, umjesto da stalno upozoravate starije dijete da ne radi ovo ili ono, pokušajte se izražavati na pozitivan način. Npr., umjesto da nervozno kažete: “Ne viči! Probudit ćeš bebu!”, objasnite djetetu zašto je potrebno biti tiši dok beba spava, a dio tog vremena iskoristite za neku zajedničku aktivnost.

  • Rutina

Koliko god je moguće, nastojte ne poremetiti rutinu na koju je Vaše starije dijete naviklo. Primjerice, nemojte preskočiti priču za laku noć ukoliko beba ima kolike. Priču može ispričati tata, baka… U ovoj fazi velike promjene, starijem djetetu su još važniji trenuci koji mu donose sigurnost.

  • Razgovori s drugim ljudima

Kad razgovarate s drugim ljudima, a uz prisutnost starijeg djeteta, nastojte ne pričati samo o bebi iako je prirodno da ste zaokupljeniji njome. Ne zaboravite govoriti o događajima vezanim uz starije dijete, novostima, njegovim napretkom ili sl. Kakva god situacija bila, nemojte ga “ogovarati” već pronađite razlog za pohvalu njegovom snalaženju u novonastaloj situaciji.

  • Povezivanje

Čak i kad se čini da beba još ne zamjećuje stariju seku ili brata, možete se poslužiti malim trikom koji će kod starijeg djeteta potaknuti osjećaje spram novog bića u njegovom životu. Na primjer, kad se beba smiješi, recite; “Vidi, smiješi ti se! To je zato što zasigurno osjeća da si ti njezin brat/seka.” Zanimljivo je da to zapravo može biti istina.

  • Nova lica starijeg djeteta

Kad beba dođe kući, starije dijete može pokazati osobine koje kod njega do tada niste imali prilike vidjeti. Da, može neko vrijeme biti sebično, ali može se pretvoriti i u neustrašivog zaštitnika. Kako god bilo, dozvolite mu da se požali ponekad. Ma, sa smiješkom priznajte i njemu i sebi; bebe znaju biti pravi gnjavatori. Odajte mu još nešto. U godinama koje dolaze, taj će mali gnjavator narasti i, ukoliko se oboje potrude, postati djetetov najbolji prijatelj.

DRAGA MAMA, NEMOJ TO DA RADIŠ

By

 

Ti si moja mama. Ti si me u sebi nosila i čuvala devet mjeseci, brinula šta jedeš, kako i koliko dišeš, kuda se krećeš, na kom boku spavaš, koga slušaš, od koga se sklanjaš. U tebi sam rasla.
Trudila si se, više nego ikad, da budeš srećna i kada ti se plakalo, da bih ja osjetila tu sreću. Strepila si svaki put kada bi doktor prelazio preko želatinastog stomaka i treptala kada bi na ekranu videla moje maleno srce kako bubnji.
Obilazila si prodavnice, ponosno birala još u petom mjesecu sve ono što ćeš mi u danima kada se konačno upoznamo oblačiti. Navikavala si se na svoje novo uvećano tijelo. Na usporenije pokrete. Na teže disanje. Mazila si me i pričala mi. Ruka ti je srastala za stomak.
I donijela si me me na ovaj svijet, nikad jača, nikad hrabrija, lijepa, nikad ljepša, dobra, najbolja, moja.

Gledam te danas. Ponovo radiš iste stvari. Trudiš se da budeš najbolja, toliko se trudiš da već vidim kako sagorijevaš u toj želji. Vučeš snagu iz umornog tijela ko da mi sutra nećeš trebati. Umorićeš se, slomićeš se, rastužićeš se, počećeš da mrziš sebe jer osjetićeš i sama kako kopniš.
Grubo zapostavljaš sebe, zbog mene. Tako se često smiješ na silu, a znam da bi ponekad plakala skrivena u onom tvom uglu i digla ruke od svega. Vidim ti u očima. Osjetim preko dodira, mene ne možeš da prevariš.
Budi iskrena sa emocijama, jer ako ih budeš sputavala probiće te ko nejaku branu u jednom momentu. I ko onda može znati kako ćeš se nositi sa tom bujicom?
Idi kod frizera, idi na kafu, prošetaj sama, kupi sebi kupaći, nalakiraj nokte, upiši se na aerobik, pa skači. Sve to ne znači da si manje požrtvovana, da si sebi bitnija, da ne mariš za mene. Tvoja sreća se preliva na mene. Baš kao i tvoje nezadovoljstvo.
Trčiš kući, trčiš u prodavnicu, trčiš na posao, sa posla, trčiš na pijacu, sa pijace, do pekare. Proklinješ život što ti nije dao više ruku i nogu. Toliko si toga nabacala na svoja leđa, suludo vjerujući da sve „najbolje možeš sama“. I da sve moraš. A ne moraš. Neće svijet iščeznuti, niti tvoja ljubav prema meni, ako jedan dan digneš noge na sto. Biće nam svima dobro, biće nam najbolje.
I ne moraš da radiš sve ono što druge mame rade. Jer druge mame nisu moja mama, one su neku drugu djecu rodile, a ti si rodila mene. I ta druga djeca nisu ja. I ono što njih raduje, možda bi mene rastužilo, ono što ona odbacuju, ja bih možda prigrlila.
Nemoj da me odgajaš prema knjigama, odgajaj me prema svom srcu. Prema onome što čuješ u njemu, što ti tvoj instinkt šapuće.
Nemoj da budeš tužna zbog toga što me voziš u pozajmljenim kolicima čiji prednji točak pravi osmicu. Uvijek smo svuda stigle cijele i na vrijeme. Nemoj da si potištena kada kraj tebe prođe majka sa bebom u nekim velelepnim kolicima. Ona je mogla i htjela takva, ti nisi mogla ili nisi željela i to je u redu. Nijedna kolica, ni pozajmljena ni ganc nova, ne mogu da zamijene udobnost tvojih ruku, i to je jedina istina.
Nemoj da vjeruješ u priče i savjete koje čuješ. Vjeruj meni. Mom snu, mom apetitu, mom osmijehu i plaču. Mom razvoju i pokretu. To neka ti bude jedino mjerilo da li sam zadovoljno dijete. Niko osim tebe ne može bolje da zna moje potrebe, šta volim i šta je ono što me tišti.
Nemoj da se nadmećeš sa majkama i njihovom djecom.
Nemoj da padaš u očaj što kažem samo „mama“, a druga djeca već viču „daj mlijeko“, „dođi av av“. Ne prebacuj mi to. Nemoj da me manje voliš zbog toga. Možda misliš da ja ne razumijem još uvijek sve tvoje riječi, ali ja ih osjetim. A to je mnogo gore. Ne želim da se pretvorim u nesigurno dijete, jer si me uvijek sa nekim drugim djetetom upoređivala.
Nemoj da preko mene nesvesno ispravljaš neke svoje ranije greške, dokazuješ se, pokazuješ se ili svetiš. Da preko mene istjeruješ pravdu.
Nemoj prolaznicima da pravdaš moj plač. Da govoriš „izlaze zubići“ kada se pobunim što mi se neko unosi u lice. Ne mora svako da mi prija, i to nije razlog da se sramiš, da te obliva hladan znoj, i da me sa milionijednim, uglavnom pogrešnim, razlogom pravdaš. Ni tebi ne prija svako. Ali ja to poštujem.
Nemoj da misliš da si loša jer nisi član nijedne grupe “Mama i beba”. Jer nemaš vremena za diskusije unutar njih, jer nisi okačila nijednu fotografiju mog superhranljivog obroka. Niti si manje dobra što si mi juče namrvila kiflu u jogurt.
Nemoj da se nerviraš što me sa pet mjeseci nisi vodila na more. Biće vremena, more neće nikuda iscureti.
Nemoj da ti mjerila koliko si dobra majka budu poremećena, jer ćeš onda i mene naučiti da je uspjeh u nekim ludim, pogrešnim stvarima. Nemoj da misliš da sam manje sretno dijete, jer nemam sve ono što si vidjela da druga djeca imaju. Meni ne treba instant, gotov svijet, ja svoj svijet hoću sam da stvaram, od rolni toalet papira, kutija, kesa, pertli. Nauči me da maštam i da od ničega čuda napravim, biće mi lakše i ljepše u životu. Ne sputavaj me, već me hrabro prati.
Nemoj da se jedeš što nemaš veliku pomoć. Što ti se čini da su svi samo dvorske lude u prolazu koje me malo zabave, nasmiješe, štipnu za obraz i odu. To je dobar filter da znamo ko treba da je u mom i tvom krugu, a ko izvan njega. Nemoj da si zbog toga ogorčena ili bijesna, jer tako me učiš gorčini i bijesu.
Nemoj da drugim mama zavidiš, jer me tako učiš zavisti. Nemoj biti nesigurna, učinićeš mene nesigurnim. Nemoj da ostaješ zbog mene, ako ti nije dobro. Ako ti se duša kruni i nestaješ. Dug put je pred nama, potrebna si mi jaka i poletna, a ne tužna i oslabljena. Nemoj da trpiš bilo koga i bilo šta zbog moje „dobrobiti“, jer to ćeš moći da gutaš jedno vrijeme, na duže staze će te ubiti, tebe, pa mene.
I možeš ti mama da me nosaš u naramku ko neko „siroče“, i da plačeš što ne možeš bolje i više, i možda ćeš prebacivati sebi što nemaš dovoljno novca, pa da mi obezbijediš nov dušek, suh zid, veliku sobu, auto na baterije, lutku koja se ne gasi od priče, slanu morsku vodu, svjež planinski vazduh, svaki mjesec nove cipele, veliko dvorište, požrtvovanog tatu, više vremena, al jedino što ću ja pamtiti jeste tvoja ljubav. I snaga. Ne broj sati koje si provela sa mnom, već kako si ih provela.
To je jedino što mogu i želim da osjetim, tebe nasmijanu, iskrenu i sretnu, tebe otvorenu koja me golicaš na bilo kakvom dušeku, bilo kakve sobe. Bez griže savjesti da si negdje omanula.
AUTORKA: JOVANA KEŠANSKI

Platnene ili jednokratne pelene: prednosti i nedostaci

By

platnene-jednokratne-pelene.jpg

 

Platnene ili jednokratne pelene? Koje izabrati za bebu?

Ako ste prvi put mama ili tata začudit će vas angažiranost roditelja koji zagovaraju izbor bilo kojih od te dvije vrste dostupnih pelena.

Otvorite bilo koji forum i naići ćete na prepirke roditelja koji hvale ovu ili onu opciju. Mi smo odlučili pretresti sve dobre i loše strane platnenih i jednokratnih pelena, staviti ih na jedno mjesto i prepustiti vam da sami odlučite koje ćete koristiti za svoje maleno.

#1 Platnene ili jednokratne pelene: što je bolje za bebinu kožu

platnene-pelene.jpg

Platnene pelene su od prirodnih materijala i koža “diše”, no češće znaju procuriti.

Bebe su u pelenama stalno. Najčešće ih se rješavaju između druge i treće godine života, a roditelji im dopuštaju da goli puze, tapkaju ili jurcaju samo u posebnim prilikama tijekom ljetnih mjeseci.

U tim godinama njihova guza je stalno opterećena pelenama. I zato je bitno da ste sigurni u izbor pelena za dijete. 
Jednokratne pelene bolje upijaju tekućinu i beba je u njima dulje suha. No, jednokratne pelene u sebi sadrže kemikalije i spojeve poput klor i dioksina, a neki proizvođači u njih stavljaju i raznorazne parfeme i losione na koje može reagirati osjetljiva bebina koža.

Od mama koje koriste jednokratne pelene često možete čuti kako je dijete dobilo pelenski osip jer su promijenile marku pelena koju inače koriste baš zbog raznoraznih kemikalija koje proizvođači koriste.

Platnene pelene su od prirodnih materijala (najčešće pamuka) i ne sadrže nikakve spojeve. Bebina koža eventualno može reagirati na neki jači deterdžent kojim su one oprane (treba paziti kako se peru).

Slabije upijaju od jednokratnih pelena i lakše procure, no koža djeteta doista diše.  Preporuka kod mijenjanja pelena, i kod platnenih i kod jednokratnih je njihovo mijenjanje svaka tri sata i naravno –  nakon svake stolice.

#2 Platnene ili jednokratne pelene: učenje na tutu

Djeca koja nose platnene pelene osjećaju kad su se popiškili – uložak/gaza upija tekućinu, ali ne odstranjuje osjećaj vlage. Djeca s platnenim pelenama već nakon godine dana počinju povezivati uzrok-posljedicu tj. popiškio sam se/mokar sam.

Djeca koja nose jednokratne pelene su suha nakon što se upiške. Tako se ta njihova prednost u ovom slučaju pretvara u nedostatak.

Ipak, postoje i mnogi drugi faktori koji utječu na odvikavanje od pelena – npr. dijete koje ima malo starijeg brata ili sestru puno će se ranije naviknuti na tutu.

#3 Platnene ili jednokratne pelene: financijska isplativost

platnene-pelene-usteda.jpgNa platnene pelene potrošit ćete 3.000 kuna, a na jednokratne nešto više od 8.000 kuna

Platnene pelene kupite jednom i koristite ih kroz čitavo vrijeme. One dolaze u jednoj veličini od 4 do 15 kilograma pa se mogu podešavati kako beba raste.

Kroz druženje s pelenama bit će vam potrebno oko 20 platnenih pelena plus isto toliko uložaka koje ćete mijenjati.

Cijena jedne platnene pelene kreće se od 100 do 150 kuna, a cijena uloška od 50 do 80 kuna.  Dakle, ako krećete u priču s platnenim pelenama to će vas u startu stajati nekih 3.000 kuna.

Uz pelene i gaze možete još kupiti i zaštitne gaćice (možda vam je mama rekla kako ste vi imali gumene gaće) od vune ili nepropusnog PUL-a (poliuretan-laminat) materijala čija se cijena također kreće oko 100 kuna po komadu. Njih ne trebate 20, ali nekoliko ih je potrebno. Vuna za hladne dane, PUL za tople.
Ako smatrate da su vam i one potrebne, budžet za pelene diže se na 3.000 kuna. Dobra stvar je što su platnene pelene čvrste pa će poslužiti i za drugo dijete.

Za jednokratne pelene u startu ne morate uložiti tolike novce. Kupujete jedan po jedan paket.
Uzmimo neku srednju cijenu po peleni od 1,80 kunu (pelene manjih veličina su jeftinije, a ovisno o proizvođaču cijena može biti 1,30 kunu po komadu do 2,20 kune) i dnevnu potrošnju od pet pelena.

To znači da ćete dnevno potrošiti 9 kuna na pelene. Dijete jednokratne pelene nosi u prosjeku 2,5 godine.

9 kuna na dan x 910 dana = 8.190 kuna

Onih 3.000 kuna za platnene pelene sada vam se sigurno ne čini tako puno 🙂

#4 Platnene ili jednokratne pelene: koje je jednostavnije koristiti

Platnene pelene nisu komplicirane za korištenje. One su se modernizirale od vremena kada su bile jedini izbor (osamdesetih i ranih devedesetih).

Na samim pelenama postoje drukeri ili čičak koji se steže ovisno o tome kako beba raste. U pelenu se stavlja i platneni uložak, no nije to neki komplicirani proces umetanja.  Naravno, nakon što se pelena iskoristi, morate je očistiti i oprati kako bi je ponovno koristili.

Jednokratne pelene daleko su jednostavnije za korištenje jer ih ne perete. Kada beba ima stolicu kakica se baca u zahodsku školjku, a pelena u smeće.

#5 Platnene ili jednokratne pelene: briga za okoliš

jdnokratne-pelene-smece.jpgJednokratne pelene može se uništiti jedino spaljivanjem

Platnene pelene koristite opet i iznova… ne moramo naglašavati da su one daleko bolji izbor za okoliš.Jedino što troše je više energije za perilicu rublja i sušilicu i više deterdženta za pranje. Sav deterdžent i energije koji se troši ipak ima daleko manji utjecaj na okoliš od jednokratnih pelena.

Jednokratne pelene sadržavaju plastiku koja se razlaže desetljećima, a ako roditelj prije bacanja pelene ne baci fekalije u wc, pelene se smatraju opasnim otpadom.

Problem kod iskorištenih jednokratnih pelena je njihova nemogućnost daljnjeg recikliranja, ali i njihova količina – one su treći po veličini samostalni sudionik otpada. Jedini način njihova uništavanja je paljenje prilikom kojeg se u zrak ispušta metan i ugljični dioksid.

Mali zaključak o platnenim i jednokratnim pelenama

Platnene pelene u konačnici su daleko jeftinije i ne zagađuju okoliš kao jednokratne pelene. Djeca u platnenim pelenama brže se rješavaju pelena, ali one češće procure.
Jednokratne pelene ne iziskuju toliko truda i energije roditelja, jednostavnije su za korištenje i ne propuštaju toliko često kao platnene pelene.
Svaki roditelj treba odlučiti što je bolje za njega i bebu. Nadamo se da smo vam pomogli u vašoj odluci.

Bebe i sunce: nekoliko savjeta za zaštitu tijekom ljetnih mjeseci

By

ljeto-plaza-beba.jpg

 

Male bebe jako su osjetljive, pogotovo u prvim mjesecima. Koža beba jako je tanka i treba je pažljivo štititi od sunca.
Sunčeva radijacija sve je jača iz godine u godinu, a dobrom zaštitom od sunca, bebe štitite od kratkoročnih ali i dugoročnih posljedica opeklina.

Opekline od sunca ne uzrokuju samo bol već kod male djece mogu uzrokovati sunčanicu (bolove u glavi, povraćanje te dehidraciju).

Dijete koje štitite od sunca bit će vam zahvalno i kada odraste. Zaštita od sunca u najranijoj dobi utječe na smanjeni rizik pojave melanoma u odrasloj dobi. Ali – i manje bora.

To ne znači da bi tek rođenu bebu trebali zatvoriti u kuću i izlaziti s njom u šetnju samo kada se pojave oblaci. Beba može “izgorjeti” čak i kada je vani oblačno ili tijekom zimskih mjeseci. Zašto? Jer se izgaranje ne događa kada poraste temperatura već ono ovisi o količini UV zraka koje se odbijaju od površina (zato su skijališta često opasnija od plaža).

Budite posebno pažljivi prilikom zaštite djetetove kože prvih pola godine.  

 

Zaštita male bebe do 6 mjeseci od sunca

beba-kolica-plaza.jpg

Male bebe bi uvijek trebale biti u hladu.
S malim bebama do šest mjeseci trebate biti izuzetno oprezni na suncu. Njihova koža je jako osjetljiva pa može reagirati i na kreme za sunčanje.  

Koža novorođenčeta sadrži vrlo male količine melanina, pigmenta u našoj koži zbog kojeg potamnimo i pigmenta koji se aktivira kada se sunčamo kako bi nas zaštitio od opeklina.

Kako bi zaštitili malu bebu do 6 mjeseci od sunca pokušajte sljedeće:

  • Izbjegavajte šetnje između 10 i 16 sati kada je sunce najjače.
  • Nabavite UV zaštitnu mrežu za kolica ili suncobran.
  • Ako nije pakleno vruće, bebu obucite u laganu odjeću dugih rukava.
  • Bebi stavljajte šeširić šireg oboda svugdje gdje idete.

Zaštita bebe od 6 mjeseci do godinu dana

zastitna-odjeca.jpg

 

Postoji i UV zaštitna odjeća za bebe
Kada beba navrši šest mjeseci postaje malo otpornija. To je vrijeme prvih kašica, samostalnog sjedenja i prvih zubića.  U to vrijeme bebu već možete i cijelu namazati kremom za sunčanje.  

Nekoliko savjeta za zaštitu bebe stare od 6 do 12 mjeseci od sunca:

  • Šeširić je i dalje obavezan dio bebinog imidža
  • Suncobran ili mrežu koja odbija UV zrake i dalje stavljajte na kolica.
  • Izaberite kremu za sunčanje namijenjenu maloj djeci sa zaštitnim faktorom 30 ili 50.
  • Dijete kremom namažite barem pola sata prije izlaska na sunce i nanosite novi sloj kreme svaka dva sata.
  • Pripazite da ste dijete namazali baš svugdje, uključujući i vrhove stopala i uši i leđa.
  • Ako ćete ići na plažu uvijek sa sobom ponesite suncobran, a dobra ideja je i kupnja malog sklopivog šatora za plažu.
  • Beba se smije kupati u moru, baš kao i vi. Nakon kupanja obavezno je osušite i stavite novi sloj kreme.
  • Postoje kostimi za bebe s UV zaštitom. Dobar su izbor za plažu na kojoj se UV zrake odbijaju od pijeska.

Sve ovo vrijedi i za stariju malu djecu. I njih treba paziti 🙂  Uz jako ljetno sunce dolaze i vrućine. I vama će ih biti teško podnijeti, ali i bebi. Vrućina doista može ugroziti bebino zdravlje.

Kako čuvati bebu od toplinskog udara?

Tijekom vrućih ljetnih dana kada se živa u termometru opasno bliži “četrdesetici” nikome nije lako disati. Toplinski udar događa se kada temperatura tijela naglo poraste uslijed vrućine, a tijelo se ne može ohladiti.
Vrućine su posebno opasne za bebe jer se njihov sustav grijanja i hlađenja još nije do kraja razvio. Beba koja se vozi u užarenom autu, beba koja predugo boravi na suncu može pokazivati znakove umora ili iscrpljenosti, a može se javiti i glavobolja, povraćanje, vrtoglavica i ubrzani puls.

Kako bi izbjegli toplinski udar kod beba pridržavajte se sljedećih savjeta:

  • Odjenite bebu u laganu, široku odjeću.
  • Držite se hlada kada god je to moguće.
  • Ne stavljajte dijete u vrući automobil.
  • Tijekom vrućina bebi stalno nudite tekućinu – dojku ili formulu ako je beba na mlijeku, a starijoj djeci vodu.

Ljeto nam tek dolazi. Sigurno kročite sa svojim najdražim kroz vrijeme s puno sunca.

beba-kolut-za-plivanje.jpg
Želimo vam cool ljeto s bebom.

Kako bebu zaštititi od komaraca

By

IMG_4217.JPG

Ženka komarca bode i siše krv, a na mjesto uboda unosi slinu koja sadrži tvar za sprečavanja zgrušavanja krvi, kojim nadražuje kožu.

Komarci su se prilagodili svim vrstama klime, ali im najviše odgovaraju područja s puno vlage i zelenila.

Privlači ih svjetlo i toplina u večernjim satima, a osobito napadaju tanku i toplu dječju kožu.

Stoga je prva crta obrane postavljanje zaštitnih mreža na prozorima.

Što privlači komarce?

Vlaga: Čak i male količine vode (poput znoja na tijelu) će privući komarce.
Tamna odjeća i lišće: Izbjegavajte odjeću tamnih boja i nemojte se smjestiti blizu drveća s tamnim lišćem.
Cvjetni i voćni mirisi
Mliječna kiselina: Nakon aktivnosti ili konzumiranja određenih namirnica (npr. slane hrane), naše tijelo oslobađa mliječnu kiselinu koja je magnet za komarce.
Ugljikov dioksid: Naše tijelo ga ispušta kad nam je vruće ili nakon aktivnosti. Goruća svijeća ili vatra su još jedan izvor ugljikova dioksida.
Hladnija temperatura tijela (poput hladnih ruku i nogu) je privlačnija za komarce.IMG_4219.JPG

Što odbija komarce?
Postoje repelenti na kojima je navedeno da su neškodljivi za djecu, ali se roditelji ipak na njih nevoljko odlučuju. Uvijek na takvim proizvodima proučite od koje dobi djeteta ih se smije primjenjivati.

Pogledajte što odbija ove napasnike na prirodan način:

Vjetar

Kad ste u prirodi, odaberite otvoreno mjesto, gdje puše lagani povjetarac. To će prepoloviti broj komaraca koji vas napadaju.

 

Svijetla odjeća

Dijete odjenite u odjeću svjetlijih boja (bež, bijela).

Kora agruma

Ogulite naranču ili limun pa natrljajte dijelove krevetića ili kolica. Koru agruma možete staviti i na tanjurić pokraj mjesta gdje boravi dijete, samo pripazite da ih dijete ne dohvati.

Maslinovo ulje

Voda privlači insekte i zbog toga ih najviše ima u blizini izvora vode. U sva mjesta koja zadržavaju vodu uspite malo maslinovog ulja koje odbija komarce.

Eterična ulja nekih biljaka

Raspitajte se u ljekarni koja eterična ulja odbijaju komarce, a neškodljiva su za bebe. Tamo ćete dobiti i upute kako i u kojem omjeru ta eterična ulja koristiti.

Pomoć nakon uboda

– Navlažite prst i mjesto uboda natapkajte s par zrnaca kuhinjske soli.
– Utrljajte malo dječjeg sapuna direktno na ubod.
– Hladite mjesta uboda.

 

Tekst preuzet s: http://www.bebimil.hr

Zašto su djeca tako nemoguća u blizini svojih majki

By

Kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama čim ste ušli kuću

Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama! 🙂

DOLAZITE po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se baka u čudu pita zašto vi stalno gunđate na njegovo ponašanje. Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka? Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

 

 

Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – Zašto? O, zašto? Znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.
Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu, pa kada vas nema djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu. One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, pusom i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati. To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.
Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo, tištilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje. I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko im dozvoljava da budu prirodni, da pokažu svoje osjećaje, da se utješe.
I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite im da se ispušu. Vi možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju,izražavati svoja osjećanja i suosjećanja te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.
Znajte stoga da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto da se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja. Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.
Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.
Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama. I nemojte zato luditi i dočekati ih s gardom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.
Izvor: Index.hr

Pismo jedne bebe

By

KAKO NAUČITI MAMU NESPAVANJU

Ok, kod mene stanje je ovakvo. Mama me ima skoro 7 mjeseci. … Prvih nekoliko mjeseci bilo je sjajno- plakao bih, ona bi me podigla i nahranila, u bilo koje doba, i danju i noću. Onda se nešto promijenilo. Zadnjih nekoliko tjedana, ona pokušava PCNUK (prespavati cijelu noć u komadu). Prvo sam pomislio da je samo faza, ali postaje sve gore. Pričao sam s drugim bebama i izgleda da je to prilično uobičajeno, nakon što nas mame imaju nekih 6 mjeseci. U čemu je stvar: te mame zapravo nemaju stvarnu potrebu spavati. To je samo navika. Mnoge od njih imale su skoro 30 godina za spavanje – jednostavno im to više nije potrebno. Zato sam smislio plan. Nazvao sam ga Crybaby obrat.

 

 

Postupak je slijedeći: Noć 1 – plačite svaka 3 sata dok vas ne nahrani. Znam da je teško gledati mamu tako uznemirenu zbog vašeg plača. Imajte na umu da je to za njeno dobro. Noć 2 – plačite svaka 2 sata prije nego vas nahrani. Noć 3 – svaki sat Većina će mama početi reagirati brže nakon 3 noći. Neke su mame otpornije i mogle bi se opirati promijeni nešto duže. Ove mame mogu stajati na vratima satima i govoriti šššššššššš. Ne predajte se. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti:

DOSLJEDNOST JE NAJBITNIJA! Ako joj dopustite da PCNUK (prespava cijelu noć u komadu) i samo jednom, očekivat će to svaku noć. ZNAM DA JE TEŠKO! Ali ona uistinu nema potrebu za snom, ona se samo opire promijeni. Ako je vaša mama od onih koje su posebno otporne, pokušajte prestati plakati desetak minuta, toliko da se vrati u krevet i zaspe. Tada počnite plakati ponovo. Upalit će KONAČNO! Moja je mama bila budna 10 sati, neprekidno, tako da znam da ona to može. Prošlu sam noć plakao svaki sat. Jednostavno morate donijeti odluku i pridržavati se toga. BUDITE DOSLJEDNI! Ja plačem zbog bilo kojeg razloga koji mogu pronaći. Vreća za spavanje mi je zagolicala nogu. Osjetio sam nabore na plahti. Moj mobil je napravio sjenu na zidu. Podrignuo sam se i podsjećalo me na kruške ( a nisam jeo kruške od ručka – otkud sad to?) Mačka je mijauknula (Trebao sam znati. Mama me na to podsjeća barem dvadesetak puta dnevno. LOL.) Jednom sam čak plakao samo zato jer mi se svidio zvuk jeke iz baby alarma u drugoj sobi. Pretoplo, prehladno, baš kako treba – nije bitno! Nastavite plakati! Trebalo je vremena, ali uspjelo je. Nahranila me u 4 u jutro. Slijedeću noć moj je cilj 3:30. Potrebno je polako skratiti razmake između hranjenja kako bi se poremetio mamin unutarnji sat. P.S. Ne dozvolite da vas one gumene stvarčice zavaraju, bez obzira koliko ih sisali, iz njih NEĆE izaći mlijeko! Vjerujte mi.

Beba 😊

Pomozimo Danijeli Maksimović da vrati svoju djecu!!!

By

Kada majka ostane bez svoje djece… može li gore?
Može.

Danijela Maksimović je iskusila na svojoj koži kako je majci kojoj su djeca uzeta bez ikakve pravne osnove. Njena borba traje 3 godine, odlučila je da vrijeme da glasno progovori.

 

 

17553920_10210909654870307_7707505665286649606_n
Molim Vas, čitajte i dijelite. Jedna majka ovo nije zavrijedila prolaziti sama i ne smijemo je ostaviti da pati u samoći.
Ovo je njena priča.

 

OVO JE NJENA PRIČA:

“Dobar dan,moje ime je Danijela,prezime ću uskoro promjeniti,vratit cu moje staro prezime a ovo cu nositi na duši kao vječni ožiljak na grešku i životnu školu.Udala sam se jako mlada,sa 18 godina,sa 19 ostala u drugom stanju i sa 20 rodila prvog sina,pet godina poslije na svijet je dosao i drugi sin.Iako mlada,moja je zivotna zelja bila postati majkom,onakvom kakva je i moja majka,njezna,brizna,topla,sretna,ispunjena vedrinom.Ja sam bila ona koja je skrivecki suze brisala kada bi mi djete palo,ja sam ljubila krvava koljena i zguljene dlanove da prođe,tjerala sam cudovista koja su se skrivala u ormarima i pod krevetima,citala bajke,kuhala najfiniji kakao.Ja sam bila ona koja je puno puta zaspala naslonjena o dasku kreveta dok sam promatrala usnula lica svojih Anđela.Bila sam jednom rijecju MAMA.Moj suprug je uvijek bio moja suprotnost,volio je bljestavilo,sjaj,mišiće,teretane,živio je za noćne smjene,za koje se kasnije ispostavilo da odrađuje u tuđim krevetima.Bolilo me al radi mira u kući sam šutila.Radi tog istog mira,pretrpila sam milion uvreda “glupačo,jadna pogledaj na sta ličis,budi sretna što te trpim” “mater ti jeb*m balijsku,da me nema pocrkala bi skupa s djecom” itd…. A ja…samo bi šutila i noću kad ne vidi nitko isplakala bi dušu.Izlaziti nisam imala gdje,doduše nisam ni smjela,imala sam crnog mačka i predivnu crnu Labradoricu,pored moje djece oni su mi bili jedina razonoda i veselje.Poceli su i prvi udarci,odnosno u pocetku je to bilo stiskanje uz zid,cupanje za kosu,štipanje,a kasnije su radile i šake,znao me baciti na pod i klečati na meni,govorio mi da sam kurvetina.Razbijao je po kući kad god bi bio ljut.I svoju rođenu majku je hvatao za vrat i govorio joj da će je odrobijati.Zlostavljanja su postala učestala i više se nije ni pred djecom suzdrzavao.Vukao me pred njima i vikao da ce me baciti sa balkona i da živa iz njegove kuće neću otići.Uslijedilo je jedno razdoblje kad se primirio,a onda jedno jutro me probudio i rekao da je skuhao kavu i kako bi bilo dobro da popričamo malo.Ustala sam i pored kave su me dočekali papiri za rastavu braka,kamen mi je pao sa srca i potpisala sam bez imalo kajanja.U papirima je stajalo da pristaje da se djeca dodjele na skrb i odgoj meni a njemu da se odredi alimentacija.Jos mi je rekao,da spakiram djecu jer za nas vise mjesta pod njegovim krovom nema.Osjecala sam olaksanje ali i uzasan sram,svojim roditeljima nisam nista rekla te sam nazvala sigurnu kuću,suprug nas je odvezao na kolodvor izasao van poljubio decke,nabacio im nešto tipa “slušajte mamu”pružio mi ruku i procjedio kroz zube “sretno”.Tu su nas pokupili djelatnici iz sigurne kuće,a onda sam pukla,shvatila sam da sam sama sa dvoje djece i da je 12 godina braka spakirano u dvije putne torbe,potonula sam,mislila na najgore,pala na 45 kg u nekoliko dana.A onda poziv od supruga da se nađemo u gradu na kavi i odnesemo predati papire za rastavu.Čim sam ušla u kafić pao je na koljena i počeo plakati da je pogriješio,nemoze i ne želi živjeti bez mene i djece,priznao mi je svaku prevaru i kleo se da će se promjeniti….vratila sam se….i platila masnu cjenu za svoju naivnost,a njemu bi Oskara bez pardona dala za glumu.”Sreća”je potrajala oko tjedan dana a onda po pozivu jedne od ljubavnica novo nasilje.Tad sam se doslovno pozdravila sa svojim životom.Svekar i svekrva ulaze u sobu uzimaju djecu,a svekrva njemu kaze “sine,obavi to tiše sve se vani čuje”…Sreca u nesreći je da sam u trenutku kada je nasilje pocelo razgovarala sa svojom tetkom preko skypa,vidila je jedan dobar dio svega i odmah zvala policiju.Njega su odmah priveli,niti me pitali nisu dali mi treba medicinska pomoc.U jutro su dosli i po mene da dam izjavu.Stajala sam u hladnom hodniku,tresla sam se što od straha to i od hladnoće.Izlazi jedan stariji sudac i na hodniku mi gurne papir i olovku u ruke s riječima “Curo budi pametna,potpisi se ovdje uzmi djecu i idi svojima”Tek dvije godine nakon toga saznam da sam potpisala da odustajem od podizanja tuzbe za nasilje.Kod svojih sam se preselila isti dan,polako se oporavljala i zivot se u moje oči vraćao.Došao je šesti mjesec i bivsi suprug me zamolio da uzme djecu na mjesec dana,djeca su bila sretna jer ga vide,i pristala sam…u međuvremenu on je podnio na sudu zahtjev za privremene mjere,te mi djecu od toga dana nije vratio.Za pomoc sam se obracala,policiji,czss,pravobraniteljici za djecu,svugdje isti odgovor “mi nismo nadlezni”….Preselila sam se u Zagreb,zaposlila se,stvorila sve uvjete da moja djeca zive i odrastaju bezbrizno.O svakom mom pokretu obavjestavala czss,kako onaj gdje se slucaj vodi tako i onaj u Zagrebu.Upoznala sam covijeka koji mi je potpora u svemu,s kojim sam stvorila dom,dečki su ga zavoljeli,a prije godinu dana u nas zivot je usla i jedna malena princeza.Za pomoc sam se obracala vise puta,czss,pravobraniteljici za djecu,pravobraniteljici za ravnopravnost spolova,ministarstvu socijalne politike i mladih,policiji,pa cak i samom uredu predsjednice.Svi su reagirali na nacina da bi uputili mali opomene nadleznom czss koji je prekrsio apsolutno sve zakone,povrijeđujući kako prava mene kao majke kojoj su uskracivane sve bitne informacije,tako i prava moje djece kojoj su nametali svoje misljenje i volju te ih plasili kojekakvim stvarima.Dakle država nam je za ku*ac.Djete mi dva puta zavrsi na hitnoj psihijatriji i otac ga odvuče doma.Djete se prijeti da ce se ubiti vise puta,czss ne reagira…otac drzi oruzje (luk,strijele,samostrel i noz na zidu u djecijoj sobi)prijavim sve i nitko ne reagira.Djeca ga kod mene prijave za psihicko maltretiranje i NISTA…..Državo REAGIRAJ….Imala sam jedan san,biti majka svojoj djeci,pretvorili ste ga u noćnu moru.Moja djeca sanjaju dom….ne kucu,kako pise u dopisima czss da im je mjesto u kuci gdje su rođeni…oni sanjaju dom,oni maštaju o toplom kakau dok umotani u dekice gledaju svoj omiljeni crtic…..Nema ih tko poljubiti da prođe sva ova bol od udaraca institucija koje su ih trebale zastititi.Državo unistila si snove i djetinjstvo dvojice nevinih dječaka,neka ti je na vjecnu sramotu.Pala sam i moja koljena krvare,moji dlanovi su izderani,moje suze su presusile,al ne Državo ja necu danas sutra biti samo jedan od tisucu slucajeva u crnoj fascikli na dnu ladice.Ja odbijam biti žrtva,ja sam borac,ja cu biti glas svih onih zena koje se boje.Državo,ja imam jedan san,dom,ljubav,djeca…biti majka,i životom cu se boriti da ga ostvarim.”

 

Mama Danijela nam je dala dopustenje da ovu priču mozemo objaviti na blogu Mamino zlato! Zato čitajte, djelite, šaljite da što više ljudi čuje za ovu priču, podignimo sve na noge! DRŽAVO UNIŠTILA SI NEČIJE SNOVE; SRAMI SEEEEE!!!!!!

Šta sam mislila o bebama dok nisam postala mama

By

“Ja ću to lako!” Nema mame koja nije pomislila da će kada dođe beba znati i umjeti sve. Ali, to baš i nije tako, zar ne?

 

 

Dok se i sami ne ostvarimo u roditeljskoj ulozi, nerijetko nalazimo za pravo da osuđujemo i kritikujemo druge roditelje, a to se čak dešava i kada dobijemo djecu.

Međutim, većinu stvari zaista shvatimo tek onda kada dobijemo klince. Ali, niko nije ni rekao da će biti lako, samo što u to niste vjerovali, baš kao što nije ni mama i blogerka Džesika Tejlor.

Evo šta je sve ona mislila:

 

1. Tokom porodiljskog odmora ću se odmoriti od posla.
U redu, nije da mi nedostaju razne konferncije, svakodnevno putovanje od i do posla, kao i svakodnevno oblačenje, ali ovo se nikako ne može nazvati odmorom. Sada radim dvadeset sati dnevno okružena kakom i povraćkom, a ono što je najgore od svega – nisam ni plaćena za to.

2. Biće opuštencija izaći sa bebom u šetnju.
Biće ako ne računamo prethodno spremanje za izlazak – pakovanje stvari skoro dva sata, presvlačenje bebe pet puta (koja će svaki put ponovo bljucnuti po sebi), nošenje i pakovanje kolica u auto vještinom iskusnog nindže i sve to dok pokušavate da se ne isprljate bebinom povraćkicom.

3. Moći ću sve sama.
Pomoć mi nije potrebna ako ne računamo uvijek i sve vrijeme. Želim pomoć 24 sata dnevno. Želim konstantnu asistenciju u svemu što radim.

4. Zaljubiću se u bebu čim je ugledam.
Da, točno je da se odmah stvori neka neobjašnjiva povezanost, ali mislim da se prava ljubav gradi postepeno dok upoznajete svoju bebu. Kod mene je trenutno u punoj snazi i raste iz sata u sat, ali prvih nekoliko nedjelja bile su toliko teške da mislim da sam osjećala pravi spektar emocija od ljubavi do mržnje.

5. Lako ću se izboriti sa post-porođajnom depresijom i emocijama.
Osim ako vam onesposobljavajuća tuga i očaj ne padaju teško inače, možda ćete se lako izboriti i sa depresijom nakon porođaja.

6. Umor nije toliko strašan koliko ljudi pričaju.
Ne, on je još gori. Dakle, ništa strašno, osim što ćete IZGUBITI RAZUM!

7. Lako ću se vratiti na posao.
Pročitajte ponovo stavke pod brojem 5 i 6.

8. Biće mi lako da se vratim u formu jer ne radim.
Ne samo da nemate vremena, već nemate ni energije ni volje. Od kako znam za sebe zavisna sam od fizičke aktivnosti, što je još zabrinjavajuće što sada ne mogu apsolutno ništa da uradim. Uopšte nemam želju za vježbanjem sada, a i da je imam, ne bih imala ni vremena, ni energije.

9. Neću biti pod uticajem stvari koje sam pročitala na internetu.
Ovo bi možda i bilo ostvarivo da ne hranite bebu po dvadeset sati dnevno i gdje vam je jedini “prozor” u realan svijet vaš mobilni telefon. Dobrodošli u Google ludilo!

10. Ja ću, naravno, biti dobra mama.
Možda na nekim poljima i jesam, na tim da je beba zdrava i napredna (HURA!), ali sumnjam u sebe stalno i u glavi mi je pravi haos.

11. Dojenje će biti magično iskustvo.
Bilo je, a onda je prestalo da bude. Ispostavilo se da to nije najbolji izbor za nas. Nije mi bilo lako da prihvatim, da neću moći da dojim, jer i društvo osuđuje i izbegava mliječne formule. Sa druge strane, bila sam iznenađena koliko poznanica koje su mame me podržava i zaista sam im zahvalna na tome.

12. Neću se oslanjati na savjete drugih mama.
Reći ću samo ovo: Ne bih uspela bez podrške, ljubavi, smjernica i savjeta svojih prijateljica i porodice. Mislim ovo svim svojim srcem. Toliko sam blagoslovljena što sam imala pored sebe sve divne mame i tate. Oni su uvijek stajali uz mene i kada sam bila očajna i kada sam strahovala, zaista uvijek. Također sam imala i nesebičnu podršku prijatelja koji nemaju djecu, ali su uvijek znali da kažu prave stvari, kao i da pronađu pravi način da pomognu u najtežim trenucima.

Izvor: Ringeraja.mk

Da li djeca zaista ”polude” od šečera?

By

Image result for djeca secer

 

Koliko ste samo puta čuli da su djeca hiperaktivna i “kao muve bez glave” zbog šećera? A da li šećer zaista tako utiče na djecu ili je nešto drugo u pitanju?

Mnogo se pričalo, i i dalje se priča, o tome kako šećer utiče na zdravlje. Činjenica je da previše šećera može imati negativan uticaj.

Doktor Mark Volarik, šef pedijatrijskog odjeljenja za razvoj i ponašanje u Oklahomi je sproveo nekoliko istraživanja čiji rezultati pokazuju da šećer nije problem kada je u pitanju “ludačko” ponašanje djece.

Jedno od istraživanja, poznato kao meta-analiza, je analiziralo rezultate 16 drugih studija. U svakoj od njih djeca su bila podeljena u dvije grupe, neki su dobili šećer, neki su dobili placebo, a ni djeca ni istraživači nisu znali ko je u kojoj grupi.
Rezultat? Svi podaci upućuju na to da šećer ne utiče na dječje ponašanje na bilo kakav poseban način.

Ali ako je tako, šta zapravo uzrokuje njihovo bleskasto ponašanje?

Istina je da neki ljudi sa niskim šećerom (hipoglikemijom) osjete nalet energije kada pojedu nešto slatko. Ali slatkiši drugačije djeluju na ljude koji nemaju nizak nivo šećera u krvi, njihovo tijelo jednostavno koristi energiju ili je pretvara u mast.

Djeca najviše slatkiša jedu kada su na uzbudljivim događajima sa svojim prijateljima, pa naučnici misle da roditelji umjesto da misle da je djete jednostavno sretno i uzbuđeno jer je sa gomilom prijatelja, češće njihovo ponašanje vezuju sa šećerom.

U jednom istraživanju majke su ocjenjivale svoje dječake kao hiperaktivnije kada im je rečeno da su jeli šećer, čak i kada ga djeca zapravo nisu jela. U ovom istraživanju je učestvovalo 35 dječaka uzrasta od pet do sedam godina, i data su im pića koja sadrže vještački zaslađivač bez šećera. Polovini majki je rečeno da su dječaci unijeli šećer u sebe. I kada su naučnici pitali mame o ponašanju njihovih sinova, one kojima je rečeno za šećer su ocjenile decu kao hiperaktivniju. Interakcije između majke i sina su snimane, i otkriveno je da su se mame koje su mislile da je njihovo dijete jelo šećer držale blizu svoje djece i češće ih kritikovale od majki kojima nije rečeno da su djeca unjela šećer.

Druga istraživanja pokazuju u istom pravcu, čak i ona koja su sprovođena nedeljama. Sva istraživanja su pokazala da se djeca često ponašaju “kao muve bez glave”… ali šećer nije uzročnik njihovog ludila. Takvo ponašanje izazivaju roditeljska očekivanja, uticaj prijatelja, kao i elementi poput provođenja vremena napolju, glasne muzike, itd.

Sve u svemu, lošu hranu treba svesti na minimum. Loša je za zdravlje, za zube, za kilažu, i za brojne druge stvari. A sa roditeljske strane, davanje šećera djeci loše utiče na vašu vezu. Češće ih provjeravate, kritikujete i pratite svaki njihov korak.

 

Izvor: YuMama.com