Četiri znaka da su trudovi pokucali na vrata

Četiri znaka da su trudovi pokucali na vrata

 

Prepoznajte znakove koji upućuju da je vrijeme da vaša beba dođe na svijet.

 

Poput menstrualnih bolova

Osjećaj da ste dobili mjesečnicu koji prati bol u donjem dijelu leđa nerijetko je znak prvih trudova, no može biti i samo kontrakcija maternice, što se događa nekoliko tjedana uoči pravih trudova. Stoga pratite i ostale znakove.

Pucanje vodenjaka

To znači da je puknula vrećica tekućine koja okružuje vašu bebu. Primijetit ćete mali mlaz tekućine ili sporo kapanje zbog kojeg ćete imati osjećaj kao da ste se pomokrili. U tom trenu možete nazvati ginekologa, no ako je tekućina bistra, osjećate se dobro i trudovi još nisu počeli, vjerojatno će vam reći da još pričekate doma ili će vas, u nekim bolnicama, pozvati na pregled.

Sluzavi čep

Kako vam se cerviks opušta i priprema za bebin prolazak, moguće je da izađe sluzavi čep kojim je maternica bila obložena. Taj čep najčešće izgleda poput gustog sluzavog iscjetka ili šmrklji koje se nalaze u nosu. Ako u sluzi primijetite tragove krvi, odmah nazovite ginekologa jer to može biti pokazatelj problema s posteljicom.

Osjećate bebinu glavicu

Kako se bebina glavica polako probija i priprema za porođaj, osjetit ćete jak pritisak na zdjelicu, vaginu i mokraćni mjehur. Također će vam se činiti da imate više prostora u gornjem dijelu trbuha jer se beba polako spušta. Primalja će vam točno reći kad je beba spremna za izlazak.

Vasa iskustva sa epiduralom, za buduce mamice :)

Evo neka vaša iskustva sa epiduralom. Nadam se da će nekome biti od koristi 🙂

 

Image result for sto je epiduralna

 

Mama Lani:

Da kažem i ja svoje iskustvo s epiduralom. Sve najbolje naravno, za vreme porođaja milina, nisam ponela knjigu ali jesam mm  :D. Apsolutno ništa me nije bolelo, ni kad su mi pred kraj smanjili epi (čak mislim da mi ga nisu bili smanjili dovoljno). Jedino što sam imala ludog anesteziologa  :crazy: koja me je za 4 dana koliko sam bila u porodilištu čak dva puta slala na urinarni kateter jer se plašila da ne praznim bešku dovoljno i da mi je epi umrtvio nagon za piškenjem.
Da mi je ova pamet nikad ne bih pristala na taj drugi kateter a možda ni na prvi, plakala sam od bolova  :'( Sreća pa nisam zaradila urinarnu infekciju. I sad kad se setim zlo mi je  :(

 

Mama Elanor:

dve razlicite bolnice, dva razlicita porodjaja, razliciti anesteziolozi i pomalo razliciti pristupi.

s milenom je sve islo sporo, otvarala sam se duuuuuuuuuuuuugo, i bolelo je. u bolnicu su me primili u 5-6 popodne (posto su me to jutro vratili), s kontrakcijama na 4-5 minuta i otvorenu mozda 2 cm. tu su me pitali da li zelim epidural (da!) i uzeli mi krv da provere trombocite (da li epidural sme da se daje).
u pitanju je manja bolnica i nedelja popodne, a imali su navalu taj dan, tako da osoblja skoro da i nije bilo. anesteziolog se pojavila oko 9, da mi kaze da je tu ali da je u bolnici guzva, pa ne moze da nadje med. sestru koja bi joj asistirala :wall:. kad su se konacno pojavile oko pola 10, odgurale su me na sprat nize, u operacionu salu (jer je redovna sala za epidural bila zauzeta – porodjaj) i tu sam dobila epidural. imala sam neko dugme da sama regulisem kolicinu epidurala, tj da mogu da dodajem u slucaju potrebe. nisam to radila, ali mi je babica ispritiskala to dugme za dodavanje kad su mi probusili vodenjak i onda su mi iskljucili epidural – u fazi napona se epidural ne dodaje. i da kazem, posle vise od 24h groznih bolova, epidural je taaaakva blagodet :)
naravno, osecala sam i noge i napone, kao i kontrakcije, samo sto nisu bolele :)

tri godine kasnije, druga bolnica: dosla sam u bolnicu otvorena 4 cm s porodjajem koji je pokazivao da ce biti brz. trombocite sam uradila nedelju dana ranije, trazila sam epidural. petak vece, 8 sati. anesteziologa smo sreli dok je izlazila s odeljenja, kretala je kuci, pa ju je babica zamolila da ostane da mi da epidural. pristala je :) epidural sam ovog puta dobila odmah tu u sobi u koju su me uveli. u istoj sobi su me i porodili. ovog puta nije bilo dugmeta za pojacavanje i imala sam samo tu jednu kesu koja je bila pri isteku kad mi je pukao vodenjak i pocelo da me boli. epidural je u pre toga sasvim lepo radio posao (dok me je boleo stomak), ali su onda krenuli bolovi prema mojoj lomljenoj i osetljivoj trticnoj kosti, koje epidural nije ublazivao. babica mi je rekla da je tako ponekad. svejedno, bio je to porodjaj koji bih svakom pozelela.

da, u oba slucaja se anesteziolog izgubila posto mi je dala epidural, nije bila prisutna na porodjaju.

 

Mama Nevena: 

od mene jos jedan glas ZA.
dakle, ako imate dileme da cete ostati nepokretni ili sl – budite bez brige. najgore sto moze da se desi je da anestezija ne deluje.
i, naravno, niko ne misli da je porodjaj bol koji retko ko moze da izdrzi. poenta epidurala, osim da umanji bolove (sto ima logike, jer zasto bi trpeo bol ako vec ne moras) je i da pomogne zeni da se kasnije brze i lakse oporavlja od porodjaja (sto je meni bilo znacajnije).
Mama Tina: 
Predivno iskustvo, bez trunke bola, noge sam osecala i najnormalnije ih pomerala, napone nisam osetila klasicne vec kao pritisak na besiku, a bio mi je dovoljan i ctg pa da znam da su poceli, sve sto sam osetila je bilo kada je “iskliznuo”, najlepsi osecaj, cudo kako nista drugo nisam, a to jesam…situacija samnom nakon porodjaja je bila takva da bih verovatno morala u totalnu da nisam imala epidural, posle sam dobila dva sprica sto mi je trajalo dva dana dok nisam presla na diklofen…kontrakcije sam osecala ukupno 5 sati na 6 min pa sve manje i manje, nisu to bile one najace, ali dovoljne da znam da nikada ne zelim da se porodim bez epiduralne
Mama Mirjana:
Drugi porodjaj:
Dobila sam epidural oko 23h, i doktorka je rekla da će da djeluje do 00:30. Kontrakcije su već bile krenule oko 22h, pa mi je epidural došao kao blagdet. Medjutim, meni epidural nije istekao za sat ipo, već za dva ipo, tri sata. Taman na vrijeme, jer sam se do tada otvorila skroz i krenuli su napone.
Ideja je da se epi ne dodaje u fazi napona. Tako sam imala jedno pola sata napona bez anestezije, šetala oko stola, pokušavala da spustim bebu u kanal ali bezuspješno. Dembelica mi je bilo mao velik.
Doktor kad je vidio da malo posustajem, zamolio anesteziologa da mi doda epidural, ali da mi ostavi napone. Aneseziolog je malo izvukla katetar i dodala neki razblažen epi i ja sam od tad napone osjećala jasno, ali bez propratnog bola. Naporno je bilo samo guranje 1h45min, ali boli nije bilo. :clap:
Nakon rodjenja su mi dodali dozu za šivenje. Ja bih bila srećnija da sam tu dobila samo lokalnu, ali bože moj.

Kontrakcije:

IMG_2756.JPG

Drage trudnice, ovom prilikom vodimo vas u šetnju kroz tok porodjaja i upoznajemo sa onim sa čim ćete se sresti, da Vam otklonimo strahove, pojasnimo neke procedure, i približimo porođaj na koji treba da odete sa osmehom i radošću.
Sve što ovde pročitate je proisteklo iz iskustva Vaše babice, nije pisano po knjigama, nije potvrđeno istraživanjima i studijama (bar ih ona nije radila) i ne možemo Vam to potkrepiti nikakvim materijalnim dokazima.
Evo šta o porodjaju kaže jedna iskusna babica:
“Počećemo od onog što najviše plaši svaku ženu a to su porodjajni bolovi.
• Porođajni bolovi su nam najveći saveznici u porođaju!
• Bez njih nema porođaja
• Zato i jeste jako važno njih pratiti
• U normalnom, spontanom porođaju oni se postupno javljaju
• Prateći žene u toku porođaja, a kako bi im olakšala, babica intenzivno sam koristi dva pristupa, a to su dobra komunikacija sa ženama i stepenovanje porođajnog bola na skali od 1 – 10

Prirodan, spontan porođaj ima svoj tok
• U početku, bolovi su vrlo slabi, javljaju se povremeno, kratko traju i nije svaki
iste jačine i dužine
• Ovi bolovi označavaju početak

• Na skali od 1 – 10 oni su jedinica

• Uvek ocenite svoj bol na skali od 1 – 10, puno će vam pomoći, orjentaciono ćete znati dokle je porođaj stigao i koliko će još trajati!

POROĐAJNI BOL OCENJEN JEDINICOM
• Ovo su vrlo slabi bolovi pored kojih najnormalnije funkcionišete. Smejete se, kuvate, kupate se, šetate…
• Mogu označavati početak porođaja ali i ne moraju
• Mogu potrajati satima, nekad čak i danima

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DVOJKOM I TROJKOM
2 i 3 su takođe slabi bolovi, takođe najnormalnije funkcionišete, jedino što ste svesniji da su se javili tj. da traju, i oni mogu potrajati par sati.

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI ČETVORKOM
• Ovde su uhvatili ,,svoj” ritam
• Javljaju se na oko 15 -20 min.
• Traju oko pola minute
• Nisu jaki, ali nisu ni slabi
• Kad se jave možda ćete zaustaviti svoje aktivnosti koje tog momenta obavljate i nekako se ,,skoncentrisati” na njih. Ali nećete imati potrebu da se namrštite, zgrčite, preznojite ili jauknete.
• Ako su se javili bolovi koje možete oceniti četvorkom, porođaj je sigurno u toku
• Oni mogu trajati (u zavisnosti da li ste prvorotka ili višerotka, da li vodenjak postoji ili curi plodova voda) par sati (nemojte zaboraviti da pišem o normalnom spontanom porođaju)
• U svakom slučaju ne predstavljaju traumu

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI PETICOM
• Bolovi koje ocenjujete peticom su iste jačine kao i oni ocenjeni četvorkom
• Ali se skraćuje razmak na koji se javljaju, pa ,,dolaze” na desetak minuta
• Traju do 45 sekundi
– Ostalo je sve isto
– Oni ne traju dugo
– Brzo iza njih nastupaju bolovi koji se mogu oceniti šesticom

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI ŠESTICOM
– Karakteriše ih javljanje i trajanje kao kod bolova ocenjenih peticom
– Ali se njihova jačina povećava
– Kad se jave verovatno ćete zauzeti određen položaj u kojem vam je lakše
– Ako vas neko nešto pita u toku bola nećete biti baš raspoloženi da date odgovor
– Promenićete izraz lica, okolina će videti da vas boli
– Ovaj bol se može opisati kao ,,boli me, sačekaj samo malo da prođe”, bar se meni tako obraćaju žene kada ih nešto pitam u tom periodu, po tome i znam koliki im je intenzitet bola
– Po završetku ovog bola momentalno ste ponovo raspoloženi i nasmejani i obično mi žene uz osmeh kažu: ,,Pa nije strašno”
– I oni ne traju dugo, ubrzo ih smenjuje ,,sedmica”

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI SEDMICOM
– Kad nastupi ,,vladavina sedmice” bolovi se javljaju u intervalu od 8 – 10 minuta – – Traju 30 – 45 sekundi
– Kad se jave, žene zauzimaju položaje u kojima im je lakše, obično se naslone podlakticama na sto i spuste glavu između ruku, neke intenzivno šetaju u tom periodu masirajući same sebi krsta dok traje bol
– Na licu im se vidi da ih boli, obično stisnu usne i naboraju čelo
– Nakon završetka bola treba im minut – dva da se odmore
– Kad ih pitam koliko ih boli većina mi kaže: ,,Boli “
– Kad ih pitam da li je bol izdrživ, sve mi kažu: ,, Ma jeste, ali boli”
– I iz ,, sedmice” se relativno brzo ulazi u ,,osmicu”

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI OSMICOM
– Javljaju se na 5 – 8 minuta
– Traju oko 45 – 60 sekundi
– Jakog su intenziteta
– U ovom periodu većina žena počinje da diše u toku perioda bola a ako to same ne učine podstaknem ih na to
– U ovom periodu je babica UVEK pored žene
– U ovom periodu je ženi NEOPHODNO prisustvo babice
– U ovom periodu je babica ohrabruje, drži za ruku, i pruža maksimalnu podršku
– Od ovog perioda, mogu reći, počinju oni bolovi koje žene opisuju kada pričaju o porođaju
– U ovom periodu se ,,otme” po koji uzdah, po koji jauk
– Ali u ovom periodu žene su već pred kraj puta samog porođaja!!!

– I obično tada kažu: ,, Ako je tako, pa nije onda tako strašno” i nasmeju se

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DEVETKOM
– Bolovi se javljaju na 3 – 5 minuta
– Traju jedan minut
– Nisu jači od bolova iz ,,osmice” ali su češći, pa žene ne stignu da se odmore između dva bola
– Neophodna im je podrška i prisustvo babice
– Uvek se skoncentrišu na ono što im priča babica i uvek slušaju sva uputstva
POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DESETKOM
– Bolovi se javljaju na 3 minuta
– Traju 1 minut- Veoma su jakog intenziteta
– Ali srećom TRAJU JAKO KRATKO!
– Kada žena kaže: ,, Sestro, ja ovo stvarno više ne mogu da istrpim” oni prestaju (kao da znaju koliko žena može da istrpi)!
– Odmah nakon njih nastupaju naponi
– U TOKU NAPONA NEMA BOLA!!!!
– U toku napona se javlja nezadrživ osećaj potrebe za napinjanjem, bola nema!

• Kad sve saberete, onaj bol od koga se žene plaše, a vezan je za porođaj, javlja se pred kraj porođaja

• Pod porođajem se podrazumeva sve što se dešava od pojave prvog bola ili prskanja vodenjaka pa do rađanja posteljice

• Uz babicu, sve ovo treba da bude pozitivno iskustvo, jer to je vaš dan, dan kada postajete mama

• I još jedna JAKO važna informacija, bio bol slab ili onaj najjači on ima svoj tok. Šta to znači? Znači da nije uvek iste jačine u toku svog trajanja!!!

• Počinje polako – pojačava se – ima svoj ,,vrh” tad je najjači – zatim počinje da se smanjuje – da bi na kraju prestao

• Znači i kada je bol najjači, on to nije sve vreme već jedan deo vremena njegovog trajanja!”

Nadam se da će ovo pomoći mnogim ženama da se oslobode straha koji imaju vezano za porođajne bolove i da se pripreme za najlepši i najradosniji dan u životu – DAN KADA POSTAJU MAME!

Izvor: http://rodjenje.blogspot.com/

Strategije prevladavanja straha od porođaja

IMG_2755.JPG

PRIHVAĆANJE

Da bi se uopće bavili strahom neophodno je da ga prvo prihvatimo, bez dodatne krivice ili straha od straha. Umjesto potiskivanja, osude ili borbe, treba mu prići i vidjeti zašto je on tu. Šta želi da nam poruči? Od neprijatelja stvorite partnera koji će vam pomoći i dovesti vas do nečega što će vam koristiti. Pričajte o vašem strahu, sa partnerom, prijateljicom, sestrom.

SUOČAVANJE
Strah od nepoznatog rješava se upoznavanjem, staviti na svjetlo nešto što je čučeći u mraku izgledalo zastrašujuće. Saznajte što više o porođaju. Škole za trudnice nude informacije o toku porođaja, a danas puno informacija možete pronaći i na internetu, u knjigama, časopisima, priručnicima za trudnice. Obiđite porodilište i pitajte tamo sve što vas interesira. Iskustva drugih žena mogu biti od pomoći ali treba imati u vidu da je svaka žena jedinstvena, a svaki porođaj priča za sebe. Treba biti svjestan da se negativna iskustva više čuju, što zbog potreba osobe koja je to iskustvo doživjela da podjeli svoju bol, što zbog naše osjetljivosti na negativnu vijest. Naš strah će nas voditi do tih negativnih primjera jer se on time hrani. Strah kao da govori: „Eto vidiš da je strašno“. Ne hranite vaš strah tuđim negativnim iskustvom već se upoznajte sa realnom slikom porođaja. Vas treba da zanima kako porođaj izgleda, kroz koje faze prolazi i šta ja mogu da radim u svakoj od tih faza kako bi bila aktivan učesnik i pomagač.

VJEŽBANJE ZA POROĐAJ
Dobar kontakt i pozitivan odnos sa tijelom učiniće da vi i vaše tijelo budete partneri na zajedničkom zadatku. Vježbanje joge, meditacija, vježbe tjelesne svjesnosti, vežbe disanja, ples. . . pomoćiće da se povežete sa svojim telom, a i da se relaksirate i opustite u toku trudnoće. Vježbanje vizualizacije porođaja, učiniće da koliko god puta želite prođate, u glavi, na sigurnom, kroz cijeli tok porođaja. Zamislite da kreću prve kontrakcije. . Šta radite? Koji ćete položaj zauzeti? Krećite se, dišite. Kontrakcije se pojačavaju, sve su češće i intenzivnije. Šta sad radite? I tako dalje. . . sve do napona i cilja, trenutka kada ćete ugledati vašu bebu i shvatiti da je ceo put imao svoj smisao.

SUPORTATIVNA PODRŠKA
Najbolja podrška u trudnoći i u toku porođaja je otac deteta. Istraživanja su pokazala da se trudnice koje pohađaju kurseve pripreme za porođaj zajedno sa partnerima, manje plaše, opuštenije su, a ukoliko muž prisustvuje porođaju, osećaju se sigurnije i porođaj traje kraće. Povedite partnera na kurs pripreme za porođaj ili zajedno čitajte o porođaju. Podršku možete naći i u prijateljici, sestri, duli.

KONTAKT SA BEBOM
Veza sa bebom počinje još dok je ona u stomaku. Najčešće trudnice postaju svesne svoje bebe onog trenutka kad osete prve pokrete ploda. Pričajte sa vašom bebom. Dogovarajte se oko porođaja. Zamišljajte kako beba prolazi porođajni kanal i dok to vizualizujete pokušajte da sa svakim izdahom sve više opuštate vaginu i ceo porođajni put. Zamišljajte kako beba mekano i nežno, kao kroz oblake, dolazi do cilja. Nekim trudnicama pomaže i zamišljanje već rođene bebe. Zamišljajte kako je dojite, šetate, njišete se, mazite je, ljubite…
Šta još možete da uradite?
Najvažnije za svaku ženu jeste da se oseća sigurno u toku porođaja. Porazgovarajte sa vašim ginekologom oko izbora porođaja. Svaka žena bi trebala da ima izbor. Da izabere mesto i način, koji će za nju biti najudobniji i najsigurniji. Za neku ženu to će biti carski rez, za neku epidural, a za neku porođaj kod kuće. Raspitajte se o mogućnostima i izaberite ono što vama najviše odgovara.

Ukoliko ipak smatrate da vaš strah prelazi granice „normalnog“, ne ustručavajte se da potražite pomoć. Najverovatnije se iza takvog straha krije neki drugi strah ili problem pa će psihološko razrešenje imati dugoročne pozitivne efekte i odraziće se i na druge životne situacije.

izvor: Bebac

Strah od porođaja:

IMG_2754.JPG

Zbog čega se trudnice plaše porođaja?
Gotovo svaka trudnica oseća neku vrstu straha, barem u izvesnoj meri. Strah ima svoju funkciju, da nas zaštiti, sačuva, upozori na opasnost. Kako u trudnoći brinemo ne samo za naš život već i za život koji tek raste i razvija se unutar našeg tela, javljanje emocije straha, nije neobično i razumljivo je. Takođe, strah gotovo uvek ide uz nepoznatu situaciju, a obzirom da nikada ranije nismo iskusile ništa ni slično, jasno je zašto je on sada tu.
Čega se trudnice najčešće plaše?
– strah od prevremenog porođaja
– strah od mogućih komplikacija (u trudnoći i za vreme porođaja)
– strah od bola
– strah od gubitka kontrole
– strah od medicinskih intervencija
– strah od neljubaznosti osoblja
– strah da ću ostati sama.
Strah od porođaja u snovima
O ovakvim strahovima svedoče i snovi u trudnoći. “Sanjala sam da se porađam u sedmom mesecu i sve se tako brzo odvija da ne stižemo u porodilište”, “Više puta mi se javlja u snovima slika kako sam ostavljena sama za vreme porođaja, bolovi su jaki, a nema nikog da mi pomogne”, “Sanjala sam kako se babica dere na mene usred porođaja, a ja ne mogu ni da se pomerim”.
Razumite svoje strahove
Svi ovi strahovi su opravdani ukoliko se javljaju u optimalnoj meri, brizi koja će biti funkcionalna, navodeći nas na neku aktivnost. Strah će nas naterati da se interesujemo i saznamo više o samom toku porođaja, odvešće nas do ljudi i situacija koji će biti od koristi, pomoćiće da se na dobar način pripremimo za porođaj, a ovladavanje strahom pripremiće nas i na roditeljstvo koje će doneti neke nove strahove i brige. Dakle, strah ima i svoje pozitivne aspekte koje ne treba zanemariti.
Međutim, neretko, trudnica na ovaj strah, dodaje strah od straha. Ona brine da će njen strah ugroziti bebu u trudnoći ili da će ometati i iskomplikovati porođaj. Takođe, veoma intenzivni strahovi mogu ukazivati na neke druge, skrivene nerazrešene strahove i probleme. Na primer strah od anestezije povezan je sa strahom od gubitka kontrole, pa osoba koja oseća ovakav strah treba da se zapita u kojim sve situacijama se plaši da će izgubiti kontrolu i da li možda ima opsesivnu potrebu da kontroliše baš sve u životu. Strah od bola može ukazati na veoma nisku toleranciju na frustraciju koja se odražava i u drugim situacijama diskomfora. Trudnoća je prilika da se pozabavimo nekim skrivenim, potisnutim problemima koje osetljivo drugo stanje kao talas izbacuje na površinu.

Dobra vest za sve trudnice jeste podatak da se u devetom mesecu trudnoće pojačano luči endorfin koji će dovesti do opuštanja, osećaja blagostanja pa se neretko dešava da se žene pred porođaj začude jer je strah naprasno isčezao. „Termin mi je za koji dan, a ja sam opuštena kao da se ne dešava“, „Toliko sam se plašila, a sad sam potpuno mirna, čekam da konačno ugledam to malo stvorenje“. Kada porođaj počne javiće se blaga trema, uzbuđenje, lučiće se adrenalin koji će pokrenuti i prve kontrakcije. Dakle priroda je na sve mislila i dobro nas je pripremila. Međutim ukoliko se strah intenzivira i nastane panika u toku porođaja, adrenalin može zaustaviti porođajni tok. Panika nastaje kada nas „preplavi“ strah u situaciji iz koje ne možemo pobeći. U takvoj situaciji, brojni bezkorisni pokreti trošiće energiju neobhodnu za porođaj kao i kiseonik. Da se to ne bi desilo važno je da se „pozabavimo“ strahom pre samog porođaja.

izvor: Bebac