Platnene ili jednokratne pelene: prednosti i nedostaci

platnene-jednokratne-pelene.jpg

 

Platnene ili jednokratne pelene? Koje izabrati za bebu?

Ako ste prvi put mama ili tata začudit će vas angažiranost roditelja koji zagovaraju izbor bilo kojih od te dvije vrste dostupnih pelena.

Otvorite bilo koji forum i naići ćete na prepirke roditelja koji hvale ovu ili onu opciju. Mi smo odlučili pretresti sve dobre i loše strane platnenih i jednokratnih pelena, staviti ih na jedno mjesto i prepustiti vam da sami odlučite koje ćete koristiti za svoje maleno.

#1 Platnene ili jednokratne pelene: što je bolje za bebinu kožu

platnene-pelene.jpg

Platnene pelene su od prirodnih materijala i koža “diše”, no češće znaju procuriti.

Bebe su u pelenama stalno. Najčešće ih se rješavaju između druge i treće godine života, a roditelji im dopuštaju da goli puze, tapkaju ili jurcaju samo u posebnim prilikama tijekom ljetnih mjeseci.

U tim godinama njihova guza je stalno opterećena pelenama. I zato je bitno da ste sigurni u izbor pelena za dijete. 
Jednokratne pelene bolje upijaju tekućinu i beba je u njima dulje suha. No, jednokratne pelene u sebi sadrže kemikalije i spojeve poput klor i dioksina, a neki proizvođači u njih stavljaju i raznorazne parfeme i losione na koje može reagirati osjetljiva bebina koža.

Od mama koje koriste jednokratne pelene često možete čuti kako je dijete dobilo pelenski osip jer su promijenile marku pelena koju inače koriste baš zbog raznoraznih kemikalija koje proizvođači koriste.

Platnene pelene su od prirodnih materijala (najčešće pamuka) i ne sadrže nikakve spojeve. Bebina koža eventualno može reagirati na neki jači deterdžent kojim su one oprane (treba paziti kako se peru).

Slabije upijaju od jednokratnih pelena i lakše procure, no koža djeteta doista diše.  Preporuka kod mijenjanja pelena, i kod platnenih i kod jednokratnih je njihovo mijenjanje svaka tri sata i naravno –  nakon svake stolice.

#2 Platnene ili jednokratne pelene: učenje na tutu

Djeca koja nose platnene pelene osjećaju kad su se popiškili – uložak/gaza upija tekućinu, ali ne odstranjuje osjećaj vlage. Djeca s platnenim pelenama već nakon godine dana počinju povezivati uzrok-posljedicu tj. popiškio sam se/mokar sam.

Djeca koja nose jednokratne pelene su suha nakon što se upiške. Tako se ta njihova prednost u ovom slučaju pretvara u nedostatak.

Ipak, postoje i mnogi drugi faktori koji utječu na odvikavanje od pelena – npr. dijete koje ima malo starijeg brata ili sestru puno će se ranije naviknuti na tutu.

#3 Platnene ili jednokratne pelene: financijska isplativost

platnene-pelene-usteda.jpgNa platnene pelene potrošit ćete 3.000 kuna, a na jednokratne nešto više od 8.000 kuna

Platnene pelene kupite jednom i koristite ih kroz čitavo vrijeme. One dolaze u jednoj veličini od 4 do 15 kilograma pa se mogu podešavati kako beba raste.

Kroz druženje s pelenama bit će vam potrebno oko 20 platnenih pelena plus isto toliko uložaka koje ćete mijenjati.

Cijena jedne platnene pelene kreće se od 100 do 150 kuna, a cijena uloška od 50 do 80 kuna.  Dakle, ako krećete u priču s platnenim pelenama to će vas u startu stajati nekih 3.000 kuna.

Uz pelene i gaze možete još kupiti i zaštitne gaćice (možda vam je mama rekla kako ste vi imali gumene gaće) od vune ili nepropusnog PUL-a (poliuretan-laminat) materijala čija se cijena također kreće oko 100 kuna po komadu. Njih ne trebate 20, ali nekoliko ih je potrebno. Vuna za hladne dane, PUL za tople.
Ako smatrate da su vam i one potrebne, budžet za pelene diže se na 3.000 kuna. Dobra stvar je što su platnene pelene čvrste pa će poslužiti i za drugo dijete.

Za jednokratne pelene u startu ne morate uložiti tolike novce. Kupujete jedan po jedan paket.
Uzmimo neku srednju cijenu po peleni od 1,80 kunu (pelene manjih veličina su jeftinije, a ovisno o proizvođaču cijena može biti 1,30 kunu po komadu do 2,20 kune) i dnevnu potrošnju od pet pelena.

To znači da ćete dnevno potrošiti 9 kuna na pelene. Dijete jednokratne pelene nosi u prosjeku 2,5 godine.

9 kuna na dan x 910 dana = 8.190 kuna

Onih 3.000 kuna za platnene pelene sada vam se sigurno ne čini tako puno 🙂

#4 Platnene ili jednokratne pelene: koje je jednostavnije koristiti

Platnene pelene nisu komplicirane za korištenje. One su se modernizirale od vremena kada su bile jedini izbor (osamdesetih i ranih devedesetih).

Na samim pelenama postoje drukeri ili čičak koji se steže ovisno o tome kako beba raste. U pelenu se stavlja i platneni uložak, no nije to neki komplicirani proces umetanja.  Naravno, nakon što se pelena iskoristi, morate je očistiti i oprati kako bi je ponovno koristili.

Jednokratne pelene daleko su jednostavnije za korištenje jer ih ne perete. Kada beba ima stolicu kakica se baca u zahodsku školjku, a pelena u smeće.

#5 Platnene ili jednokratne pelene: briga za okoliš

jdnokratne-pelene-smece.jpgJednokratne pelene može se uništiti jedino spaljivanjem

Platnene pelene koristite opet i iznova… ne moramo naglašavati da su one daleko bolji izbor za okoliš.Jedino što troše je više energije za perilicu rublja i sušilicu i više deterdženta za pranje. Sav deterdžent i energije koji se troši ipak ima daleko manji utjecaj na okoliš od jednokratnih pelena.

Jednokratne pelene sadržavaju plastiku koja se razlaže desetljećima, a ako roditelj prije bacanja pelene ne baci fekalije u wc, pelene se smatraju opasnim otpadom.

Problem kod iskorištenih jednokratnih pelena je njihova nemogućnost daljnjeg recikliranja, ali i njihova količina – one su treći po veličini samostalni sudionik otpada. Jedini način njihova uništavanja je paljenje prilikom kojeg se u zrak ispušta metan i ugljični dioksid.

Mali zaključak o platnenim i jednokratnim pelenama

Platnene pelene u konačnici su daleko jeftinije i ne zagađuju okoliš kao jednokratne pelene. Djeca u platnenim pelenama brže se rješavaju pelena, ali one češće procure.
Jednokratne pelene ne iziskuju toliko truda i energije roditelja, jednostavnije su za korištenje i ne propuštaju toliko često kao platnene pelene.
Svaki roditelj treba odlučiti što je bolje za njega i bebu. Nadamo se da smo vam pomogli u vašoj odluci.

Bebe i sunce: nekoliko savjeta za zaštitu tijekom ljetnih mjeseci

ljeto-plaza-beba.jpg

 

Male bebe jako su osjetljive, pogotovo u prvim mjesecima. Koža beba jako je tanka i treba je pažljivo štititi od sunca.
Sunčeva radijacija sve je jača iz godine u godinu, a dobrom zaštitom od sunca, bebe štitite od kratkoročnih ali i dugoročnih posljedica opeklina.

Opekline od sunca ne uzrokuju samo bol već kod male djece mogu uzrokovati sunčanicu (bolove u glavi, povraćanje te dehidraciju).

Dijete koje štitite od sunca bit će vam zahvalno i kada odraste. Zaštita od sunca u najranijoj dobi utječe na smanjeni rizik pojave melanoma u odrasloj dobi. Ali – i manje bora.

To ne znači da bi tek rođenu bebu trebali zatvoriti u kuću i izlaziti s njom u šetnju samo kada se pojave oblaci. Beba može “izgorjeti” čak i kada je vani oblačno ili tijekom zimskih mjeseci. Zašto? Jer se izgaranje ne događa kada poraste temperatura već ono ovisi o količini UV zraka koje se odbijaju od površina (zato su skijališta često opasnija od plaža).

Budite posebno pažljivi prilikom zaštite djetetove kože prvih pola godine.  

 

Zaštita male bebe do 6 mjeseci od sunca

beba-kolica-plaza.jpg

Male bebe bi uvijek trebale biti u hladu.
S malim bebama do šest mjeseci trebate biti izuzetno oprezni na suncu. Njihova koža je jako osjetljiva pa može reagirati i na kreme za sunčanje.  

Koža novorođenčeta sadrži vrlo male količine melanina, pigmenta u našoj koži zbog kojeg potamnimo i pigmenta koji se aktivira kada se sunčamo kako bi nas zaštitio od opeklina.

Kako bi zaštitili malu bebu do 6 mjeseci od sunca pokušajte sljedeće:

  • Izbjegavajte šetnje između 10 i 16 sati kada je sunce najjače.
  • Nabavite UV zaštitnu mrežu za kolica ili suncobran.
  • Ako nije pakleno vruće, bebu obucite u laganu odjeću dugih rukava.
  • Bebi stavljajte šeširić šireg oboda svugdje gdje idete.

Zaštita bebe od 6 mjeseci do godinu dana

zastitna-odjeca.jpg

 

Postoji i UV zaštitna odjeća za bebe
Kada beba navrši šest mjeseci postaje malo otpornija. To je vrijeme prvih kašica, samostalnog sjedenja i prvih zubića.  U to vrijeme bebu već možete i cijelu namazati kremom za sunčanje.  

Nekoliko savjeta za zaštitu bebe stare od 6 do 12 mjeseci od sunca:

  • Šeširić je i dalje obavezan dio bebinog imidža
  • Suncobran ili mrežu koja odbija UV zrake i dalje stavljajte na kolica.
  • Izaberite kremu za sunčanje namijenjenu maloj djeci sa zaštitnim faktorom 30 ili 50.
  • Dijete kremom namažite barem pola sata prije izlaska na sunce i nanosite novi sloj kreme svaka dva sata.
  • Pripazite da ste dijete namazali baš svugdje, uključujući i vrhove stopala i uši i leđa.
  • Ako ćete ići na plažu uvijek sa sobom ponesite suncobran, a dobra ideja je i kupnja malog sklopivog šatora za plažu.
  • Beba se smije kupati u moru, baš kao i vi. Nakon kupanja obavezno je osušite i stavite novi sloj kreme.
  • Postoje kostimi za bebe s UV zaštitom. Dobar su izbor za plažu na kojoj se UV zrake odbijaju od pijeska.

Sve ovo vrijedi i za stariju malu djecu. I njih treba paziti 🙂  Uz jako ljetno sunce dolaze i vrućine. I vama će ih biti teško podnijeti, ali i bebi. Vrućina doista može ugroziti bebino zdravlje.

Kako čuvati bebu od toplinskog udara?

Tijekom vrućih ljetnih dana kada se živa u termometru opasno bliži “četrdesetici” nikome nije lako disati. Toplinski udar događa se kada temperatura tijela naglo poraste uslijed vrućine, a tijelo se ne može ohladiti.
Vrućine su posebno opasne za bebe jer se njihov sustav grijanja i hlađenja još nije do kraja razvio. Beba koja se vozi u užarenom autu, beba koja predugo boravi na suncu može pokazivati znakove umora ili iscrpljenosti, a može se javiti i glavobolja, povraćanje, vrtoglavica i ubrzani puls.

Kako bi izbjegli toplinski udar kod beba pridržavajte se sljedećih savjeta:

  • Odjenite bebu u laganu, široku odjeću.
  • Držite se hlada kada god je to moguće.
  • Ne stavljajte dijete u vrući automobil.
  • Tijekom vrućina bebi stalno nudite tekućinu – dojku ili formulu ako je beba na mlijeku, a starijoj djeci vodu.

Ljeto nam tek dolazi. Sigurno kročite sa svojim najdražim kroz vrijeme s puno sunca.

beba-kolut-za-plivanje.jpg
Želimo vam cool ljeto s bebom.

Što vam sve treba od opreme za bebu.

Image result for oprema za bebe

Prvi poriv nakon što vidimo plusić na testu za trudnoću je da krenemo u nabavku preslatke male odjeće i nabavimo sva moguća pomagala za njegu djeteta. Proizvođači opreme za djecu vašu će euforiju još više potencirati s namjerom da vas nagovore da priskrbite puno opreme koja vam neće trebati, stoga je korisno dobro se raspitati i odvagnuti što će vam doista trebati za prinovu.

Svakako se povežite s prijateljicama koje su postale majke i posudite odjeću i opremu od njih. Nema većeg gušta nego otići prijateljici i uz opremu pokupiti i hrpu dobrih savjeta, osobito ako vam je to prva trudnoća.

Ako nemate prijateljica koje bi vam mogle posuditi robicu, možda ćete poželjeti uključiti više članova obitelji u nabavku. Napravite popis prema kojem će obitelj ili prijatelji kupovati (ili nabavljati) točno ono što želite i što ste odabrali. Budite oprezni i odaberite članove obitelji i prijatelje koji vas razumiju i podržavaju u odlukama koje donosite.

Odjeću i opremu koju ne uspijete posuditi od prijateljica možete kupiti na internetu ili pak kupiti novo. Možete nabavljati postupno, svaki mjesec ponešto, ili čak zamoliti prijatelje i rodbinu da vam poklon za babinje radije daju prije poroda tako da vam olakšaju nabavu stvari za dijete.

Prije nego potrošite ijednu lipu na opremu za bebu imajte na umu da ste upravo vi ono što je djetetu najpotrebnije, te da će vaša prisutnost i ljubav riješiti više izazova nego bilo koji proizvod iz trgovine.

 

Za prvih 4-6 tjedana pripremite/osigurajte sljedeće:

  • Oprema
  • Autosjedalica
  • Kolica ili nosiljka (marama, sling ili slično)
  • Sigurna podloga za spavanje (u krevetu s roditeljima, krevetić za djecu)
  • Sigurno mjesto za previjanje (stolić za previjanje ili mekana podloga na postojećem ormaru)
  • Stolica ili mjesto za dojenje i uspavljivanje
  • Jastuk za dojenje i/ili postojeći jastuci koje si možete namjestiti ispod ruku dok dojite

Odjeća

  • 3-5 komada u veličinama 56, 62, 68. Savjetujemo bodije koji se kopčaju naprijed umjesto da idu preko glavice, tako da bebi kad promoči pelenu ne morate mokar bodi presvlačiti preko glave
  • 3-5 odjelaca za spavanje u veličinama 56, 62, 68
  • 1-2 para hlačica s nogavicama u veličinama 56, 62, 68
  • 2 lagane pamučne kapice
  • 3 para čarapica
  • 3 para štramplica (ako se dijete rodi zimi) ili 2 para nogalica
  • 1 jaknica/skafander uz vunenu kapicu, ovisno o hladnoći (imajući na umu da dijete ne smije imati jaknicu ili skafander dok je vezano u autosjedalici)
  • 1 ručnik za kupanje
  • 2 dekice (ovisno o sezoni)

Navedeni broj bodija i odjelaca možete i smanjiti ako imate sušilicu jer je zaista mala vjerojatnost da će novorođenče uspjeti dnevno uprljati toliku količinu odjeće.

Budite oprezni i računajte da će vam većina čestitara dolaziti s robicom malih veličina, naprosto jer je toliko slatka da nitko ne može odoljeti, a da ju ne kupi.

Naš savjet je da uvijek među bebinom odjećom imate i onu za broj veću. Dakle, to je svega desetak bodića ili odjelaca koji stanu i u najmanju ladicu, a vi ste pripremljeni unaprijed. Ako se u jednom danu i dogodi toliko nezgoda da potrošite svu odjeću odgovarajućeg broja, neće biti velika panika ako bebica nekoliko sati provede u većem bodiću zavrnutih rukava dok se manji ne osuše.

Sve veći broj proizvođača nudi odjeću za bebe koja “raste” zajedno s njima, odnosno na različite se načine stisne, raširi ili produži kako dijete raste, što će vam olakšati nabavku odjeće, pa svakako razmislite i o toj opciji.

Novu robicu je za početak potrebno oprati na maksimalnoj temperaturi koju ušivena etiketa dopušta. Kasnije je dovoljno prati i na nižim temperaturama zbog očuvanja energije i brige o okolišu. Obojenu robicu je obično dovoljno prati na 40, a bijelo rublje na 60 stupnjeva. Iako se u perilicu rublja obično dodaju i omekšivači, za dječju robicu ih je bolje izbjegavati. Koža tek rođene bebe je izrazito osjetljiva i može reagirati na deterdžent ili omekšivač koji mogu prouzročiti alergije. Ako baš ne možete bez mirisa na opranoj odjeći, pokušajte u zadnje ispiranje u mašinu staviti nekoliko kapi nekog eteričnog ulja. U svakom je slučaju dobro pri pranju ponoviti ispiranje. Odjeću je najbolje sušiti na prirodan način, na suncu ili vjetru, ali u zimskim mjesecima poslužit će sušilica ili unutarnje sušilo postavljeno blizu izvora topline (radijatora, termo-peći).

Pelene

Posebnu pažnju bismo vam htjeli ukazati na odabir pelena. Danas postoji zaista veliki izbor pelena, i jednokratnih i platnenih, a odabir je isključivo na vama. Za vrstu pelena ćete se odlučiti ovisno o svojim mogućnostima i stilu života, no bez obzira na to izdvajamo platnene pelene zbog višestrukih dobrobiti za dijete, okoliš i (nije zanemarivo) novčanik. Više o platnenim pelenama možete pročitati na link na dio portala o pelenama.

Mnogi roditelji se odluče za korištenje jednokratnih pelena u prvim tjednima djetetovog života. Valja biti oprezan pri njihovoj kupnji jer bebe vrlo brzo rastu i ovisno o porođajnoj težini mogu u samo nekoliko dana prerasti najmanju veličinu jednokratnih pelena. Za početak nabavite jedno pakiranje najmanjeg broja pelena, pa ako je potrebno odmah prijeđite na sljedeću veličinu.

Ukoliko ste se odlučili koristiti platnene pelene, od pelenaške opreme pripremite:

  • 20 platnenih pelena i 2 para zaštitnih gaćica
  • 5-10 švedskih pelena (za široko povijanje)
  • Dobro je imati pri ruci:
  • 10-15 tetra pelena
  • 10-15 platnenih krpica za brisanje

 

Kozmetika i higijena

Nježna dječja koža ne trpi mnogo kozmetike, a i bebe se ne prljaju toliko koliko i starija djeca. Budite štedljivi i pokušajte i ovdje ponešto posuditi (mislimo na kozmetiku koja nema roka trajanja ili je nekome višak). Nemojte ni zanemariti podatak da je kozmetika za bebu često dio poklona koje ćete dobiti.

Od potrepština vam treba:

  • kadica (nastojte ju posuditi jer će ju za nekoliko mjeseci dijete prerasti, a ako je i stajala na nekom tavanu, malo vode i octa bit će dovoljno da je očistite)
  • maslinovo ulje (nekoliko kapi u ugodno toploj kadici je i više nego dovoljna kozmetika za vaše najmilije, a može se koristiti i na bebinoj koži po potrebi)
  • umjesto popularnih vlažnih maramica preporučamo krpice za pranje guze pod slavinom s tekućom vodom ili pribavite zdjelicu/bocu za vodu da bebu možete oprati dok leži na čvrstoj i sigurnoj podlozi
  • krema za guzu na bazi prirodnih sastojaka (oprezno i štedljivo ju koristite u slučaju jednokratnih pelena, a još štedljivije (ili ju pokušajte zaobići) u kombinaciji s platnenima, zbog smanjivanja moći upijanja pelena)
  • termometar za vodu (i njega posudite, jer ćete se za tjedan-dva uvježbati i temperaturu vode određivati dodirom)
  • škarice s tupim vrhom za rezanje noktiju
  • pumpica za čišćenje nosa
  • toplomjer
  • vateni štapići (za čišćenje nosa ili područja oko pupka)
  • blazinice
  • fiziološka otopina

Preporuka je da se pupak njeguje “na suho”, bez uporabe prašaka ili hidrogena. Batrljak se samo zamota sterilnom kompresom, stoga posebna kozmetika za to nije potrebna. Nakon poroda možete zatražiti dolazak patronažne sestre koja će vam dati razne preporuke, a možete posjetiti i naš forum na kojem se o njezi pupka možete posavjetovati s iskusnim mamama.

Oprema za spavanje

  • Izvor prigušene svjetlosti dostupan pored kreveta koji možete upaliti kad se dijete budi noću (lampica za čitanje, sobna lampa sa žaruljom slabije jakosti)
  • Dvije dekice (jedna neka je u krevetu, a druga neka bude za vanjske potrebe i kolica ako je hladnije)
  • Ako dijete ne spava s vama u krevetu, krevetić (najbolje posuditi, madrac kupiti novi). Nekim roditeljima se pokazalo vrlo korisno prisloniti krevetić uza zid, skinuti stranicu prema roditeljskom krevetu te nasloniti roditeljski krevet uz tu stranu. Na taj način dijete ima svoj prostor, ali je opet blizu roditeljima. U tom slučaju pazite na eventualne praznine ili rupe između dvaju kreveta gdje bi dijete moglo pasti.
  • Dva kompleta pamučne posteljine za krevetić

izvor: roda.hr

Najčešći strahovi novopečenih mama

babygirlnames

Ne postoji niti jedna odgovorna mama koja se nakon rađanja prvog djeteta neće nekoliko puta na dan zapitati “Radim li sve dobro?”

U manjem ili jačem intenzitetu, mi žene volimo paničariti, brinuti, propitkivati, sumnjati… Nije lako i malo koja se tome uspije oduprijeti. Eskalacija takvih infinitiva dodatno raste kad zatrudnimo, pa još za dvije, tri razine više (ako bude sreće) kad rodimo dijete. I možemo mi pročitati hrpu literature, pričati s prijateljima s više iskustva, pogledati edukativne filmove, ali nekako kad se nađemo oči u oči s novorođenčetom zaljubljenost se izmijenjuje s emocijama strepnje – hoćemo li znati dojiti, hoće li biti dovoljno mokrih pelena, zašto me ovako čudno gleda, kakve su to sad pjegice po licu, zašto toliko puno plače, držim li ga pravilno, je li ova boja kakice normalna??!
Sve je to posljedica jednog civilizacijskog sraza – što više informacija imamo oko sebe, manje znamo isfiltrirati koje nam trebaju, koje su za nas i bebu dobre, a sve manje slušamo sebe i manje vjerujemo svom tijelu i osjećajima. Zaborimo da je ovo dijete nastalo od stanica, pretvorilo se tijekom trudnoće u savšenog malog čovjeka od cca pola metra sa svim organima i sustavima i da je to naše tijelo omogućilo.
Ta igra se nastavlja sve dok ne uočimo da dijete raste, dobiva na kilaži, pedijatrica nas je pohvalila da dobro napreduje (jer ako nas ne pohvali, jadne smo danima) i nekako uhvatimo ritam. Bilo bi lijepo kad ne bismo toliko sve analizirale i kad bismo više uživale u onome što se događa umjesto da sumnjamo. A dok je ovako, evo koji su to najčešći strahovi s kojima se suočavamo i kako ih možemo ublažiti:

1. Diše li beba, je li živa?

Eh, teško je zaspati kad stalno osluškujemo bebino disanje i pokušavamo odagnati sve crne misli koje su se s godinama skupljale. Samo da ga slučajno je pritisnem po noći, da se ne prekrije dekicom, pa onaj crni SIDS… No, Sindrom iznenadne smrti dojenčeta je izuzetno rijetka, a ako pazite da dijete nije na jastuku s kojim bi se moglo prekriti i nema pored sebe ništa u što bi se moglo slučajno zamotatati, nema straha. Spavajte pored njega, ne morate baš na milimetar 🙂 Istina je da bebe imaju prilično glasan način da upozore kad im nešto nije po volji pa će vas alarmirati.

baby-06.jpg

2. Imam li dovoljno mlijeka ili je dijete gladno?

Ne mora uvijek biti jako očito i osjetno naviranje i izlaženja mlijeka iz dojke. To ipak ne znači da ga nema dovoljno i ako vas netko u to želi uvjeriti, prvo se zapitajte: znam li ja koliko je velik želudac djeteta i koliko mu treba mlijeka; plače li dijete samo kad je gladno; siše li dijete samo kad je gladno, ima li redovito mokrih pelena? Kad si odgovorite na ova pitanja, znat ćete da je sve pod kontrolom i to što nemate točan uvid u to koliko beba pojede nije dovoljan razlog za paniku. Nekad jednostavno morate vjerovati da stvar funkcionira. Kad se malo uhodate, sve će biti lakše. Uvijek se možete počastiti čajem za dojilje koji potiče laktaciju od kojeg ćete se osjećati da poduzimate korake koji pomažu. Otuširajte se naizmjenično hladnom i toplom vodom i protok mlijeka će se isto poboljšati. Konzultirajte se sa savjetnicom za dojenje (npr. besplatni SOS telefon za dojenje udruge Roda), javite se prijateljici koja je iskusna dojilja i dobit ćete podršku koju trebate. Čak i filmići na youtubeu mogu pomoći kad zapnete jer ih ima dovoljno s prikazom kako dojiti bebu ispravno. Samo hrabro!

3. Što ako se beba otkotrlja s kreveta, padne mi dok je nosim, dok je kupam, bilo kad!!!

Padaju bebe i djeca, prilično se napadaju tijekom prve dvije godine života, rijetko svojom voljom, ali takav je život. U početku možete postaviti zaštite na podu, neke deke, jastuke, dok hodate budite u stabilnim papučama, cipelama, pazite da vam igračke po kući od starijeg djeteta ne dođu glave. Budite prisutni duhom i tada su nezgode rijetke. Ako i dođe do pada, to još ništa ne znači, ali svakako valja biti informiran kako se ponaša beba koja treba pomoć liječnika, a koja ne. Glavni pokazatelj je plač, ako ne plače odmah nakon pada, nešto je jako čudno i potražite pomoć. Pripazite dok nosite bebu i prolazite kroz vrata jer često se dogodi da prolazimo tako da nehotice bebinom glavom lupimo o okvir vrata zbog krive procjene prolaska… Glupe početničke greške, ali oprostite si i ne zaboravite da se događa i drugima. Ne odlažite bebu nigdje gdje bi se mogla otkotrljati, nikad ne znate koji dan će motorilka biti već razvijena do mjere da se beba izvrpolji prema podu. Oprezno kod prematalica jer glavno je pravilo uvijek jednom rukom pridržavati bebu i imati oko na njoj…

4. Netko će mi od posjetitelja zaraziti dijete virusom, bakterijom…

Možda hoće, možda neće. Dojena djeca su dosta dobro zaštićena majčinim mlijekom, ali naravno uvijek ima mogućnosti da pokupi neku klicu. Odgovorni posjetitelji neće niti dolaziti dok su bolesni, a uvijek možete to i pitati prije dolaska. Redovito provjetravajte životni prostor, bez obzira na vanjske temperature. Nigdje ne piše da posjetitelji trebaju imati bebu u naručju. Uostalom, uživajte bar prvih mjesec dana nasamo s bebom i partnerom, to se vrijeme više nikad kasnije neće vratiti! Nitko normalan vam za to neće zamjerati.

5. Plašim se da se neću uspjeti emocionalno povezati s djetetom na način koji želim.

Nekad se to događa na prvi pogled, nekad tek nakon određenog vremena, ali ako se ne radi o nekoj velikoj traumi vezanoj uz trudnoću, porod i život, nemate neku psihičku bolest, sve se mame povežu s bebom. Budite uz nju, dojite je, ljubite, nosite, milujte, pjevajte joj, pričajte, sve će doći na svoje kad se najmanje nadate. Hormoni se pobrinu za sve!

iStock_94093849_4x3.jpg

6. Hoću li znati prepoznati je li dijete zdravo, je li sve na njemu normalno funkcionira?

Pratite bebino ponašanje, proučite pojave koje su normalne za novorođenčad kako vas ne bi svaka točkica na glavi brinula. Uostalom, ako ne pronađete odgovore, uvijek možete nazvati pedijatricu ili patronažnu sestru da vas savjetuje. Redovito pregledi kod pedijatra obično su dovojni za provjeru motorike, razvoja djeteta. Tu je i naša on-line ordinacija na kojoj možete postavljati pitanja.
Pomoć će i iskusna prijateljica, važno je samo ne ustručavati se pitati i potražiti pomoć. Obično je sve u redu, a ako i ne bude, naći će se netko da vam pomogne!

7. Hoću li znati utješiti bebu ako ima kolike, znati je smiriti?

I ovo uveliko ovisi o vašoj pripremljenosti i samoj bebi. Možda kolika upće neće biti. Ako da, postoje i knjige i savjetnici koji će vam pomoći u tome. Proučite literaturu i naš portal kako biste mogli iznaći najbolji način za smirivanje bebe. Bijeli šum, zamatanje djeteta, ljuljuškanje, dojenje, vožnja u automobilu, masaža trbuščića… zaista je puno načina i jedan će zasigurno pomoći i vašoj bebi. U najgorom slučaju, ponavljajte si da će i taj period brzo proći i tada kreće mirnije razdoblje.

8. Imam osjećaj da se više nikad neću naspavati.

Slušajući iskustva nekih žena, ispada da je rađanjem djeteta gotovo sa spavanjem. Zauvijek. No to i nije baš tako iako ima perioda kad će se uistinu sve činiti preteško i nenormalno. Spavajte kad i beba, iskoristite svu raspoloživu pomoć, ne idite preko svojih mogućnosti. Ne morate baš sve sami. Bebe ipak i puno spavaju, no mame onda imaju potrebu odraditi milijun drugih poslova. Odrecite se te ideje. Znajte da vam je spavanje bitno za normalno funkcioniranje, normalnu laktaciju, dobro raspoloženje i zdravlje. I kraća spavanja mogu učiniti čuda ako su redovita.

Vjerojatno bi se ovih strahova moglo još nabrajati, no ovi su neki od češćih. I svi se daju riješiti pravilnim informiranjem, traženjem pomoći, vjerom u to da radite najbolje što možete i trudite se. I tate sigurno imaju puno strahova, ali toliko ne govore o njima 🙂
Samo puno volite svoje bebice i naći će se način da u njima više uživate nego da strepite.

izvor:roditelji.hr

Djeca u prometu.

Zašto dijete treba biti vezano u autosjedalici?

Autosjedalice spašavaju život i smanjuju ozbiljne ozljede i do 70%. Drugim riječima, od 10 mališana koji bez sjedalice smrtno stradaju ili su liječeni u bolnici zbog sudara vozila u kojem su se nalazili, čak njih sedam bi preživjelo ili ne bi bilo hospitalizirano da su bili pravilno vezani u autosjedalici.

Istraživanja i iskustva pokazuju da 70-80% autosjedalica nije pravilno korišteno, a u Hrvatskoj se taj postotak kreće čak oko 90%.

Sile koje djeluju na nas prilikom sudara, djeluju i na našu djecu. Istovremeno sigurnosni pojasevi vozila nisu dizajnirani da bi djeci pružili zaštitu, a sile sudara i kod najmanjih brzina su toliko jake da je nemoguće dijete zadržati u rukama.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske (čl. 163) svaki vozač obavezan je vezati dijete u autosjedalicu smještenu na stražnje sjedalo vozila.

Nije li sigurnije da sama držim svoju bebu? Neće li biti lakše izaći iz vozila nakon nesreće ako nisam vezana pojasom?

NE I NIKAKO NE!
Prilikom sudara brzine od svega 25 km/h, na objekte u vozilu djeluje sila oko 20 puta jača od njihove težine. Tako dijete od 5 kg postaje teško oko 100 kg. Nemoguće ga je zadržati u naručju, a težina odrasle osobe može doslovno zgnječiti dijete. Statistike pokazuju da su oni koji izlete iz vozila pri sudaru pod četverostruko većim rizikom da smrtno stradaju. A što se tiče izlaska iz vozila kada je putnik vezan pojasom, puno je lakše izaći iz vozila ako putnik ne dobije ozbiljne ozljede glave i prsnog koša, a koje su povezane s nesrećama gdje pojasevi nisu korišteni.

Moramo li koristiti dječju autosjedalicu ili je dovoljno da je beba u košari ili nosiljci?

Najsigurnije za bebu je vožnja u testiranoj i od nadležnih državnih institucija provjerenoj i ovjerenoj autosjedalici. Košare i nosiljke nisu namijenjene kao sigurnosna prijevozna sredstva za bebe i ne pružaju im sigurnost (inače bi dolazile s potvrdom da se mogu koristiti za osiguranje djeteta u automobilu, zar ne?). Iako se na prvi pogled čini da je cijena autosjedalice velika i može se doći u napast da se umjesto nje koristi košara iz kolica ili slično, uvijek si trebate postaviti sljedeće pitanje: Ima li život vašeg djeteta cijenu?

Koje je najsigurnije mjesto za dijete u vozilu?

Po hrvatskom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, sva djeca do 12 godina starosti moraju biti vezana na stražnjem sjedalu. Po istom Zakonu dijete do 5 godina starosti mora biti vezano u odgovarajućoj autosjedalici postavljenoj na stražnje sjedalo. Istraživanja pokazuju da stavljanje djeteta na stražnje sjedalo smanjuje mogućnost ozljede i smrti za više od 30%.

Na stražnjem sjedalu postoje, uglavnom, tri mjesta. Za prijevoz je najsigurnije srednje mjesto jer je najudaljenije od eventualnih točki udara kod sudara. Ako je moguće sjedalicu pravilno montirati na srednje mjesto, onda je ono najsigurnije. U suprotnom, autosjedalicu treba postaviti na mjesto iza vozača ili suvozača. Statistike pokazuju da su mjesta iza vozača ili suvozača podjednaka po pitanju sigurnosti.

Kako mogu paziti na svoju bebu ako je ona na stražnjem sjedalu i van mog dohvata?

Ako je beba pravilno vezana u autosjedalici na stražnjem sjedalu, ne biste se trebali bojati za njezinu sigurnost. Razmišljajte o tome na ovaj način: kada navečer stavite svoju bebu spavati, osigurate da bude na sigurnom, pustite je da spava i ne sjedite pored nje budni cijelu noć.

Ako se svejedno bojite što beba nije pod vašim direktnim nadzorom kada je na stražnjem sjedalu, pokušajte se uvijek voziti s još jednom odraslom osobom koja može svoju pažnju posvetiti djetetu dok vi posvećujete pozornost prometu. Naravno, ta osoba također mora biti vezana; u suprotnom postoji rizik da će, u trenutku sudara, svojim tijelom zdrobiti ili udariti o dijete.

Također, mogu se kupiti retrovizori koji se postave, jedan na stražnje staklo vozila, a drugi na prednje pored standardnog retrovizora. Na taj način moći ćete vidjeti svoje dijete jednostavnim pogledom u retrovizor. To vam može pomoći u smirivanju vaših strahova kada se nalazite u vozilu sami sa svojim djetetom.

Zar nije za male bebe jako važno da leže na ravnom? Zar autosjedalice koje stavljaju bebu u polusjedeći položaj nisu opasne za bebe?

Ovo je jedan od mitova koji, nažalost, mnoge roditelje malih beba tjera da stavljaju bebu u smrtnu opasnost, držeći je u naručju ili košari pri vožnji u motornom vozilu, radije nego u autosjedalici u polusjedećem položaju.

Polusjedeći položaj i postavljanje sjedalice prema nazad kod malih beba neophodni su za njihovu sigurnost u vozilu. Nagib naslona sjedalice od 45 do 60 stupnjeva u odnosu na tlo najbolje osigurava bebinu glavu i vrat, dok u isto vrijeme osigurava da su dišni putevi bebe otvoreni. Ako je nagib veći, bebina glava pada prema naprijed i može doći do zatvaranja dišnih puteva. Ako je nagib manji, djetetova glava pri sudaru biva povučena prema naprijed izuzetno velikom silom koju njezin nerazvijeni vrat i kičma ne mogu podnijeti, a istovremeno dijete može iskliznuti ispod pojasa i van autosjedalice. Također, poluuspravni položaj djeteta osigurava da se sile pri sudaru rasporede preko tijela i izbjegne njihova koncentracija na određenu točku koja može uzrokovati ozbiljnu ozljedu.

Iznimku kod polusjedećeg položaja ponekad je potrebno učiniti kod nedonoščadi i beba rođenih s malom tjelesnom težinom (do 3 kg). Kod tih beba potrebno je prvo testirati stvara li polusjedeći položaj u autosjedalici probleme u disanju i srčanom ritmu. Neke od tih beba morat će koristiti autokrevetić testiran za sudar umjesto autosjedalice okrenute prema nazad. U tom slučaju autokrevetić mora biti okrenut tako da je beba položena paralelno s naslonom stražnjeg sjedala i da je glava u sredini sjedala. Autokrevetići su potrebni u tim posebnim slučajevima, međutim za bebe koje nisu među njima, najsigurnije su autosjedalice. Problem kod autokrevetića je da u slučaju sudara s prednje ili stražnje strane vozila beba biva zadržana na mjestu (iako ne toliko koliko bi bila da je u autosjedalici), ali u slučaju sudara sa strane postoji mogućnost da tijelo bebe isklizne iz krevetića.

Zašto je okrenutost prema nazad toliko važna?

Bebe imaju teške glave i slabe vratove. Kosti u vratu i ramenima su mekane a ligamenti rastezljivi (na čemu je svaka majka pri porodu zahvalna). Ako je beba okrenuta prema naprijed, kod sudara sprijeda (najčešći i najopasniji tip sudara) tijelo je zadržano pojasem, ali glava nije.

Kako glava kreće prema naprijed, vrat se rasteže. Starija djeca i odrasli mogu tako dobiti privremene ozljede vrata. Međutim, kod malih beba kosti vrata se doslovno razmaknu i može doći do povrede kičme i kičmene moždine. Rezultat može biti smrt ili paraliza.

Kada je beba okrenuta prema nazad, u poluležećem položaju, cijelo tijelo (glava, vrat i trup) zaštićeni su naslonom autosjedalice u sudaru sprijeda. Također, ovaj smjer bebu štiti i u drugim tipovima sudara.

izvor: roda.hr