Dnevni Arhivi: 29 ožujka, 2017

Papa test

By

 

 

PAPA test je dobio ime prema američkom znanstveniku grčkog podrijetla Georgios Papanicolaou koji ga je izmislio još 1943.godine.

PA-PA pregled je bezbolna metoda uzimanja ćelija sa površine grlića maternice i mikroskopski pregled ćelija, u cilju otkrivanja karcinoma grlića maternice, kao i prekanceroznih promjena na grliću, HPV infekcije i drugih infekcija.

Prema preporukama stručnih udruženja za prevenciju i liječenje bolesti vrata maternice prvi PAPA test se preporučuje uraditi sa početkom stupanja u spolne odnose, a najkasnije u 21 godini života.

PAPA test treba da bude sastavni dio godišnjeg ginekološkog pregleda do tridesete godine života svake žene. Godišnjim pregledom kod ginekologa i PAPA testom rizik umiranja od raka vrata maternice se smanjuje za 90%.

Ženama starijim od 30 godina se preporučuje da zajedno sa PAPA testom naprave i HPV tipizaciju, i ako HPV test ne dokaže prisutnost virusa, a PAPA test je negativan na promjene stanica, ponovno testiranje se preporučuje uraditi za tri godine.

PAPA test se radi uz manuelni ginekološki pregled. Uzorak ćelija sa površine je uzet iz maternice sa malim drvenim štapićem. Primjerak se nanosi na malo predmetno staklo, fiksira, boji i nosi u laboratoriju na pregled mikroskopom. Tehničar u laboratoriji tada će kvalificirati rezultat testa: da su normalne, granično abnormalno, blago, umjereno ili jako abnormalno izmjenjene ćelije.

Žene ne bi trebale da čekaju da primjete ginekološke simptome da se ispitaju. Sve žene, od 20. do 65. godine života, treba da idu na ove preglede svake godine. Posle 3 uzastopna normalna rezultata, ukoliko žena ne pripada rizičnoj grupi, pregled se može raditi na 2-3 godine.

 

Amniocenteza

By

Šta je amniocenteza?

Amniocenteza je dio prenatalnog skrininga. Predstavlja invazivnu metodu dijagnostike. Analizom uzete amnionske vode (plodove vode) utvrđuje se eventualno postojanje nekih anomalija ploda.

 

 

Kako se izvodi?

Sama procedura traje nekoliko minuta i sve vrijeme se vrši monitoring bebe preko ultrazvuka. Prvo se odredi mjesto posteljice i mjesto gdje će se uvesti igla. Zatim se to mjesto dezinficirai uvede se igla.
Tokom ove intervencije se iglom ulazi kroz trbušni zid majke u šupljinu materice i uzima oko 20ml vode. Ona se dalje šalje na analizu, najčešće za određivanje kariotipa bebe.
Intervencija ne boli više od davanje bilo koje injekcije.

 

Kada se izvodi?

Najčešće u periodu između 16. i 19. tjedna.  Od preporuke genetičara, a i same laboratorije, zavisi da li će biti rana ili kasna.

Koliko se čeka na rezultate?

Zavisi od laboratorije i tipa šta se analizira. Analiza bebinih kromosoma se čeka prosječno 3 tjedna.

Kolika je točnost rezultata?

Smatra se da je točnost analize oko 99,9 posto. U slučaju nejasnih rezultata, ponavlja se intervencija ili se radi kordoncenteza.

Ko treba da radi amniocentezu?

Ova intervencija se radi samo uz pisanu saglasnost trudnice. Za izvođenje intervencije mora da postoji medicinski razlog, a preporuku daje genetičar iz prenatalnog genetskog savjetovališta.

Razlozi su:

–    ako su loši nalazi prenatalnog skrininga (dabl test i dr.)
–    ako će buduća majka u terminu porođaja imati 35. godina ili više
–    ako budući otac ima 45 godina i više
–    ako već imaju dijete sa nekom nasljednom bolešću
–    ako postoji povijest spontanih pobačaja
–    ako postoji obiteljsko opterećenje (neko u familiji sa nasljednom bolešću)
–    ako je trudnica bila izložena zračenju ili uzimala neke od lijekova koji su nedozvoljeni u trudnoći

Šta mi treba za odlazak na amniocentezu?

Zavisi od klinike (bolnice) i njihovog protokola. Po pravilu su potrebni uput od ginekologa, mišljenje genetičara, nalaz krvne krupe i Rh faktora (a i nalaz krvne grupe i Rh faktora za supruga, ako je trudnica Rh negativna).

Koliki je rizik?

Sve invanzivne metode nose rizik sa sobom. Danas se smatra da amniocenteza nosi za oko 0,5-1 posto rizika od pobačaja (i drugih mogućih komplikacija) u odnosu na rizik koji nosi taj gestracijski period.

 

izvor: demetra.rs