Mjecečni arhivi: Travanj 2017

5 trikova kako pobijediti djetetovu izbirljivost za stolom

By

Nadmudrite dijete – to uvijek pali!

 

 

SIGURNO želite da vaše dijete raznoliko i zdravo jede, no na tom putu često će se naći “Ja to ne volim!” i “Ja to neću!”. Kako se nositi s djetetovom izbirljivošću i uspjeti ga nadmudriti?
Ne ostavljajte prostora za izvolijevanje
Za vrijeme ručka objasnite djetetu da samo ono što je na stolu ima za jesti. Dijete ima pravo odbiti obrok, no nažalost u tom slučaju neće pojesti ništa. Osim što ćete dijete potaknuti na razmišljanje koliko je zapravo gladno, ono će na vrijeme naučiti koliko je važno unaprijed planirati obroke. Imajte na umu da se dijete neće razboljeti ili patiti ako odbije jedan obrok.
Ako ste djetetu dali alternativu, no ono odbija više uzastopnih obroka, pokušajte s nekom od sljedećih metoda.
Začinite stvari
Istina je da su djeca vrlo osjetljiva, no to ne znači da im neprestano treba nuditi jednu te istu hranu. Eksperimentirajte s okusima i začinima, samo se pridržavajte pravila da hrana ne smije biti ljuta, sve ostalo je dopušteno.
Neka povrće igra glavnu ulogu
Povrće roditelji najčešće djeci nude kao prilog mesnom jelu i kada malo bolje razmislite, uopće ne čudi da će se odlučiti odbiti povrće kada imaju njima mnogo ukusniju alternativu na tanjuru. Patlidžan ili tikvice odlično će zamijeniti čak i tjesteninu u lazanjama, a kombinacija dobro začinjenog raznolikog povrća postat će prava zamjena za meso. Ako hranu poslužujete u više sljedova, prvo na stol stavite povrće, kada su djeca najgladnija, a ujedno i najmanje izbirljiva.
Jedite zajedno
Kada god je to moguće, pokušajte okupiti cijelu obitelj oko stola. Dokazano je kako djeca koja imaju redovite obroke u krugu obitelji imaju i zdravije prehrambene navike. Ugasite televizor za vrijeme obroka i ne javljajte se na telefon.
Probajte djetetovu hranu
Kada dijete odbije određenu hranu, probajte zalogaj i pokušajte mu objasniti kako je ukusno.

Ako ništa ne uspije, koristite dobro staro podmićivanje

Kada hranjenje postane pravo mučenje, a dijete počne odbijati sve više vrsta hrane, možda je vrijeme za ovaj korak.
Najčešće rečenice koje roditelji koriste kako bi podmitili dijete da pojede večeru jesu:
Nema deserta ako ne pojedeš što imaš na tanjuru.
Nema ustajanja od stola dok ne probaš po malo od svega na tanjuru.
Vidim da ne jedeš meso, mogu li ga dati tvom bratu? Iz nekog razloga ovo najčešće djeluje jer se u djetetu javlja natjecateljski duh.
Izvor: index.hr

Zašto su djeca tako nemoguća u blizini svojih majki

By

Kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama čim ste ušli kuću

Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama! 🙂

DOLAZITE po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se baka u čudu pita zašto vi stalno gunđate na njegovo ponašanje. Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka? Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

 

 

Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – Zašto? O, zašto? Znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.
Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu, pa kada vas nema djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu. One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, pusom i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati. To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.
Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo, tištilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje. I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko im dozvoljava da budu prirodni, da pokažu svoje osjećaje, da se utješe.
I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite im da se ispušu. Vi možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju,izražavati svoja osjećanja i suosjećanja te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.
Znajte stoga da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto da se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja. Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.
Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.
Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama. I nemojte zato luditi i dočekati ih s gardom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.
Izvor: Index.hr

Pismo jedne bebe

By

KAKO NAUČITI MAMU NESPAVANJU

Ok, kod mene stanje je ovakvo. Mama me ima skoro 7 mjeseci. … Prvih nekoliko mjeseci bilo je sjajno- plakao bih, ona bi me podigla i nahranila, u bilo koje doba, i danju i noću. Onda se nešto promijenilo. Zadnjih nekoliko tjedana, ona pokušava PCNUK (prespavati cijelu noć u komadu). Prvo sam pomislio da je samo faza, ali postaje sve gore. Pričao sam s drugim bebama i izgleda da je to prilično uobičajeno, nakon što nas mame imaju nekih 6 mjeseci. U čemu je stvar: te mame zapravo nemaju stvarnu potrebu spavati. To je samo navika. Mnoge od njih imale su skoro 30 godina za spavanje – jednostavno im to više nije potrebno. Zato sam smislio plan. Nazvao sam ga Crybaby obrat.

 

 

Postupak je slijedeći: Noć 1 – plačite svaka 3 sata dok vas ne nahrani. Znam da je teško gledati mamu tako uznemirenu zbog vašeg plača. Imajte na umu da je to za njeno dobro. Noć 2 – plačite svaka 2 sata prije nego vas nahrani. Noć 3 – svaki sat Većina će mama početi reagirati brže nakon 3 noći. Neke su mame otpornije i mogle bi se opirati promijeni nešto duže. Ove mame mogu stajati na vratima satima i govoriti šššššššššš. Ne predajte se. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti:

DOSLJEDNOST JE NAJBITNIJA! Ako joj dopustite da PCNUK (prespava cijelu noć u komadu) i samo jednom, očekivat će to svaku noć. ZNAM DA JE TEŠKO! Ali ona uistinu nema potrebu za snom, ona se samo opire promijeni. Ako je vaša mama od onih koje su posebno otporne, pokušajte prestati plakati desetak minuta, toliko da se vrati u krevet i zaspe. Tada počnite plakati ponovo. Upalit će KONAČNO! Moja je mama bila budna 10 sati, neprekidno, tako da znam da ona to može. Prošlu sam noć plakao svaki sat. Jednostavno morate donijeti odluku i pridržavati se toga. BUDITE DOSLJEDNI! Ja plačem zbog bilo kojeg razloga koji mogu pronaći. Vreća za spavanje mi je zagolicala nogu. Osjetio sam nabore na plahti. Moj mobil je napravio sjenu na zidu. Podrignuo sam se i podsjećalo me na kruške ( a nisam jeo kruške od ručka – otkud sad to?) Mačka je mijauknula (Trebao sam znati. Mama me na to podsjeća barem dvadesetak puta dnevno. LOL.) Jednom sam čak plakao samo zato jer mi se svidio zvuk jeke iz baby alarma u drugoj sobi. Pretoplo, prehladno, baš kako treba – nije bitno! Nastavite plakati! Trebalo je vremena, ali uspjelo je. Nahranila me u 4 u jutro. Slijedeću noć moj je cilj 3:30. Potrebno je polako skratiti razmake između hranjenja kako bi se poremetio mamin unutarnji sat. P.S. Ne dozvolite da vas one gumene stvarčice zavaraju, bez obzira koliko ih sisali, iz njih NEĆE izaći mlijeko! Vjerujte mi.

Beba 😊

Zašto beba sisa prst i kako je odvići od toga?

By

IMG_3351.JPG

Zašto beba sisa prst?

Čak i dok je beba u stomaku, na ultrazvuku se može videti da sisa prstić
Sisanje prsta je veoma česta navika mališana. Roditelji obično primete ovu naviku kod bebe oko trećeg meseca, ali se na ultrazvuku može primetiti i dok je beba u stomaku.

Sisanje je jedan od prirodnih refleksa bebe i na taj način se oni umiruju kada su umorni, gladni, dosadno im je ili se tako uspavljuju. Naučnici tvrde i da im sisanje prsta pruža osećaj zadovoljstva kao da su upravo jeli ili na taj način pokušava da nadoknadi nedostatak zbog hranjenja na flašicu.


Može li se sprečiti ova navika?

Bebe se rađaju sa potrebom za sisanjem i kod nekih je izraženija nego kod drugih. Da bi ispunile svoju potrebu neke bebe sisaju prst, a neke cuclu.

Mnoga deca ovu naviku prevaziđu sama od sebe, bez specijalnih metoda kojima svakako ne bi trebalo pribegavali, jer se može desiti da postignete kontraefekat.


Da li je bolje da mališanu dam cuclu umesto što sisa prst?

Postoji mnogo stvari za i protiv i za prst i za cuclu.

Prst je uvek dostupan, ne može da padne na pod ili se izgubi se u toku noći. Cucle sa druge strane manje oštećuju zube i to zbog toga što je deca odbace mnogo pre nego što „stignu“ stalni zubi. Takođe, uvek možete da mu uzmete i sakrijete cuclu.

U suštini najbolje bi bilo kada bi uspeli svoje dete da odviknete i od jednog i drugog.


Moje dete nekako agresivno sisa prst, da li je to normalna pojava?

Kod dece koja agresivno sisaju prst veće su šanse da imaju probleme sa zubima
Postoje dva načina na koja deca sisaju prst. Kod mališana koji pasivno i lenjo sisaju prst manja je verovatnoća da dođe do većih problema sa zubima nego kod onih koji to čine agresivno i nervozno.

Ovo jeste normalna pojava ali u tom slučaju potrudite se da ga odviknete od ove navike dok još ne izrastu stalni zubi.
Kada ova navika postaje problem?
Mnogi mališani sami od sebe prestanu da sisaju prst kada malo porastu, ali određeni procenat dece sa ovom navikom nastavi i nakon četvrte godine.

Najveći problem koji je povezan sa sisanjem prsta je rizik da se zubi iskrive, da prednji gornji budu istureni, a donji uvučeni, ili pak da dođe do njihovog kvarenja. Ipak, ovo može da postane problem tek ako dete sisa prst, a nema više mlečne zube, već stalne, dakle sa otprilike šest godina.

Takođe, može se desiti da prst koji dete sisa postane vlažan i da dođe do crvenila, infekcije ili do blažeg oblika dermatitisa.
Kako da odviknem dete od ove ružne navike?

Nemojte detetu prigovarati, vikati na njega , ili vršiti pritisak, jer njegova želja u tom slučaju može da se pojača još više. Umesto toga, posmatrajte vreme i mesto kada sisa prst.

Ukoliko se to dešava dok gleda televizor, dajte mu gumenu loptu, lutku ili neku drugu igračku koja će mu odvući pažnju. Ako to radi dok je uplašen ili kad je iznerviran, polako ga ohrabrite da svoja osećanja izrazi rečima, ako je gladan dajte mu neku užinu, jabuku ili šargarepu, koju će moći da gricka i za koju će mu biti potrebno više vremena da pojede.

Ključ uspeha je da otkrijete kada sisa prst i da mu neprimetno ponudite neku zamenu.
Saveti roditeljima
Obično velika većina dece oko 9. meseca eliminiše ovu naviku spontano, kada nauči neke nove veštine i nema potrebe da se više umiruje sisanjem prsta. Evo nekoliko saveta za one roditelje čija su deca malo upornija:

• Većina metoda (poput mazanje prsta senfom, alevom paprikom, grdnje, izvlačenje prsta iz usta) nije od velike pomoći, a dete će biti još upornije da istraje.
• Nikada nemojte dete ismevati ili negativno komentarisati kada uživa u svojoj navici.
• Mališani do tri godine ne razumeju zašto odrasli žele da im zabrane da sisaju prst, kad njima to pričinjava veliko zadovoljstvo.
• Starije devojčice možete da „ucenite“ tako što ćete im reći da ćete im nalakirati nokte ako ne budu sisale prst.
• Utvrdite kada obično dete sisa prst i pokušajte da mu ponudite neku alternativu (užinu, lutku, igračku…).

 

 

izvor: Bebac.com

Postporođajna depresija:

By

When baby brings the blues … postnatal depression

Zašto se osećam loše nakon porođaja?
Verovatno ste mislili da kada se porodite to će biti najlepši period vašeg života, ali od trenutka porođaja osećate se loše. Budite uvereni da niste jedini, jer je određeni stepen ranjivosti i neraspoloženja nakon porođaja sasvim normalna pojava, a čak 80 % majki se nalazi u blagoj depresiji.

Moguće da ćete imati problem sa spavanjem, biti pomalo plačljivi i razdražljivi, ali čim se odmorite i naspavate osećaćete se bolje. Takvo stanje najčešće ne traje duže od dve nedelje nakon porođaja.
Šta je postporođajna depresija?
Porođaj dovodi do bujice moćnih emocija, od uzbuđenja i radosti, do straha i anksioznosti, a ovo mešanje raznih osećanja može da dovede do depresije.

Kod oko 10 % mama početni bezazleni simptomi se sve više pogoršavaju, što utiče na kvalitet svakodnevnog života. U tom slučaju treba se što pre obratiti stručnim osobama za pomoć, kako bi oporavak kraće trajao.


Zašto dolazi do postporođajne depresije?

Razlozi za depresiju nakon porođaja su fizičke promene, emotivna nestabilnost i životni problemi
Ne postoji samo jedan razlog zašto dolazi do postporođajne depresije, koju su stručnjaci nazvali “bebi bluz”. Najčešći razlozi su fizičke promene – zbog drastičnog pada estrogena i progesterona, kao i hormona tiroidne žlezde, zbog čega se osećate umorno i usporeno. Takođe, promene krvnog pritiska i imuniteta dovode do promena raspoloženja.

Emotivno ćete osećati kao da ste izgubili kontrolu nad svojim životom i bićete u dilemi da li uopšte možete da se starate o bebi.

Takođe, mnogi životni problemi mogu da doprinesu nastanku depresije, briga o drugom detetu, poteškoće sa dojenjem, finansijski problemi, manjak podrške partnera i porodice…


Kako da prepoznam simptome postporođajne depresije?


Najčešći simptomi postporođajne depresije su:

• plačljivi ste i tužni
• teško se koncentrišete
• imate probleme sa spavanjem
• imate smanjen ili pojačan apetit
• anksioznosti ste
• stalno menjate raspoloženja
• povlačite se od prijatelja i rodbine
• stalno imate osećaj krivice

Vrlo često, neke mame su u paničnom strahu da ne mogu da vode računa o bebi, ili da će je povrediti. Takođe stalno imaju negativne misli.


Da li se kod svih žena javlja depresija nakon rođenja bebe?

Nakon rođenja bebe sve žene prolaze kroz emotivne promene i ne postoji pravilo kod koga će se javiti ozbiljnija depresija nakon porođaja. Ipak u nekim slučajevima postoji veći rizik i to:

• ako ste vi ili neko iz vaše porodice imali problem sa depresijom
• ako je trudnoća bila neplanirana ili neželjena
• ako imate bračnih problema
• ako ste doživeli velike promene u životu dok ste bili u drugom stanju (recimo selidba u drugi grad, gubitak posla…)
• ako ste imali težak porođaj
• ako imate probleme sa štitnom žlezdom


Kada da se obratim za pomoć lekaru?

Za stručnu pomoć treba da se obratite ukoliko se psihički loše osećate duže od dve nedelje, a simptomi depresije su sve intenzivniji. Ako vam je teško da bilo šta odradite kod kuće i na poslu ili ako osećate da ne možete da brinete ni o sebi, ni bebi. Naročito potražite pomoć ako vam ponekad prolazi kroz glavu da bi mogli da naudite sebi ili bebi.


Kako se leči postporođajna depresija?

Razgovor sa partnerom, sestrom, drugaricom, od velikog je značaja za novopečene mame
Nekada je dovoljan razgovor sa bliskom osobom, pomoć supruga, prijateljice ili rodbine oko bebe. Međutim, u ozbiljnijim slučajevima, obavezan je razgovor sa stručnom osobom, psihologom.

Takođe, ukoliko lekar proceni da se radi o težem obliku depresije, potrebno je koristiti prepisane antidepresive. Što se pre suočite sa problemom i potražite pomoć stručnjaka, to je bolje za vas i bebu.


Da li postporođajna depresija može da bude opasna za bebu?

Ukoliko se postporođajna depresija ne leči, možete imati problem da prepoznate i fokusirate se na potrebe deteta, a zbog manjka energije i neraspoloženja možete osetiti grižu savest, izgubiti samopouzdanje, pa vam se depresija može još više pogoršati.

Takođe, smatra se da posporođajna depresija kod majke može da utiče na bebu, tačnije može da uzrokuje probleme sa ponašanjem, stalan plač, a kasnije može da dovede do problema prilikom razvoja govora.

 

 

Izvor:Bebac.com

Carski rez – detaljan vodič kroz postupak carskog reza

By

Image result for c section

Postupak carskog reza

Prije same operacije, preuzima vas sestra koja vas smješta na jedan od onih pokretnih kreveta, skida vas i pokriva dekama kako bi se održavala tjelesna temperatura, jer ipak ste u tim trenutcima pod stresom i u strahu i pod uzbuđenjem.  Mjeri vam se tlak, uvodi intravenozna igla za analgetike, infuziju i sve drugo što će biti potrebno. U tom periodu dok čekate ulazak u salu prikopčaju vam infuziju te vas potom odvode u operacijsku salu.

U operacijskoj vas premještaju na vrlo uzak operacijski stol. Naravno potpuno ste goli, okrećete se na bok, glavu spuštate što više možete na prsa, koljena povlačite na trbuh i kičmu izbacujete van maksimalno najviše što možete kako biste primili spinalnu anesteziju. Anesteziolog vas uputi  u položaj u kojem tijelo mora biti, sestre su uz vas, ohrabruju vas i pridržavaju kako se ne bi pomaknuli jer morate biti potpuno mirni.

Legnete na leđa, stavljaju vam cjevčice za kisik, obavljaju daljnje pripreme, a u međuvremenu je anestezija počela djelovati. Prvo osjetite jaku toplinu kako vam prolazi kroz noge, potom trnce i kroz koju minutu više ne možete pomaknuti noge. Kao da nisu vaše, nepomične i teške.

U međuvremenu, ulaze i dva doktora koja će obaviti operaciju i ako nemate sreće obično sekciji prisustvuju i specijalizanti ili studenti. Osjetit ćete da vas mažu, da nešto lijepe, ali sve te radnje vi zapravo ne osjećate, to su više kao neki tupi osjeti toga da vam se nešto radi na tijelu. Vrlo je teško dočarati taj osjećaj.

U razini vidnog polja stavljaju vam pregradu, tako da se ništa ne vidi. Lijeva ruka je priljubljena uz tijelo, a desna ispružena od tijela kako bi se tijekom operacije mjerio puls i tlak. Tijekom operacije sve čujete, pa tako i zvukove koji nastaju dok liječnici rade sekciju. Može vam se dogoditi i da na ruci koja vam je uz tijelo osjetite krv, ali sve su to situacije na koje morate biti spremni.

Kroz nekih pet minuta, liječnici su vas otvorili i u momentu kad vade dijete iz vas osjetit ćete strašan pritisak u prsima i imat ćete osjećaj kao da se borite za zrak. Dok liječnici vade dijete iz vas, osjetit ćete pokrete na svome tijelu i nešto slično povlačenju, koje se može činiti vrlo intenzivno. Nekoliko sekundi nakon toga začut ćete plač svoje bebe.

Kratko će vam pokazati vaše dijete, a  na vama će nastaviti raditi. Šivaju vas koncima koji se sami razgrade, a na vanjsku ranu vam mogu staviti ili kopčice koje se kasnije skidaju ili opet taj razgradivi konac, to ovisi o procijeni liječnika.

Nakon prvog pregleda djeteta pri kojem se određuje apgar bebe, još će vam jednom kratko pokazati vašu bebu.

Apgar testom ocjenjuje se svako novorođenče, a na ocjenu utječe pet važnih faktora:

  • broj otkucaja srca u minuti
  • disanje
  • mišićni tonus
  • refleksi na podražaj
  • boja kože

Pročitajte više o apgar testu OVDJE.

Kroz nekih 20 do 30 minuta će vas zašiti, očistiti od krvi i premjestiti u šok sobu. Važno je napomenuti da je u sali tijekom operacije cijelo vrijeme ugodna atmosfera. Ugodna glazba, razgovor, uz vas je sestra koja vas bodri i hrabri i kao da niste na operaciji.

U šok sobi ste u pravilu nekih 2 sata, sve dok ne prestane djelovati anestezija i  ne vrate vam se osjeti u noge. Bolove još u tim trenutcima nećete osjećati. Dobit ćete infuzijom neke analgetike i vjerojatno nešto što će potaknuti kontrakcije maternice.

Potom vas premještaju na intenzivnu njegu gdje slijedi oporavak od operacije za neke žene vrlo bolan i traumatičan, a za one sretnije manje bolan i traumatičan. Naravno nije u svakoj bolnici ovaj tijek događaja isti kao što ga mi opisujemo.

 

Izvor: maminsvijet.com

Pročitajte više : http://www.maminsvijet.com/trudnoca-i-dojenje/porod/carski-rez-indikacije-postupak-komplikacije-i-oporavak/4#sthash.OBqu1byB.dpuf

Trudnice pazite na tjelesnu težinu!

By

Trudnice, pazite na tjelesnu težinu

 

Za neke buduće majke, trudnoća je prilika da uživaju u hrani bez osjećaja krivnje. No, trudnice  koje “jedu za dvoje” mogu povećati rizik od pretilosti za dijete, pokazala je studija.

Dojenčad imaju gotovo tri puta veću vjerovatnoću da će biti teži i imati više masnog tkiva, ako su njihove majke dobile previše na težini u ranoj trudnoći, otkrili su istraživači.

Rizik je manji kod trudnica koje su izbjegle prkomjerno dobivanje na težini  pred kraj trudnoće.

Istraživačica, dr. Margie Davenport, kaže da zastarjeli savjet da se u trudnoći „jede za dvoje“ može predstavljati dugoročni rizik za zdravlje djeteta. “Djeca koja imaju nešto veću tjelesnu težinu pri rođenju imaju tendenciju da i kasnije imaju prekomjernu tjelesnu težinu, a tako se stvara rizik za pretilost u odrasloj dobi” – rekla je ona.

Njena studija, objavljena u časopisu Obstetrics & Gynecology, rađena je na uzorku od 172 trudnice u Ontariu u Kanadi, između 1995. i 2011. Više od polovice trudnica u studiji imale su prekomjernu tjelesnu težinu tokom trudnoće, unatoč zdravstvenim savjetima i režimu vježbi.

Mame koje su previše dobile na težini tokom prve polovice trudnoće, imale su 2,7 puta veću vjerovatnoću da će roditi bebe koje su  veće i teže, sa više od 14 posto tjelesne masti.

Više o temi: Ishrana u trudnoći

Dr. Davenport je dodala – “Buduće majke i zdravstveni stručnjaci trebaju biti svjesni da je umjereno dobivanje na težini u trudnoći, prema zdravstvenim smjernicama, temelj za zdravu trudnoću i zdravo dijete.“

Stručnjak za prehranu u trudnoći, Sarah O’Hara, slaže sa da je nezdravo ako trudnice unose prekomjerne količine hrane. “Mnoge majke izreku „jesti za dvoje“ shvataju doslovno” – rekla je ona, te dodala – “Mnoge trudnce shvataju period trudnoće kao razdoblje u kojem mogu jesti koliko god žele, a to može dovesti do debljanja.“

Druge su studije pokazale da prejedanje može dovesti do komplikacija pri porodu.

Španjolski istraživači su otkrili da umjeren unos hrane i lagana vježba, kao što je šetnja tri puta sedmično, može prepoloviti rizik od komplikacija na porodu ili hitnog carskog reza.

 

izvor: roditeljstvo.com

11. tjedan trudnoće

By

rana trudnoća, odmor

 

BEBA: Vaš embrio se sada zove fetus! Dugačak je od 45 do 60 mm, a težak oko 8 grama. Beba je sada skoro potpuno formirana. Ruke će joj se uskoro otvarati i skupljati u šaku. Kosti jačaju, a maleni korijeni zubi se pojavljuju ispod desni. Mozak, jetra, pluća, bubrezi i crijeva već su formirani i počinju funkcionirati. Završava se i razvoj vanjskog spolnog organa. Već sada vaša beba može zijevati, sisati i gutati. Zauzeta je udaranjem i protezanjem, ali su pokreti usporeni i izgledaju kao vodeni balet. Nećete osjetiti bebine akorbacije još mjesec ili dva, a ni štucanje koje ju možda mući zbog formiranja dijafragme.

MAMA: U ovom periodu mučnine vam se smanjuju i vjerojatno imate više energije. Nažalost, zbog usporene probave može vas mučiti zatvor (krivci su hormoni). Javlja se i žgaravica, također uzrokovana hormonskim promjenama. Neka vas ne brine što zbog mučnine ne unosite raznovrsnu zdravu hranu ili što još uvijek niste dobili na težini, većina žena do ove faze dobije samo jedan kilogram. Apetit će vam se uskoro vratiti i težina će vam rasti oko 500 grama tjedno. Beba se pokreće, ali vi još uvijek to ne osjećate. Ono što osjećate su plinovi i nadutost. Vaša maternica se povećala tako da ispunjava veći dio zdjelice. U ovom razdoblju ginekolog uz pomoć ultrazvuka i vaginalne sonde može čuti otkucaje srca vaše bebe.

 

Što vam je činiti?

  • Fizička aktivnost. Umjerena rekreacija, koja se svodi na duge šetnje i plivanje, doprinijet će da se osjećate mnogo bolje, umanjit će bol i povećati razinu tjelesne energije. Održavajući svoje tijelo u dobroj kondiciji i formi vi se ujedno fizički pripremate za što lakši porođaj i brz oporavak. U sljedećem razdoblju, ako ste zimska trudnica, zaboravite na skijanje i jedrenje.
  • Sigurnost prije svega. Osluškujte svoje tijelo kako biste znali je li je sve u redu ili ima nekih znakova da nešto nije kako treba. Također, vjerojatno razmišljate o stvarima kao što su: Smijem li i dalje ići na satove plesa? Mogu li zračni jastuci u autu povrijediti bebu? Koje lijekove smijem sada uzimati? Saznajte sve što vas zanima, što smijete, a što ne smijete tijekom trudnoće.
  • Poslušajte savjete drugih majki. Budite u kontaktu sa drugim majkama, uključujući i vašu. Većina žene se zbliži sa svojom majkom tijekom trudnoće, jer majka može biti dobra podrška. Kroz druženje sa drugim majkama možete razmijeniti iskustva i čuti dobre savjete

 

izvor: roditelji.hr http://www.roditelji.hr/trudnoca-po-tjednima/1-tromjesecje/2072-11-tjedan-trudnoce/