Dnevni Arhivi: 14 ožujka, 2017

Zašto je dojenje dobro za mamu i bebu?

By

 

Image result for dojenje

Donosimo činjenice o dojenju koje će vas motivirati da mu pružite šansu unatoč mogućim poteškoćama koje uzrokuje neiskustvo

O vrijednosti dojenja već smo mnogo puta pisali, ali novim je mamama iznimno važno doznati što više korisnih informacija o tome da dojenje nije savršeno samo za bebu nego ima i brojne prednosti za majku.

1. Vaše je mlijeko besplatno
Ako izračunate troškove kupnje adaptirana mlijeka (što je prilična svota novca na godišnjoj razini) i bočica, vidjet ćete da je dojenje dobar izbor. Majčino je mlijeko besplatno, uvijek na raspolaganju (zanemarit ćemo moguće poteškoće na početku), optimalne temperature, sterilno i ne zahtijeva posebnu pripremu. Pa još kada k tomu dodate činjenicu da su za dojenčad hranjenu mliječnom formulom obično potrebni češći posjeti liječniku, dvojba će odmah nestati.

2. Brži oporavak nakon porođaja
Oksitocin, hormon koji se oslobađa kada beba siše, potiče izlučivanje mlijeka. Osim toga, potpomaže kontrakcije maternice što omogućava da se maternica brže vrati na svoju veličinu prije trudnoće. Njeno skupljanje smanjuje poslijeporođajno krvarenje.

3. Pomaže kod mršavljenja
Svaka majka gubi kilograme koje je dobila tijekom trudnoće vlastitim tempom. Međutim, odlična je vijest da vaše tijelo troši dodatne kalorije ako “proizvodi” mlijeko za bebu. Ograničavanje unosa kalorija tijekom dojenja nije dobra ideja jer je jako važno da organizam dobije sve potrebne nutrijente (neke i više nego inače). Mudro birajte hranu kako biste zadovoljili i svoje i bebine potrebe (dojilji treba dodatnih 500 kilokalorija za “stvaranje” mlijeka). Zato je najbolje da se u razdoblju dojenja savjetujete o prehrani sa svojim liječnikom. Što se tiče smanjenja trbuha, ono je individualno – kod svake se žene takve promjene odvijaju različito. Stoga se radije ne uspoređujte s drugim dojiljama. Vašem je trbuhu bilo potrebno gotovo deset mjeseci da se toliko proširi. Treba mu vremena i da se smanji. Dakle, budite strpljivi.

4. Majčino je mlijeko bez mirisa
Možda očekujete da će vaše mlijeko imati jak miris? Ustvari je prilično neutralan (naravno, ako niste jeli jako začinjenu hranu). Kada se usporedi s karakterističnim mirisom mliječne formule, to je samo još jedan “prirodni plus”, dodatna potvrda njegove kvalitete. Osim toga, ne stvara trajne mrlje na bebinoj i vašoj odjeći.

5. Bebina stolica ima blaži miris!
Koliko god vam ovo djelovalo smiješno, zapravo je važno. Jer to znači i češće i ugodnije presvlačenje bebe. Mijenjanje pelena “podnošljivije” je kod beba na majčinu mlijeku, za razliku od bebe koja se hrani mliječnom formulom.

6. Više mjeseci bez menstruacije
Sigurno pamtite bezbrižne dane prije nego što ste dobili prvu menstruaciju ili razdoblje trudnoće kad o tome niste morali voditi računa… Ako dojite, moguće je da se vaša menstruacija vrati tek za 6-9 mjeseci nakon porođaja. Kada se ciklus uspostavi, moguće je da menstruaciju ne dobijete baš svaki mjesec. Međutim, imajte na umu da to ne znači da niste u mogućnosti ponovo začeti u tom razdoblju. Dojenje u najvećem broju slučajeva “sprečava” novu trudnoću: u majčinu se mozgu prilikom dojenja luči hormon prolaktin, koji je zaslužan za stvaranje mlijeka, a što više cirkulira u krvi, ovulacija se javlja kasnije. Ali ima i iznimaka, pa budite oprezni ako ne planirate odmah novu trudnoću.

7. Smanjen rizik od raka
Dojenje smanjuje rizik od krvarenja nakon porođaja i raznih infekcija, ali i rizik od raka spolnih organa. Niže razine estrogena, udružene s laktacijom (dojenjem), sprečavaju “nekontroliran” rast stanica maternice, jajnika i dojki. Stoga je smanjen rizik da tkiva tih organa postanu kancerogena. Majke koje doje mogu smanjiti rizik od raka dojke do 50 posto u odnosu na žene koje nisu dojile, pokazala su istraživanja provedena na Sveučilištu Yale u SAD-u.

8. Relaksira
Hormoni koji pomažu vašem tijelu da stvara mlijeko, smiruju i vas i vašu bebu. Oni zapravo djeluju kao prirodno sredstvo za smirenje koje vam, među ostalim, pomaže da lakše zaspite, a dobar vam je san svakako potreban. Blizak kontakt s djetetom pomaže majci da razvije majčinski instinkt i prepozna bebine potrebe. Zato se dojenje smatra i važnom mjerom prevencije poslijeporođajne depresije.

9. Jača kosti
Neka od provedenih istraživanja pokazala su da kod žena koje nisu dojile postoji četiri puta veća vjerojatnost za razvoj osteoporoze kasnije u životu. Općenito, dojenje utječe na očuvanje mladenačkog izgleda i zdravlja žene.

10. Bolje upoznavanje s bebom
Dojenje je odličan način da se majka poveže sa svojim djetetom. Za to je zaslužan oksitocin – hormon za stvaranje veza i bliskosti, koji nas zbližava s bebom. Nije slučajno što se isti taj hormon otpušta kada vodimo ljubav s partnerom!
Blizak kontakt s majkom ima psihičku važnost za bebu, jer je dojenje jedinstveno iskustvo, koje produbljuje odnos majke i djeteta te povoljno djeluje na njegov emocionalni razvoj. Smatra se da su dojena djeca inteligentnija i sigurnija u sebe.

Tekst: Snježana Damnjanović Mitić

Izvor: roditelji.hr

6. tjedan trudnoće

By

BEBA: U ovom, za razvoj bebe veoma značajnom tjednu, “začeci” kralježnice i glave postaju vidljivi. Mogu se već prepoznati ruke i noge, kao i oči koje su sada smještene na bočnim stranama glave. Razvijaju se nos, usta i uši.

Sićušno srce je već počelo kucati (sa oko 150 otkucaja u minuti – skoro duplo brže od vašeg pulsa). Beba sada ima vlastiti krvožilni sustav kroz koji cirkulira krv. Razvijaju se crijeva, a formira se i hipofiza kao i ostatak mozga, mišića i kostiju.

Image result for 6 tjedan trudnoće

MAMA: U ovom razdoblju uobičajene su promjene raspoloženja pa biste se mogli uhvatiti čas neraspoloženi, a već u drugom trenutku se smijati. Ovo može biti uznemirujuće (pogotovo ako ste navikli da sve držite pod kontrolom), ali to je normalno s obzirom na to što se događa u vašem organizmu. Uzrok ovakvih emocija su hormoni. Ali, vaš život se iz temelja mijenja, pa kako onda i da to sve prihvatite staloženo i bez ikakve uznemirenosti?

Možda ste dobili poneki kilogram, ali žene u ovom razdoblju, zbog mučnine i povraćanja, češće gube na svojoj težini.

Krvarenje (ili tragovi krvi na gaćicama) je relativno često u ranoj trudnoći – pogađa oko četvrtinu trudnih žena. Može se javiti u normalnoj trudnoći, ali ponekad može biti i prvi znak pobačaja ili vanmaterične trudnoće. Ako uočite tragove krvi ili imate krvarenje, posavjetujte se s liječnikom.

Što vam je činiti?

  • Mučnine. Jutarnje mučnine dolaze bez najave, kratko traju i obično su povezane s iznenadnom glađu. Zato budite spremni, u svojoj torbi uvijek nosite nešto za grickanje i po mogućnosti malo vode. Vitamine nikad ne uzimajte uz limunadu ili sok od naranče – kombinacija kiselina može još više “uznemiriti” vaš želudac.

Što su grčevi?

By
Image result for grčevi kod beba
Šta su grčevi i kako nastaju?

Najčešći uzrok grčeva kod beba nastaje usled nerazvijenost digestivnog trakta

Mišljenje lekara je da do grčeva dolazi usled nedovoljne razvijenosti digestivnog trakta kod beba, dojenja iz obe dojke naizmenično, progutanog vazduha koji može stvoriti gasne džepove ili prejakog refleksa otpuštanja mleka i proteina.

Gasni džepovi u želucu mogu se rešiti jednostavnim podrigivanjem, dok gasni džepovi u crevima deluju kao neka vrsta čepa, usporavajući ili čak potpuno zaustavljajući varenje. S obzirom na nerazvijenost digestivnog trakta, dolazi do gasova, zatvora i grčeva.

Postoji i teorija da se grčevi javljaju kod beba usled previše utisaka tokom dana. Grčevi nisu bolest, pa ne postoji dijagnoza, oni više predstavljaju šablon u ponašanju Vaše bebe tokom dana.

Kada se grčevi prvi put javljaju kod novorođenčeta i šta je uzrok?

Najčešće se grčevi javljaju kod novorođenčeta od druge ili treće nedelje i traju do trećeg-četvrtog meseca.

Stručnjaci tvrde da su bebe između druge i 12 nedelje još uvek vrlo osetljive i ne mogu podneti sve spoljašnje uticaje koje njihovo telo prima, uticaje kao što su slike, mirisi i zvuci. Ovo u velikoj meri može da objasni zašto se grčeviti plač javlja u večernjim časovima.

Kod nekih beba organizam burno reaguje na umor, pa umesto da zaspu – počinju da plaču.

Koji su simptomi grčeva?

Simptomi po kojima možete prepoznati da li Vaša beba ima grčeve su sledeći:

* Učestao plač

Beba plače u isto vreme svaki dan, uglavnom popodne i predveče, nakon obroka. Plakanje počinje odjednom i bez vidljivog razloga. Može trajati između jednog i četiri sata. Plač može biti piskav i prodoran i bebu je teško umiriti.

* Crvenilo i temperatura

Crvenilo u licu Vaše bebe može biti posledica naprezanja pri plaču, ali i znak povišene temperature. Ukoliko temperatura prelazi 38 stepeni, obavezno se obratite lekaru.

* Položaj tela

Karakteristično je pomeranje nožica ka stomaku i stezanje pesnica. Moguće je da vaša beba prvobitno zgrči nožice ka stomaku, a zatim ih naglo ispravi. Ukoliko primetite da povija leđa i teško izbacuje gasove, obratite se lekaru.

* Promene u ishrani

Pojedine bebe odbijaju hranu kada ih muče grčevi, ali nemojte da vas to zavara. Postoje slučajevi gde su bebe čak dobijale na težini sa dijagnozom grčeva, što samo dokazuje da se simptomi grčeva mogu razlikovati od slučaja do slučaja.

Da li moja beba oseća bol prilikom grčeva?

Ne postoje dokazi da vaša beba trpi bolove zbog grčeva. Kortizon ili hormon stresa poznat je kao indikator za bol u ljudskom organizmu.

Nedavno su naučnici dokazali da nivo kortizona kod beba koje imaju grčeve nije veći od nivoa kortizona kod beba koje nemaju grčeve. Prema tome, uprkos oštrom i prodornom plaču, Vaša beba ne trpi bolove.

Koliko dugo traju grčevi?

Ako beba plače tri sata dnevno, tokom tri dana, u periodu od tri nedelje, sigurno se radi o grčevima!

Grčevi se najčešće javljaju nakon tri nedelje života, praćeni prodornim i oštrim plačom u večernjim časovima. Traju tri sata dnevno tokom tri dana u periodu od tri nedelje. Kako Vaša beba raste i razvija se, grčevi nestaju.

Stručnjaci tvrde da bebe prerastu grčeve u trećem ili četvrtom mesecu.

Da li moja beba može da ima neke ozbiljnije posledica zbog grčeva?

Istraživanja su pokazala da grčevi ne ostavljaju nikakve posledice na dalji razvoj i rast. Jedan od mogućih uzroka pojave grčeva kod beba jeste nedovoljna razvijenost digestivnog trakta, pa samim tim grčevi nestaju čim beba poraste i organizam se normalno razvije.

Grčevi predstavljaju veliki psihički pritisak za roditelje. Prema istraživanjima grčevi su čak dovodili do prestanka dojenja i do postporođajne depresije.

Sve što treba da upamtite je da su grčevi prolazna i normalna stvar kod većine beba i da će vremenom nestati.

Šta da radim pre nego što odvedem dete lekaru?

Savetujemo Vam da vodite dnevnik aktivnosti Vaše bebe od prvog dana. Na taj način možete pomoći Vašem pedijatru u uspostavljanju dijagnoze grčeva informacijama o promenama u ponašanju i dnevnoj rutini Vaše bebe.

Pored obavezne porodične medicinske istorije, koju će pedijatar sigurno tražiti od Vas, u ovom dnevniku možete beležiti informacije poput onih: koliko beba često plače, koliko spava, kako se budi, koliko jede, koliko je česta stolica, da li gubi ili dobija na težini i koliko.

Kada da se obratim za pomoć lekaru?

Ukoliko ste primetili simptome grčeva kod Vaše bebe, obavezno je odvedite kod lekara da biste isključili mogućnost drugih oboljenja koja se mogu javiti u prvim nedeljema života sa sličnim simptomima (upala uva ili grla).

Pedijatru možete pomoći u dijagnozi podacima iz dnevnika aktivnosti Vaše bebe, gde ste beležili najvažnije informacije o svakodnevnim aktivnostima vaše bebe

izvor: bebac.com

Kada je vaše dijete spremno za kućnog ljubimca?

By

IMG_2757

Kućni ljubimci velika su odgovornost i o njima treba svakodnevno voditi brigu, a vi kao roditelj morate odlučiti jeste li i vi i vaše dijete spremni za taj izazov.

Djeca obožavaju životinje, barem neko vrijeme. Međutim, klincima sve brzo dosadi pa tako i životinje. Ukoliko ne želite da preuzmete kompletnu brigu na sebe, prije nego što u porodicu dovedete kućnog ljubimca budite sigurni da je vaše dijete za njega spremno. Imajte na umu da svaka životinja traži pažnju i posvećenost, a na to nije spremno svako dijete.

Evo o čemu sve morate razmisliti prije nego djetetu nabavite kućnog ljubimca.

 

Dijete voli životinje

Ako ste primetili da vaše djete jako voli životinje i da se prijatno osjeća u njihovoj blizini, to je svakako dobar znak. Boji li se vaše dijete životinja, dovođenje kućnog ljubimca unajbolj porodicu nie najbolja odluka. Prije nego dovedete psa ili neku drugu životinju u kuću, svakako odvedite dijete na neko mjesto gdje će moći da se upozna sa životinjom te vrste.

Dijete pokazuje poštovanje prema životinjama

Ovo je vrlo bitna stvar i djetetu morate dati do znanja da mora poštovati životinju. Životinja se ne smije tuče niti maltretirati na bilo koji drugi način (što neki klinci vole da rade). Prema životinjama treba biti nježan i ne smije ih se dirati dok jedu. Vaše dijete mora znati da ne može uznemiravati životinju kad god poželi jer ona mora imati svoj mir.

Kućne obveze

Ako vaše dijete uglavnom ispunjava svoje kućne obaveze bez da mu vi morate posebno skretati pažnju na to, onda je to dobar pokazatelj i znak da je dijete spremno i za kućnog ljubimca.

Dijete zna šta znači odgovornost

Ovo su znakovi koji će vam ukazati na to da je dijete spremno za ovu obavezu:

– dijeete samo preuzima odgovornost za obavljanje zadataka i kućnih poslova, i obavlja ih kako treba
– dijete se samo budi, sprema i odlazi u školu, bez nagovaranja
– dijete voli provoditi vrijme napolju i zanima ga priroda (ovo je najvažnije kad su u pitanju psi)
– dijete pokazuje osjećaje prema živim bićima, čak i insektima.

Dijete je već neko vreme opsjednuto idejom o kućnom ljubimcu

Vi kao roditelj ne bi trebalo da ispunjavate svaki djetetov hir. Ako je vaše djete izrazilo želju da želi kućnog ljubimca, pričekajte neko vrijeme da biste bili sigurni da djete to uistinu želi ili je riječ samo o prolaznom hiru.

Imajte na umu da i vi morate biti spremni za dolazak kućnog ljubimca u kuću, ne samo vaše dijete. Dijete mora biti odgovorno i dovoljno veliko da se može brinuti za životinju, ali kao roditelj vi ste svejedno taj koji imaju glavnu riječ i odgovornost u brizi oko ljubimca. Vi ste i financijski odgovorni za životinju – to uključuje hranu, igračke, kavez, posjete veterinaru…

Još jedan važan faktor o kojem morate razmisliti je svakodnevni raspored svih članova porodice, posebno djeteta. Ako vaše djete ima ujutro školu i još čitav niz vannastavnih aktivnosti (treniranje sporta, učenje stranih jezika, dramska…) onda mu neće preostati baš puno vremena za bavljenje životinjom, što znači da to niti nije pametna ideja. A pogledajte i svoj raspored – imate li vremena i vi za bavljenje životinjom?

Dakle, prije nego nabavite kućnog ljubimca dobro morate razmisliti uklapa li se briga o njemu u vaš raspored jer prema životinji nije fer da bude po cijeli dan sama kod kuće, naročito ako je riječ o psu.

 

izvor:http://www.decjisajt.rs

Kontrakcije:

By

IMG_2756.JPG

Drage trudnice, ovom prilikom vodimo vas u šetnju kroz tok porodjaja i upoznajemo sa onim sa čim ćete se sresti, da Vam otklonimo strahove, pojasnimo neke procedure, i približimo porođaj na koji treba da odete sa osmehom i radošću.
Sve što ovde pročitate je proisteklo iz iskustva Vaše babice, nije pisano po knjigama, nije potvrđeno istraživanjima i studijama (bar ih ona nije radila) i ne možemo Vam to potkrepiti nikakvim materijalnim dokazima.
Evo šta o porodjaju kaže jedna iskusna babica:
“Počećemo od onog što najviše plaši svaku ženu a to su porodjajni bolovi.
• Porođajni bolovi su nam najveći saveznici u porođaju!
• Bez njih nema porođaja
• Zato i jeste jako važno njih pratiti
• U normalnom, spontanom porođaju oni se postupno javljaju
• Prateći žene u toku porođaja, a kako bi im olakšala, babica intenzivno sam koristi dva pristupa, a to su dobra komunikacija sa ženama i stepenovanje porođajnog bola na skali od 1 – 10

Prirodan, spontan porođaj ima svoj tok
• U početku, bolovi su vrlo slabi, javljaju se povremeno, kratko traju i nije svaki
iste jačine i dužine
• Ovi bolovi označavaju početak

• Na skali od 1 – 10 oni su jedinica

• Uvek ocenite svoj bol na skali od 1 – 10, puno će vam pomoći, orjentaciono ćete znati dokle je porođaj stigao i koliko će još trajati!

POROĐAJNI BOL OCENJEN JEDINICOM
• Ovo su vrlo slabi bolovi pored kojih najnormalnije funkcionišete. Smejete se, kuvate, kupate se, šetate…
• Mogu označavati početak porođaja ali i ne moraju
• Mogu potrajati satima, nekad čak i danima

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DVOJKOM I TROJKOM
2 i 3 su takođe slabi bolovi, takođe najnormalnije funkcionišete, jedino što ste svesniji da su se javili tj. da traju, i oni mogu potrajati par sati.

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI ČETVORKOM
• Ovde su uhvatili ,,svoj” ritam
• Javljaju se na oko 15 -20 min.
• Traju oko pola minute
• Nisu jaki, ali nisu ni slabi
• Kad se jave možda ćete zaustaviti svoje aktivnosti koje tog momenta obavljate i nekako se ,,skoncentrisati” na njih. Ali nećete imati potrebu da se namrštite, zgrčite, preznojite ili jauknete.
• Ako su se javili bolovi koje možete oceniti četvorkom, porođaj je sigurno u toku
• Oni mogu trajati (u zavisnosti da li ste prvorotka ili višerotka, da li vodenjak postoji ili curi plodova voda) par sati (nemojte zaboraviti da pišem o normalnom spontanom porođaju)
• U svakom slučaju ne predstavljaju traumu

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI PETICOM
• Bolovi koje ocenjujete peticom su iste jačine kao i oni ocenjeni četvorkom
• Ali se skraćuje razmak na koji se javljaju, pa ,,dolaze” na desetak minuta
• Traju do 45 sekundi
– Ostalo je sve isto
– Oni ne traju dugo
– Brzo iza njih nastupaju bolovi koji se mogu oceniti šesticom

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI ŠESTICOM
– Karakteriše ih javljanje i trajanje kao kod bolova ocenjenih peticom
– Ali se njihova jačina povećava
– Kad se jave verovatno ćete zauzeti određen položaj u kojem vam je lakše
– Ako vas neko nešto pita u toku bola nećete biti baš raspoloženi da date odgovor
– Promenićete izraz lica, okolina će videti da vas boli
– Ovaj bol se može opisati kao ,,boli me, sačekaj samo malo da prođe”, bar se meni tako obraćaju žene kada ih nešto pitam u tom periodu, po tome i znam koliki im je intenzitet bola
– Po završetku ovog bola momentalno ste ponovo raspoloženi i nasmejani i obično mi žene uz osmeh kažu: ,,Pa nije strašno”
– I oni ne traju dugo, ubrzo ih smenjuje ,,sedmica”

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI SEDMICOM
– Kad nastupi ,,vladavina sedmice” bolovi se javljaju u intervalu od 8 – 10 minuta – – Traju 30 – 45 sekundi
– Kad se jave, žene zauzimaju položaje u kojima im je lakše, obično se naslone podlakticama na sto i spuste glavu između ruku, neke intenzivno šetaju u tom periodu masirajući same sebi krsta dok traje bol
– Na licu im se vidi da ih boli, obično stisnu usne i naboraju čelo
– Nakon završetka bola treba im minut – dva da se odmore
– Kad ih pitam koliko ih boli većina mi kaže: ,,Boli “
– Kad ih pitam da li je bol izdrživ, sve mi kažu: ,, Ma jeste, ali boli”
– I iz ,, sedmice” se relativno brzo ulazi u ,,osmicu”

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI OSMICOM
– Javljaju se na 5 – 8 minuta
– Traju oko 45 – 60 sekundi
– Jakog su intenziteta
– U ovom periodu većina žena počinje da diše u toku perioda bola a ako to same ne učine podstaknem ih na to
– U ovom periodu je babica UVEK pored žene
– U ovom periodu je ženi NEOPHODNO prisustvo babice
– U ovom periodu je babica ohrabruje, drži za ruku, i pruža maksimalnu podršku
– Od ovog perioda, mogu reći, počinju oni bolovi koje žene opisuju kada pričaju o porođaju
– U ovom periodu se ,,otme” po koji uzdah, po koji jauk
– Ali u ovom periodu žene su već pred kraj puta samog porođaja!!!

– I obično tada kažu: ,, Ako je tako, pa nije onda tako strašno” i nasmeju se

POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DEVETKOM
– Bolovi se javljaju na 3 – 5 minuta
– Traju jedan minut
– Nisu jači od bolova iz ,,osmice” ali su češći, pa žene ne stignu da se odmore između dva bola
– Neophodna im je podrška i prisustvo babice
– Uvek se skoncentrišu na ono što im priča babica i uvek slušaju sva uputstva
POROĐAJNI BOLOVI OCENJENI DESETKOM
– Bolovi se javljaju na 3 minuta
– Traju 1 minut- Veoma su jakog intenziteta
– Ali srećom TRAJU JAKO KRATKO!
– Kada žena kaže: ,, Sestro, ja ovo stvarno više ne mogu da istrpim” oni prestaju (kao da znaju koliko žena može da istrpi)!
– Odmah nakon njih nastupaju naponi
– U TOKU NAPONA NEMA BOLA!!!!
– U toku napona se javlja nezadrživ osećaj potrebe za napinjanjem, bola nema!

• Kad sve saberete, onaj bol od koga se žene plaše, a vezan je za porođaj, javlja se pred kraj porođaja

• Pod porođajem se podrazumeva sve što se dešava od pojave prvog bola ili prskanja vodenjaka pa do rađanja posteljice

• Uz babicu, sve ovo treba da bude pozitivno iskustvo, jer to je vaš dan, dan kada postajete mama

• I još jedna JAKO važna informacija, bio bol slab ili onaj najjači on ima svoj tok. Šta to znači? Znači da nije uvek iste jačine u toku svog trajanja!!!

• Počinje polako – pojačava se – ima svoj ,,vrh” tad je najjači – zatim počinje da se smanjuje – da bi na kraju prestao

• Znači i kada je bol najjači, on to nije sve vreme već jedan deo vremena njegovog trajanja!”

Nadam se da će ovo pomoći mnogim ženama da se oslobode straha koji imaju vezano za porođajne bolove i da se pripreme za najlepši i najradosniji dan u životu – DAN KADA POSTAJU MAME!

Izvor: http://rodjenje.blogspot.com/

Strategije prevladavanja straha od porođaja

By

IMG_2755.JPG

PRIHVAĆANJE

Da bi se uopće bavili strahom neophodno je da ga prvo prihvatimo, bez dodatne krivice ili straha od straha. Umjesto potiskivanja, osude ili borbe, treba mu prići i vidjeti zašto je on tu. Šta želi da nam poruči? Od neprijatelja stvorite partnera koji će vam pomoći i dovesti vas do nečega što će vam koristiti. Pričajte o vašem strahu, sa partnerom, prijateljicom, sestrom.

SUOČAVANJE
Strah od nepoznatog rješava se upoznavanjem, staviti na svjetlo nešto što je čučeći u mraku izgledalo zastrašujuće. Saznajte što više o porođaju. Škole za trudnice nude informacije o toku porođaja, a danas puno informacija možete pronaći i na internetu, u knjigama, časopisima, priručnicima za trudnice. Obiđite porodilište i pitajte tamo sve što vas interesira. Iskustva drugih žena mogu biti od pomoći ali treba imati u vidu da je svaka žena jedinstvena, a svaki porođaj priča za sebe. Treba biti svjestan da se negativna iskustva više čuju, što zbog potreba osobe koja je to iskustvo doživjela da podjeli svoju bol, što zbog naše osjetljivosti na negativnu vijest. Naš strah će nas voditi do tih negativnih primjera jer se on time hrani. Strah kao da govori: „Eto vidiš da je strašno“. Ne hranite vaš strah tuđim negativnim iskustvom već se upoznajte sa realnom slikom porođaja. Vas treba da zanima kako porođaj izgleda, kroz koje faze prolazi i šta ja mogu da radim u svakoj od tih faza kako bi bila aktivan učesnik i pomagač.

VJEŽBANJE ZA POROĐAJ
Dobar kontakt i pozitivan odnos sa tijelom učiniće da vi i vaše tijelo budete partneri na zajedničkom zadatku. Vježbanje joge, meditacija, vježbe tjelesne svjesnosti, vežbe disanja, ples. . . pomoćiće da se povežete sa svojim telom, a i da se relaksirate i opustite u toku trudnoće. Vježbanje vizualizacije porođaja, učiniće da koliko god puta želite prođate, u glavi, na sigurnom, kroz cijeli tok porođaja. Zamislite da kreću prve kontrakcije. . Šta radite? Koji ćete položaj zauzeti? Krećite se, dišite. Kontrakcije se pojačavaju, sve su češće i intenzivnije. Šta sad radite? I tako dalje. . . sve do napona i cilja, trenutka kada ćete ugledati vašu bebu i shvatiti da je ceo put imao svoj smisao.

SUPORTATIVNA PODRŠKA
Najbolja podrška u trudnoći i u toku porođaja je otac deteta. Istraživanja su pokazala da se trudnice koje pohađaju kurseve pripreme za porođaj zajedno sa partnerima, manje plaše, opuštenije su, a ukoliko muž prisustvuje porođaju, osećaju se sigurnije i porođaj traje kraće. Povedite partnera na kurs pripreme za porođaj ili zajedno čitajte o porođaju. Podršku možete naći i u prijateljici, sestri, duli.

KONTAKT SA BEBOM
Veza sa bebom počinje još dok je ona u stomaku. Najčešće trudnice postaju svesne svoje bebe onog trenutka kad osete prve pokrete ploda. Pričajte sa vašom bebom. Dogovarajte se oko porođaja. Zamišljajte kako beba prolazi porođajni kanal i dok to vizualizujete pokušajte da sa svakim izdahom sve više opuštate vaginu i ceo porođajni put. Zamišljajte kako beba mekano i nežno, kao kroz oblake, dolazi do cilja. Nekim trudnicama pomaže i zamišljanje već rođene bebe. Zamišljajte kako je dojite, šetate, njišete se, mazite je, ljubite…
Šta još možete da uradite?
Najvažnije za svaku ženu jeste da se oseća sigurno u toku porođaja. Porazgovarajte sa vašim ginekologom oko izbora porođaja. Svaka žena bi trebala da ima izbor. Da izabere mesto i način, koji će za nju biti najudobniji i najsigurniji. Za neku ženu to će biti carski rez, za neku epidural, a za neku porođaj kod kuće. Raspitajte se o mogućnostima i izaberite ono što vama najviše odgovara.

Ukoliko ipak smatrate da vaš strah prelazi granice „normalnog“, ne ustručavajte se da potražite pomoć. Najverovatnije se iza takvog straha krije neki drugi strah ili problem pa će psihološko razrešenje imati dugoročne pozitivne efekte i odraziće se i na druge životne situacije.

izvor: Bebac

Strah od porođaja:

By

IMG_2754.JPG

Zbog čega se trudnice plaše porođaja?
Gotovo svaka trudnica oseća neku vrstu straha, barem u izvesnoj meri. Strah ima svoju funkciju, da nas zaštiti, sačuva, upozori na opasnost. Kako u trudnoći brinemo ne samo za naš život već i za život koji tek raste i razvija se unutar našeg tela, javljanje emocije straha, nije neobično i razumljivo je. Takođe, strah gotovo uvek ide uz nepoznatu situaciju, a obzirom da nikada ranije nismo iskusile ništa ni slično, jasno je zašto je on sada tu.
Čega se trudnice najčešće plaše?
– strah od prevremenog porođaja
– strah od mogućih komplikacija (u trudnoći i za vreme porođaja)
– strah od bola
– strah od gubitka kontrole
– strah od medicinskih intervencija
– strah od neljubaznosti osoblja
– strah da ću ostati sama.
Strah od porođaja u snovima
O ovakvim strahovima svedoče i snovi u trudnoći. “Sanjala sam da se porađam u sedmom mesecu i sve se tako brzo odvija da ne stižemo u porodilište”, “Više puta mi se javlja u snovima slika kako sam ostavljena sama za vreme porođaja, bolovi su jaki, a nema nikog da mi pomogne”, “Sanjala sam kako se babica dere na mene usred porođaja, a ja ne mogu ni da se pomerim”.
Razumite svoje strahove
Svi ovi strahovi su opravdani ukoliko se javljaju u optimalnoj meri, brizi koja će biti funkcionalna, navodeći nas na neku aktivnost. Strah će nas naterati da se interesujemo i saznamo više o samom toku porođaja, odvešće nas do ljudi i situacija koji će biti od koristi, pomoćiće da se na dobar način pripremimo za porođaj, a ovladavanje strahom pripremiće nas i na roditeljstvo koje će doneti neke nove strahove i brige. Dakle, strah ima i svoje pozitivne aspekte koje ne treba zanemariti.
Međutim, neretko, trudnica na ovaj strah, dodaje strah od straha. Ona brine da će njen strah ugroziti bebu u trudnoći ili da će ometati i iskomplikovati porođaj. Takođe, veoma intenzivni strahovi mogu ukazivati na neke druge, skrivene nerazrešene strahove i probleme. Na primer strah od anestezije povezan je sa strahom od gubitka kontrole, pa osoba koja oseća ovakav strah treba da se zapita u kojim sve situacijama se plaši da će izgubiti kontrolu i da li možda ima opsesivnu potrebu da kontroliše baš sve u životu. Strah od bola može ukazati na veoma nisku toleranciju na frustraciju koja se odražava i u drugim situacijama diskomfora. Trudnoća je prilika da se pozabavimo nekim skrivenim, potisnutim problemima koje osetljivo drugo stanje kao talas izbacuje na površinu.

Dobra vest za sve trudnice jeste podatak da se u devetom mesecu trudnoće pojačano luči endorfin koji će dovesti do opuštanja, osećaja blagostanja pa se neretko dešava da se žene pred porođaj začude jer je strah naprasno isčezao. „Termin mi je za koji dan, a ja sam opuštena kao da se ne dešava“, „Toliko sam se plašila, a sad sam potpuno mirna, čekam da konačno ugledam to malo stvorenje“. Kada porođaj počne javiće se blaga trema, uzbuđenje, lučiće se adrenalin koji će pokrenuti i prve kontrakcije. Dakle priroda je na sve mislila i dobro nas je pripremila. Međutim ukoliko se strah intenzivira i nastane panika u toku porođaja, adrenalin može zaustaviti porođajni tok. Panika nastaje kada nas „preplavi“ strah u situaciji iz koje ne možemo pobeći. U takvoj situaciji, brojni bezkorisni pokreti trošiće energiju neobhodnu za porođaj kao i kiseonik. Da se to ne bi desilo važno je da se „pozabavimo“ strahom pre samog porođaja.

izvor: Bebac

Kako da znam da počinje porođaj?

By

IMG_2752

Početak porođaja označavaju pojavljivanje pravih kontrakcija (trudova) i/ili prskanje vodenjaka.

Pravi trudovi – većina žena se pita da li će između mnogih pokazatelja približavanja porođaja (bolova u leđima, lažnih kontrakcija, pritiska bebine glavice), biti u stanju da prepoznaju one prave kontrakcije koje uvode u porođaj. Sasvim je sigurno da ćete ih prepoznati. One postaju sve jače i sve češće, sve teže možete da ih “predišete”, i ništa što uradite – bilo da legnete, da šetate, da sednete, neće ih zaustaviti! Tada trebate da se javite u porodilište.

Ukoliko stanujete u mestu od koga vam treba više vremena da stignete do porodilišta, krenite na vreme, pa makar i pre vremena, da se ne bi porađali u kolima! Kontrakcije mogu biti praćene oskudnim krvarenjem pomešanim sa sluzavim sekretom, što je najčešće znak širenja i skraćivanja grlića materice.
Plašim se da će mi vodenjak pući na javnom mestu i da ću se izblamirati!
Kod većine žena do prskanja vodenjaka dolazi paralelno sa pojavom kontrakcija. Tako da će prskanju uvertira biti jaki kontrahovani bolovi u stomaku i krstima što vas nikako neće iznenaditi niti ćete u tom trenutku krenuti u javnost.

Kada vodenjak prsne imate taman vremena da krenete u porodilište jer je porođaj definitivno počeo.
Šta je to sluzni čep?
“Sluzni čep” je jedan od neposrednijih znakova da je porođaj veoma blizu. Kada grlić materice počne da se širi i skraćuje, moguće je da ćete primetiti sluzav iscedak, koji može biti i blago sukrvav, i izgleda kao obilniji sekret. Ako primetite da odilazi sveža krv odmah se javite ginekologu.
Šta da radim kada počnu kontrakcije?
Ne paničite. Vaše telo je stvoreno da to može da izvede.
Evo nekoliko saveta:

Ukoliko je noć i kontrakcije nisu jake pokušajte da spavate. Pojačanje kontrakcija će vas sasvim sigurno probuditi i imaćete vremena da odete do porodilišta. Mirno spavajte i verujte da se do sada niko nije porodio u snu!

Danju možete slobodno šetati, jer će u slučaju da je počeo porođaj šetnja pojačati i produžiti kontrakcije.

Slobodno se istuširajte. To će vam pomoći da se opustite.

Nemojte jesti! U slučaju da porođaj treba završiti carskim rezom, pun želudac može da predstavlja problem zbog mogućnosti povraćanja i aspiriranja želudačnog sadržaja. Možete slobodno piti vode.

Ne paničite. Vaše telo je stvoreno da to može da izvede.
Kada je vreme da krenem u porodilište?
U porodilište krećete kada:

Prsne vodenjak, bez obzira da li je prskanje vodenjaka praćeno pojavom kontrakcija ili ne.

Kontrakcije su regularne, javljaju se na svakih 10 minuta ili kraće i traju minimalno 30 sekundi.

Nekoliko kontrakcija je snažno tako da ne možete da hodate, niti da pričate dok kontrakcija traje.

Naravno, svaka situacija koja odudara od normalnog početka porođaja (krvarenje bilo kog intenziteta, ako ne osećate svoju bebu poslednjih par sati, ako osećate malaksalost, zujanje u ušima, vidite duple slike, imate bol u predelu gornjeg dela stomaka) zahteva da se ODMAH javite u porodilište.

izvor: Bebac

Djeca u prometu.

By

Zašto dijete treba biti vezano u autosjedalici?

Autosjedalice spašavaju život i smanjuju ozbiljne ozljede i do 70%. Drugim riječima, od 10 mališana koji bez sjedalice smrtno stradaju ili su liječeni u bolnici zbog sudara vozila u kojem su se nalazili, čak njih sedam bi preživjelo ili ne bi bilo hospitalizirano da su bili pravilno vezani u autosjedalici.

Istraživanja i iskustva pokazuju da 70-80% autosjedalica nije pravilno korišteno, a u Hrvatskoj se taj postotak kreće čak oko 90%.

Sile koje djeluju na nas prilikom sudara, djeluju i na našu djecu. Istovremeno sigurnosni pojasevi vozila nisu dizajnirani da bi djeci pružili zaštitu, a sile sudara i kod najmanjih brzina su toliko jake da je nemoguće dijete zadržati u rukama.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama Republike Hrvatske (čl. 163) svaki vozač obavezan je vezati dijete u autosjedalicu smještenu na stražnje sjedalo vozila.

Nije li sigurnije da sama držim svoju bebu? Neće li biti lakše izaći iz vozila nakon nesreće ako nisam vezana pojasom?

NE I NIKAKO NE!
Prilikom sudara brzine od svega 25 km/h, na objekte u vozilu djeluje sila oko 20 puta jača od njihove težine. Tako dijete od 5 kg postaje teško oko 100 kg. Nemoguće ga je zadržati u naručju, a težina odrasle osobe može doslovno zgnječiti dijete. Statistike pokazuju da su oni koji izlete iz vozila pri sudaru pod četverostruko većim rizikom da smrtno stradaju. A što se tiče izlaska iz vozila kada je putnik vezan pojasom, puno je lakše izaći iz vozila ako putnik ne dobije ozbiljne ozljede glave i prsnog koša, a koje su povezane s nesrećama gdje pojasevi nisu korišteni.

Moramo li koristiti dječju autosjedalicu ili je dovoljno da je beba u košari ili nosiljci?

Najsigurnije za bebu je vožnja u testiranoj i od nadležnih državnih institucija provjerenoj i ovjerenoj autosjedalici. Košare i nosiljke nisu namijenjene kao sigurnosna prijevozna sredstva za bebe i ne pružaju im sigurnost (inače bi dolazile s potvrdom da se mogu koristiti za osiguranje djeteta u automobilu, zar ne?). Iako se na prvi pogled čini da je cijena autosjedalice velika i može se doći u napast da se umjesto nje koristi košara iz kolica ili slično, uvijek si trebate postaviti sljedeće pitanje: Ima li život vašeg djeteta cijenu?

Koje je najsigurnije mjesto za dijete u vozilu?

Po hrvatskom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, sva djeca do 12 godina starosti moraju biti vezana na stražnjem sjedalu. Po istom Zakonu dijete do 5 godina starosti mora biti vezano u odgovarajućoj autosjedalici postavljenoj na stražnje sjedalo. Istraživanja pokazuju da stavljanje djeteta na stražnje sjedalo smanjuje mogućnost ozljede i smrti za više od 30%.

Na stražnjem sjedalu postoje, uglavnom, tri mjesta. Za prijevoz je najsigurnije srednje mjesto jer je najudaljenije od eventualnih točki udara kod sudara. Ako je moguće sjedalicu pravilno montirati na srednje mjesto, onda je ono najsigurnije. U suprotnom, autosjedalicu treba postaviti na mjesto iza vozača ili suvozača. Statistike pokazuju da su mjesta iza vozača ili suvozača podjednaka po pitanju sigurnosti.

Kako mogu paziti na svoju bebu ako je ona na stražnjem sjedalu i van mog dohvata?

Ako je beba pravilno vezana u autosjedalici na stražnjem sjedalu, ne biste se trebali bojati za njezinu sigurnost. Razmišljajte o tome na ovaj način: kada navečer stavite svoju bebu spavati, osigurate da bude na sigurnom, pustite je da spava i ne sjedite pored nje budni cijelu noć.

Ako se svejedno bojite što beba nije pod vašim direktnim nadzorom kada je na stražnjem sjedalu, pokušajte se uvijek voziti s još jednom odraslom osobom koja može svoju pažnju posvetiti djetetu dok vi posvećujete pozornost prometu. Naravno, ta osoba također mora biti vezana; u suprotnom postoji rizik da će, u trenutku sudara, svojim tijelom zdrobiti ili udariti o dijete.

Također, mogu se kupiti retrovizori koji se postave, jedan na stražnje staklo vozila, a drugi na prednje pored standardnog retrovizora. Na taj način moći ćete vidjeti svoje dijete jednostavnim pogledom u retrovizor. To vam može pomoći u smirivanju vaših strahova kada se nalazite u vozilu sami sa svojim djetetom.

Zar nije za male bebe jako važno da leže na ravnom? Zar autosjedalice koje stavljaju bebu u polusjedeći položaj nisu opasne za bebe?

Ovo je jedan od mitova koji, nažalost, mnoge roditelje malih beba tjera da stavljaju bebu u smrtnu opasnost, držeći je u naručju ili košari pri vožnji u motornom vozilu, radije nego u autosjedalici u polusjedećem položaju.

Polusjedeći položaj i postavljanje sjedalice prema nazad kod malih beba neophodni su za njihovu sigurnost u vozilu. Nagib naslona sjedalice od 45 do 60 stupnjeva u odnosu na tlo najbolje osigurava bebinu glavu i vrat, dok u isto vrijeme osigurava da su dišni putevi bebe otvoreni. Ako je nagib veći, bebina glava pada prema naprijed i može doći do zatvaranja dišnih puteva. Ako je nagib manji, djetetova glava pri sudaru biva povučena prema naprijed izuzetno velikom silom koju njezin nerazvijeni vrat i kičma ne mogu podnijeti, a istovremeno dijete može iskliznuti ispod pojasa i van autosjedalice. Također, poluuspravni položaj djeteta osigurava da se sile pri sudaru rasporede preko tijela i izbjegne njihova koncentracija na određenu točku koja može uzrokovati ozbiljnu ozljedu.

Iznimku kod polusjedećeg položaja ponekad je potrebno učiniti kod nedonoščadi i beba rođenih s malom tjelesnom težinom (do 3 kg). Kod tih beba potrebno je prvo testirati stvara li polusjedeći položaj u autosjedalici probleme u disanju i srčanom ritmu. Neke od tih beba morat će koristiti autokrevetić testiran za sudar umjesto autosjedalice okrenute prema nazad. U tom slučaju autokrevetić mora biti okrenut tako da je beba položena paralelno s naslonom stražnjeg sjedala i da je glava u sredini sjedala. Autokrevetići su potrebni u tim posebnim slučajevima, međutim za bebe koje nisu među njima, najsigurnije su autosjedalice. Problem kod autokrevetića je da u slučaju sudara s prednje ili stražnje strane vozila beba biva zadržana na mjestu (iako ne toliko koliko bi bila da je u autosjedalici), ali u slučaju sudara sa strane postoji mogućnost da tijelo bebe isklizne iz krevetića.

Zašto je okrenutost prema nazad toliko važna?

Bebe imaju teške glave i slabe vratove. Kosti u vratu i ramenima su mekane a ligamenti rastezljivi (na čemu je svaka majka pri porodu zahvalna). Ako je beba okrenuta prema naprijed, kod sudara sprijeda (najčešći i najopasniji tip sudara) tijelo je zadržano pojasem, ali glava nije.

Kako glava kreće prema naprijed, vrat se rasteže. Starija djeca i odrasli mogu tako dobiti privremene ozljede vrata. Međutim, kod malih beba kosti vrata se doslovno razmaknu i može doći do povrede kičme i kičmene moždine. Rezultat može biti smrt ili paraliza.

Kada je beba okrenuta prema nazad, u poluležećem položaju, cijelo tijelo (glava, vrat i trup) zaštićeni su naslonom autosjedalice u sudaru sprijeda. Također, ovaj smjer bebu štiti i u drugim tipovima sudara.

izvor: roda.hr