Mjecečni arhivi: Srpanj 2017

Stigla je nova beba – a ja?

By

stigla je nova beba manja.jpg Beba je stigla i uzbuđenje je na vrhuncu.

Nemojte biti iznenađeni ako starije dijete ne dijeli Vaše oduševljenje. Koliko ga god dobro pripremili, bit će trenutaka u kojima će se pobuniti.

Prosječna dobna razlika između prvog i drugog djeteta je 34 mjeseci, što znači da se većina starijih još sami po sebi nalaze u “dramatičnoj” fazi.

Donosimo Vam načine uz pomoć kojih možete svoje prvorođeno brže priviknuti na novog člana:

 

  • Povratak kući

Provjerite želi li Vaše starije dijete doći po Vas i bebu ili želi biti uključeno u pripreme kod kuće. Na taj se način ono neće osjećati zapostavljeno ili po strani.

  • Pozornost

Beba će biti obasuta darovima i pažnjom. Jednim okom uvijek pratite svoje starije dijete. Kod kupovine ne zaboravite darovati i njega, a uz to neka i ono samo izabere nešto što će darovati braci ili seki.

  • Obitelj i prijatelji

Zamolite obitelj i bliske prijatelje da ne zaborave da nemate samo malu bebu. Podsjetite ih da kod posjeta prvo neko vrijeme provedu u razgovoru s Vašim starijim djetetom. Neka i njega daruju, i jedna čokolada će biti dovoljna.

  • Samo vaše vrijeme

Ukažite starijem djetetu na praktične prednosti njegove dobi, zatražite njegovu pomoć kod brige oko male bebe. To će dijete učiniti važnim i probuditi empatiju prema novorođenom bratu ili sestrici. Ovdje budite oprezni i izbjegavajte upozoravati starije dijete rečenicama poput; “Ti si sada velik.” Umjesto da ga gurate u ulogu koju ne želi (ono bi najradije bilo u Vašem naručju umjesto bebe), omogućite mu vrijeme samo za vas, za razgovore i puno maženja.

  • Ne pretjerujte s očekivanjima

Starije dijete Vam može pomagati na mnoge načine; donositi Vam pelene i vlažne maramice, pomagati kod večernje kupke, pjevušiti bratu ili sestrici. Većina djece voli pomagati, ali neka to nikada ne bude prisilna pomoć ili djetetova odgovornost.

  • Pozitivna komunikacija

Prirodno je da se osjećate zaštitnički spram novorođenčeta i da ga želite držati podalje od svojeg bučnog predškolca. Isto tako, nemojte tolerirati nikakvu agresiju. No, umjesto da stalno upozoravate starije dijete da ne radi ovo ili ono, pokušajte se izražavati na pozitivan način. Npr., umjesto da nervozno kažete: “Ne viči! Probudit ćeš bebu!”, objasnite djetetu zašto je potrebno biti tiši dok beba spava, a dio tog vremena iskoristite za neku zajedničku aktivnost.

  • Rutina

Koliko god je moguće, nastojte ne poremetiti rutinu na koju je Vaše starije dijete naviklo. Primjerice, nemojte preskočiti priču za laku noć ukoliko beba ima kolike. Priču može ispričati tata, baka… U ovoj fazi velike promjene, starijem djetetu su još važniji trenuci koji mu donose sigurnost.

  • Razgovori s drugim ljudima

Kad razgovarate s drugim ljudima, a uz prisutnost starijeg djeteta, nastojte ne pričati samo o bebi iako je prirodno da ste zaokupljeniji njome. Ne zaboravite govoriti o događajima vezanim uz starije dijete, novostima, njegovim napretkom ili sl. Kakva god situacija bila, nemojte ga “ogovarati” već pronađite razlog za pohvalu njegovom snalaženju u novonastaloj situaciji.

  • Povezivanje

Čak i kad se čini da beba još ne zamjećuje stariju seku ili brata, možete se poslužiti malim trikom koji će kod starijeg djeteta potaknuti osjećaje spram novog bića u njegovom životu. Na primjer, kad se beba smiješi, recite; “Vidi, smiješi ti se! To je zato što zasigurno osjeća da si ti njezin brat/seka.” Zanimljivo je da to zapravo može biti istina.

  • Nova lica starijeg djeteta

Kad beba dođe kući, starije dijete može pokazati osobine koje kod njega do tada niste imali prilike vidjeti. Da, može neko vrijeme biti sebično, ali može se pretvoriti i u neustrašivog zaštitnika. Kako god bilo, dozvolite mu da se požali ponekad. Ma, sa smiješkom priznajte i njemu i sebi; bebe znaju biti pravi gnjavatori. Odajte mu još nešto. U godinama koje dolaze, taj će mali gnjavator narasti i, ukoliko se oboje potrude, postati djetetov najbolji prijatelj.

Stolica kod djece: što je normalno, a što nije?

By

 

Tema možda nije privlačna, ali netko Vas treba informirati i o onome što nalazimo u dječjim pelenama. A upravo je to čest razlog za brigu roditelja. Stolica kod djece može biti svih boja i konzistencija pa čak i iskusni roditelji vjerojatno nisu doživjeli sve varijacije. Što je sve normalno kod novorođenčadi, dojene dojenčadi, dojenčadi hranjene mliječnom hranom i djece na dohrani i krutoj hrani?

 

Sastav

U stolici je oko 75 posto vode. Ostatak je kombinacija mrtvih i živih bakterija koje pomažu probaviti hranu u crijevima, bjelančevina, otpadnog materijala iz hrane, staničnih obloga, masti, soli te tvari koje se ispuštaju iz crijeva i jetre.

Miris

S obzirom od čega se sastoji, ne čudi što ima neugodan miris. Bakterijska aktivnost u izmetu stvara niz spojeva i plinova koji dovode do neugodnih mirisa. Stolica koja je dulje u crijevima, ima i neugodniji miris. Izrazito težak, kiseo miris može upućivati na alergiju na bjelančevine kravljeg mlijeka. Općenito, stolica dojene dojenčadi ne smrdi, dok kod hranjenja adaptiranim mliječnim formulama ima lagano neugodan miris. Međutim, kada se uvede dohrana i dijete dođe u kontakt s različitim izvorom bjelančevina, stvar postaje neugodnija. Ako smatrate da je miris izrazito neugodan, spomenite to pedijatru.

Boja

Dojenčad koja je isključivo dojena dnevno dobiva različite bjelančevine, što ovisi o prehrani njihove mame. Sukladno maminoj prehrani donekle se mijenja i boja bebine stolice. S druge strane, mijenja se i stolica kod dojenčadi hranjene isključivo mliječnom hranom koja dakle svaki dan dobiva istu vrstu hrane. Razlog je u tome što se mijenja crijevna flora dojenčeta (sastav bakterija koje naseljavaju crijeva). Prema tome, stolica dojenčeta hranjenog mliječnom hranom u ponedjeljak može izgledati drugačije nego u petak.

Konzistencija

Bebina stolica može biti tvrda poput maslaca, mekana popust svježeg sira ili tekuća kao jogurt. Dojeno dojenče obično ima stolicu žućkaste boje senfa, a može biti zrnata ili glatka. Dojenčad hranjena mliječnom hranom ima međutim stolicu sličnu pudingu. Ako dojenče ima stolicu kao zečić (kuglice), onda vjerojatno ima zatvor. Vrijedi okvirno pravilo: ako se stolica kotrlja, vjerojatno je pretvrda.

Učestalost

Koliko često beba ima stolicu, nije tako važno kao što misli većina roditelja. Nakon šest mjeseci dnevno ne bi smjelo biti više od šest stolica, ali i ne manje od jedne stolice tjedno. Sve ono između posve je uobičajeno. U tom se razdoblju usporava brzina kretanja hrane kroz crijeva. Ako se hrana prebrzo kreće kroz probavni sustav, tijelo ne dobiva dovoljno hranjivih tvari. Ako se međutim hrana kreće presporo, to može značiti zatvor. Konzistencija (tvrdoća) stolice važnija je od učestalosti pražnjenja crijeva.

S rastom i promjenom prehrane dojenčeta mijenja se i njegova stolica

Novorođenče

Prva je bebina stolica ljepljiva, crno-zelene boje i naziva se mekonij. Počinje se stvarati puno prije porođaja. Sadrži plodnu vodu, tjelesne stanice, žuč, kosu…, odnosno sve ono što je beba progutala još u vrijeme dok je bila u maternici. Iako izgleda jako neprivlačno, mekonij nema mirisa. Nakon nekoliko dana stolica postaje vodenastija i žućkaste boje; u prvom mjesecu bebi možete promijeniti i po deset pokakanih pelena na dan.

2.–4. mjesec

U tom se razdoblju broj stolica ustaljuje na približno četiri puta na dan. Frekvencija pražnjenja crijeva obično je češća kod dojene djece nego kod dojenčadi hranjene mliječnom formulom. Međutim, zbog dobre iskoristivosti hranjivih tvari u majčinom mlijeku isključivo dojena djeca mogu kakati samo jednom tjednom, a pritom nema govora o zatvoru.

5.–12. mjesec

Kada dojenče počne jesti krutu hranu, mijenja se i stolica. Kod dojene dojenčadi stolica postaje gušća, a kod dojenčadi hranjene mliječnom hranom stolica postaje rjeđa. Nakon uvođenja dohrane i bebe koje su bile isključivo dojene i one koje su prije uvođenja krute hrane imale stolicu samo jednom tjedno obično počinju kakati svaki dan.

1–3 godine

Nakon navršene prve godine dijete obično već jede svu krutu hranu pa njegova stolica postaje tvrđa i gušća. Između 12. i 18. mjeseca moći ćete primijetiti tzv. »povrtne pelene«, što znači da ćete u stolici vidjeti veće komadiće neprobavljenog povrća. Razlog je te pojave to što se djetetova crijeva u tom razdoblju tek navikavaju na probavu većih komadića povrća, a mnoga djeca ne žvaču hranu dovoljno dobro. S vremenom će se sva hrana bolje probaviti i u pelenama više neće ostajati veći komadići.

Što učiniti ako dojenče ima zatvor?

  • Ako dojite dijete, vjerojatno vaše mlijeko ima premalo vlakana: pokušajte jesti više voća i povrća.
  • Ako dijete hranite na bočicu, preporučujemo vam mliječnu hranu za dojenčad sa zatvorom. Takve formule sadrže povećanu količinu laktoze (mliječnog šećera) i magnezija, koji omogućuju da stolica omekša, čime se olakšava pražnjenje crijeva. Posavjetujete se također s pedijatrom.
  • Ako dijete već jede raznovrsnu hranu, uključite u njegovu prehranu neke namirnice: svježe voće i povrće (kivi, naranče, mandarine, kompot od suhih šljiva ili smokava, grožđe, kruške…) i kruh od grubo samljevenog zrna.

Kada zvati pedijatra?

  • Stolica je crna (sumnja na probavljenu krv u stolici), crvena (sumnja na krvarenje zbog alergije ili neki drugi ozbiljni probavni problem) ili bijela (problem sa žučnim mjehurom)
  • Dijete vrišti od bolova za vrijeme obavljanja nužde
  • U stolici je prisutna sluz (može biti znak infekcije ili netolerancije na laktozu)
  • Stolica se drastično promijenila nakon uvođenja nove namirnice u prehranu; može biti znak alergije
  • Ako je stolica i nakon djetetove navršene 1. godine jako tekuća ili dijete ima proljev (tekuća stolica više od pet puta na dan)

 

Što može promijeniti stolicu

Antibiotici

Dijete koje uzima antibiotike može kao nuspojavu imati mekanu stolicu više puta dnevno ili čak proljev. U takvim slučajevima preporučuje se davanje probiotičke kulture (npr. Waya LGG, koja se daje s razmakom od najmanje dva sata u odnosu na antibiotik). Istraživanja su potvrdila da probiotici skraćuju trajanje proljeva kojeg su izazvali antibiotici.

Gastroenteritis

Djeca sa želučano-crijevnom virozom često povraćaju tijekom prvog dana i dobiju proljev, a potrebna su i do dva tjedna kako bi se njihova stolica normalizirala. Kad virus naseli crijeva, dobre bakterije trebaju  neko vrijeme za uspostavljanje prvobitne ravnoteže.  U tim slučajevima proces oporavka može se ubrzati upotrebom probiotičkih proizvoda (npr. Waya LGG).

Putovanje

Boraveći izvan mjesta stanovanja, djeca piju vodu na novim mjestima, a u toj vodi mogu živjeti bakterije na koje njihova crijeva nisu navikla. To također može biti uzrok mekanih i čestih stolica, ali i proljeva. I u tom slučaju mogu se koristiti probiotičke kulture (npr. Waya LGG). Najbolje ih je početi uzimati već nekoliko dana prije planiranoga putovanja.

Dodaci željeza

Kod uzimanja preparata željeza (zbog slabokrvnosti) stolica postaje vrlo tamne ili čak crne boje, što je posve normalno. Ako je stolica crna, ali dijete ne uzima pripravke željeza, trebate se obratiti pedijatru.

Članak je informativan i ne služi za postavljanje dijagnoze ili određivanje liječenja. U slučaju bilo kakve sumnje molimo vas da se obratite odabranom pedijatru .

DRAGA MAMA, NEMOJ TO DA RADIŠ

By

 

Ti si moja mama. Ti si me u sebi nosila i čuvala devet mjeseci, brinula šta jedeš, kako i koliko dišeš, kuda se krećeš, na kom boku spavaš, koga slušaš, od koga se sklanjaš. U tebi sam rasla.
Trudila si se, više nego ikad, da budeš srećna i kada ti se plakalo, da bih ja osjetila tu sreću. Strepila si svaki put kada bi doktor prelazio preko želatinastog stomaka i treptala kada bi na ekranu videla moje maleno srce kako bubnji.
Obilazila si prodavnice, ponosno birala još u petom mjesecu sve ono što ćeš mi u danima kada se konačno upoznamo oblačiti. Navikavala si se na svoje novo uvećano tijelo. Na usporenije pokrete. Na teže disanje. Mazila si me i pričala mi. Ruka ti je srastala za stomak.
I donijela si me me na ovaj svijet, nikad jača, nikad hrabrija, lijepa, nikad ljepša, dobra, najbolja, moja.

Gledam te danas. Ponovo radiš iste stvari. Trudiš se da budeš najbolja, toliko se trudiš da već vidim kako sagorijevaš u toj želji. Vučeš snagu iz umornog tijela ko da mi sutra nećeš trebati. Umorićeš se, slomićeš se, rastužićeš se, počećeš da mrziš sebe jer osjetićeš i sama kako kopniš.
Grubo zapostavljaš sebe, zbog mene. Tako se često smiješ na silu, a znam da bi ponekad plakala skrivena u onom tvom uglu i digla ruke od svega. Vidim ti u očima. Osjetim preko dodira, mene ne možeš da prevariš.
Budi iskrena sa emocijama, jer ako ih budeš sputavala probiće te ko nejaku branu u jednom momentu. I ko onda može znati kako ćeš se nositi sa tom bujicom?
Idi kod frizera, idi na kafu, prošetaj sama, kupi sebi kupaći, nalakiraj nokte, upiši se na aerobik, pa skači. Sve to ne znači da si manje požrtvovana, da si sebi bitnija, da ne mariš za mene. Tvoja sreća se preliva na mene. Baš kao i tvoje nezadovoljstvo.
Trčiš kući, trčiš u prodavnicu, trčiš na posao, sa posla, trčiš na pijacu, sa pijace, do pekare. Proklinješ život što ti nije dao više ruku i nogu. Toliko si toga nabacala na svoja leđa, suludo vjerujući da sve „najbolje možeš sama“. I da sve moraš. A ne moraš. Neće svijet iščeznuti, niti tvoja ljubav prema meni, ako jedan dan digneš noge na sto. Biće nam svima dobro, biće nam najbolje.
I ne moraš da radiš sve ono što druge mame rade. Jer druge mame nisu moja mama, one su neku drugu djecu rodile, a ti si rodila mene. I ta druga djeca nisu ja. I ono što njih raduje, možda bi mene rastužilo, ono što ona odbacuju, ja bih možda prigrlila.
Nemoj da me odgajaš prema knjigama, odgajaj me prema svom srcu. Prema onome što čuješ u njemu, što ti tvoj instinkt šapuće.
Nemoj da budeš tužna zbog toga što me voziš u pozajmljenim kolicima čiji prednji točak pravi osmicu. Uvijek smo svuda stigle cijele i na vrijeme. Nemoj da si potištena kada kraj tebe prođe majka sa bebom u nekim velelepnim kolicima. Ona je mogla i htjela takva, ti nisi mogla ili nisi željela i to je u redu. Nijedna kolica, ni pozajmljena ni ganc nova, ne mogu da zamijene udobnost tvojih ruku, i to je jedina istina.
Nemoj da vjeruješ u priče i savjete koje čuješ. Vjeruj meni. Mom snu, mom apetitu, mom osmijehu i plaču. Mom razvoju i pokretu. To neka ti bude jedino mjerilo da li sam zadovoljno dijete. Niko osim tebe ne može bolje da zna moje potrebe, šta volim i šta je ono što me tišti.
Nemoj da se nadmećeš sa majkama i njihovom djecom.
Nemoj da padaš u očaj što kažem samo „mama“, a druga djeca već viču „daj mlijeko“, „dođi av av“. Ne prebacuj mi to. Nemoj da me manje voliš zbog toga. Možda misliš da ja ne razumijem još uvijek sve tvoje riječi, ali ja ih osjetim. A to je mnogo gore. Ne želim da se pretvorim u nesigurno dijete, jer si me uvijek sa nekim drugim djetetom upoređivala.
Nemoj da preko mene nesvesno ispravljaš neke svoje ranije greške, dokazuješ se, pokazuješ se ili svetiš. Da preko mene istjeruješ pravdu.
Nemoj prolaznicima da pravdaš moj plač. Da govoriš „izlaze zubići“ kada se pobunim što mi se neko unosi u lice. Ne mora svako da mi prija, i to nije razlog da se sramiš, da te obliva hladan znoj, i da me sa milionijednim, uglavnom pogrešnim, razlogom pravdaš. Ni tebi ne prija svako. Ali ja to poštujem.
Nemoj da misliš da si loša jer nisi član nijedne grupe “Mama i beba”. Jer nemaš vremena za diskusije unutar njih, jer nisi okačila nijednu fotografiju mog superhranljivog obroka. Niti si manje dobra što si mi juče namrvila kiflu u jogurt.
Nemoj da se nerviraš što me sa pet mjeseci nisi vodila na more. Biće vremena, more neće nikuda iscureti.
Nemoj da ti mjerila koliko si dobra majka budu poremećena, jer ćeš onda i mene naučiti da je uspjeh u nekim ludim, pogrešnim stvarima. Nemoj da misliš da sam manje sretno dijete, jer nemam sve ono što si vidjela da druga djeca imaju. Meni ne treba instant, gotov svijet, ja svoj svijet hoću sam da stvaram, od rolni toalet papira, kutija, kesa, pertli. Nauči me da maštam i da od ničega čuda napravim, biće mi lakše i ljepše u životu. Ne sputavaj me, već me hrabro prati.
Nemoj da se jedeš što nemaš veliku pomoć. Što ti se čini da su svi samo dvorske lude u prolazu koje me malo zabave, nasmiješe, štipnu za obraz i odu. To je dobar filter da znamo ko treba da je u mom i tvom krugu, a ko izvan njega. Nemoj da si zbog toga ogorčena ili bijesna, jer tako me učiš gorčini i bijesu.
Nemoj da drugim mama zavidiš, jer me tako učiš zavisti. Nemoj biti nesigurna, učinićeš mene nesigurnim. Nemoj da ostaješ zbog mene, ako ti nije dobro. Ako ti se duša kruni i nestaješ. Dug put je pred nama, potrebna si mi jaka i poletna, a ne tužna i oslabljena. Nemoj da trpiš bilo koga i bilo šta zbog moje „dobrobiti“, jer to ćeš moći da gutaš jedno vrijeme, na duže staze će te ubiti, tebe, pa mene.
I možeš ti mama da me nosaš u naramku ko neko „siroče“, i da plačeš što ne možeš bolje i više, i možda ćeš prebacivati sebi što nemaš dovoljno novca, pa da mi obezbijediš nov dušek, suh zid, veliku sobu, auto na baterije, lutku koja se ne gasi od priče, slanu morsku vodu, svjež planinski vazduh, svaki mjesec nove cipele, veliko dvorište, požrtvovanog tatu, više vremena, al jedino što ću ja pamtiti jeste tvoja ljubav. I snaga. Ne broj sati koje si provela sa mnom, već kako si ih provela.
To je jedino što mogu i želim da osjetim, tebe nasmijanu, iskrenu i sretnu, tebe otvorenu koja me golicaš na bilo kakvom dušeku, bilo kakve sobe. Bez griže savjesti da si negdje omanula.
AUTORKA: JOVANA KEŠANSKI