5 trikova kako pobijediti djetetovu izbirljivost za stolom

Nadmudrite dijete – to uvijek pali!

 

 

SIGURNO želite da vaše dijete raznoliko i zdravo jede, no na tom putu često će se naći “Ja to ne volim!” i “Ja to neću!”. Kako se nositi s djetetovom izbirljivošću i uspjeti ga nadmudriti?
Ne ostavljajte prostora za izvolijevanje
Za vrijeme ručka objasnite djetetu da samo ono što je na stolu ima za jesti. Dijete ima pravo odbiti obrok, no nažalost u tom slučaju neće pojesti ništa. Osim što ćete dijete potaknuti na razmišljanje koliko je zapravo gladno, ono će na vrijeme naučiti koliko je važno unaprijed planirati obroke. Imajte na umu da se dijete neće razboljeti ili patiti ako odbije jedan obrok.
Ako ste djetetu dali alternativu, no ono odbija više uzastopnih obroka, pokušajte s nekom od sljedećih metoda.
Začinite stvari
Istina je da su djeca vrlo osjetljiva, no to ne znači da im neprestano treba nuditi jednu te istu hranu. Eksperimentirajte s okusima i začinima, samo se pridržavajte pravila da hrana ne smije biti ljuta, sve ostalo je dopušteno.
Neka povrće igra glavnu ulogu
Povrće roditelji najčešće djeci nude kao prilog mesnom jelu i kada malo bolje razmislite, uopće ne čudi da će se odlučiti odbiti povrće kada imaju njima mnogo ukusniju alternativu na tanjuru. Patlidžan ili tikvice odlično će zamijeniti čak i tjesteninu u lazanjama, a kombinacija dobro začinjenog raznolikog povrća postat će prava zamjena za meso. Ako hranu poslužujete u više sljedova, prvo na stol stavite povrće, kada su djeca najgladnija, a ujedno i najmanje izbirljiva.
Jedite zajedno
Kada god je to moguće, pokušajte okupiti cijelu obitelj oko stola. Dokazano je kako djeca koja imaju redovite obroke u krugu obitelji imaju i zdravije prehrambene navike. Ugasite televizor za vrijeme obroka i ne javljajte se na telefon.
Probajte djetetovu hranu
Kada dijete odbije određenu hranu, probajte zalogaj i pokušajte mu objasniti kako je ukusno.

Ako ništa ne uspije, koristite dobro staro podmićivanje

Kada hranjenje postane pravo mučenje, a dijete počne odbijati sve više vrsta hrane, možda je vrijeme za ovaj korak.
Najčešće rečenice koje roditelji koriste kako bi podmitili dijete da pojede večeru jesu:
Nema deserta ako ne pojedeš što imaš na tanjuru.
Nema ustajanja od stola dok ne probaš po malo od svega na tanjuru.
Vidim da ne jedeš meso, mogu li ga dati tvom bratu? Iz nekog razloga ovo najčešće djeluje jer se u djetetu javlja natjecateljski duh.
Izvor: index.hr

Zašto su djeca tako nemoguća u blizini svojih majki

Kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama čim ste ušli kuću

Poznato? Ma vi ste zapravo jedna sretna mama! 🙂

DOLAZITE po svoje dijete u vrtić i tete ga hvale kako je samo dobar, mio i poslušan. Ostavite ga malo kod bake i ona je oduševljena njegovom dobrotom te se baka u čudu pita zašto vi stalno gunđate na njegovo ponašanje. Radite i dijete je cijeli dan s tatom – dobro, zabavno, poslušno, kolegijalno – sušta suprotnost onom ponašanju kada je s vama. U čemu je kvaka? Zar doista toliko ne vole svoje mame da ne propuštaju nijednu priliku kako bi vam malo zagorčali život?

 

 

Ako ste se već sto puta uhvatili za glavu u pitanju – Zašto? O, zašto? Znajte da je to zato što vas vole najviše, vi ste njihova sigurna luka i iako vam se ponekad čini da ste im ujedno i kanta za sve njihove negativne emocije, to je zato što je to upravo tako.
Nema veće sigurnosti od majke koja voli, koja razumije, koja se trudi pomoći svom djetetu, pa kada vas nema djeca u sebi jednostavno skupljaju sve svoje proživljene dojmove i čekaju samo vas da vam ih istresu. One dobre emocije koje su ih okupirale, nedostajanje koje su osjećali, njih će ispoljiti zagrljajem, pusom i skakutanjem oko vas – i to vam neće smetati. To će vas i više nego usrećiti no već sekundu nakon započet će kukanje, plač, cendranje, bacanje igračaka, vješanje po vama uz krikove… situacija koja vas ubija u pojam jer ne razumijete što se to upravo dogodilo da su baš sada tako poludjeli.
Drage majke, dogodilo se to da je došla njihova sigurna luka u koju će kao brod balastne vode izbaciti sve što ih je dosad ljutilo, tištilo i mučilo. S vama je došao i osjećaj da sada konačno mogu otpustiti kočnicu i osloboditi svoje osjećaje. I neka vas ta mora ne mori jer to samo znači da dijete u vama vidi nekoga tko im dozvoljava da budu prirodni, da pokažu svoje osjećaje, da se utješe.
I zato kada vas vaše voljeno dijete sljedeći put već na vratima dočeka kao mali divljak, ne ludite i ne ljutite se – pustite im da se ispušu. Vi možda njihova kanta i vreća za udaranje, ali ste im ujedno i najveći oslonac u životu – okrilje u kojem će cijeli svoj život imati posebno mjesto gdje mogu biti najiskreniji i najprirodniji. Mjesto gdje će najprije početi razvijati svoju emocionalnu inteligenciju,izražavati svoja osjećanja i suosjećanja te na temelju toga razvijati i svoje samopouzdanje.
Znajte stoga da vaše dijete nije razmaženo niti zločesto, ono samo čeka vas da vam sve ispriča. Nisu ni tate daleko od toga, čisto da se zna, jer kada njega dugo nema pa se odjednom pojavi i on će vjerojatno dobiti poštenu porciju gromoglasnih otpuštanja osjećaja. Tu stoga leži i odgovor na ono pitanje zašto su djeca u prisustvu roditelja lošija nego kada ih čuva netko drugi.
Ako situacija u vašoj obitelji nije takva, ako nikada do sada niste primijetili ovakve oscilacije u njihovom ponašanju, vjerojatno postoje samo dva adekvatna odgovora – ili ste baš stalno s njima ili djeca u vama ne vide svoju najsigurniju luku. A to baš i nije dobro za njih.
Dakle, kada se sljedeći put vraćate kući već se pred vratima pomirite s tim da će vas vaše dijete zasutim svim svojim proživljenim emocijama. I nemojte zato luditi i dočekati ih s gardom, dočekajte ih širom otvorenog zagrljaja da se što brže istresu i što brže vrate svom ritmu – utješeni i sretni što su vam baš sve ispričali.
Izvor: Index.hr

Pismo jedne bebe

KAKO NAUČITI MAMU NESPAVANJU

Ok, kod mene stanje je ovakvo. Mama me ima skoro 7 mjeseci. … Prvih nekoliko mjeseci bilo je sjajno- plakao bih, ona bi me podigla i nahranila, u bilo koje doba, i danju i noću. Onda se nešto promijenilo. Zadnjih nekoliko tjedana, ona pokušava PCNUK (prespavati cijelu noć u komadu). Prvo sam pomislio da je samo faza, ali postaje sve gore. Pričao sam s drugim bebama i izgleda da je to prilično uobičajeno, nakon što nas mame imaju nekih 6 mjeseci. U čemu je stvar: te mame zapravo nemaju stvarnu potrebu spavati. To je samo navika. Mnoge od njih imale su skoro 30 godina za spavanje – jednostavno im to više nije potrebno. Zato sam smislio plan. Nazvao sam ga Crybaby obrat.

 

 

Postupak je slijedeći: Noć 1 – plačite svaka 3 sata dok vas ne nahrani. Znam da je teško gledati mamu tako uznemirenu zbog vašeg plača. Imajte na umu da je to za njeno dobro. Noć 2 – plačite svaka 2 sata prije nego vas nahrani. Noć 3 – svaki sat Većina će mama početi reagirati brže nakon 3 noći. Neke su mame otpornije i mogle bi se opirati promijeni nešto duže. Ove mame mogu stajati na vratima satima i govoriti šššššššššš. Ne predajte se. Ne mogu ovo dovoljno naglasiti:

DOSLJEDNOST JE NAJBITNIJA! Ako joj dopustite da PCNUK (prespava cijelu noć u komadu) i samo jednom, očekivat će to svaku noć. ZNAM DA JE TEŠKO! Ali ona uistinu nema potrebu za snom, ona se samo opire promijeni. Ako je vaša mama od onih koje su posebno otporne, pokušajte prestati plakati desetak minuta, toliko da se vrati u krevet i zaspe. Tada počnite plakati ponovo. Upalit će KONAČNO! Moja je mama bila budna 10 sati, neprekidno, tako da znam da ona to može. Prošlu sam noć plakao svaki sat. Jednostavno morate donijeti odluku i pridržavati se toga. BUDITE DOSLJEDNI! Ja plačem zbog bilo kojeg razloga koji mogu pronaći. Vreća za spavanje mi je zagolicala nogu. Osjetio sam nabore na plahti. Moj mobil je napravio sjenu na zidu. Podrignuo sam se i podsjećalo me na kruške ( a nisam jeo kruške od ručka – otkud sad to?) Mačka je mijauknula (Trebao sam znati. Mama me na to podsjeća barem dvadesetak puta dnevno. LOL.) Jednom sam čak plakao samo zato jer mi se svidio zvuk jeke iz baby alarma u drugoj sobi. Pretoplo, prehladno, baš kako treba – nije bitno! Nastavite plakati! Trebalo je vremena, ali uspjelo je. Nahranila me u 4 u jutro. Slijedeću noć moj je cilj 3:30. Potrebno je polako skratiti razmake između hranjenja kako bi se poremetio mamin unutarnji sat. P.S. Ne dozvolite da vas one gumene stvarčice zavaraju, bez obzira koliko ih sisali, iz njih NEĆE izaći mlijeko! Vjerujte mi.

Beba 😊