Zašto beba sisa prst i kako je odvići od toga?

IMG_3351.JPG

Zašto beba sisa prst?

Čak i dok je beba u stomaku, na ultrazvuku se može videti da sisa prstić
Sisanje prsta je veoma česta navika mališana. Roditelji obično primete ovu naviku kod bebe oko trećeg meseca, ali se na ultrazvuku može primetiti i dok je beba u stomaku.

Sisanje je jedan od prirodnih refleksa bebe i na taj način se oni umiruju kada su umorni, gladni, dosadno im je ili se tako uspavljuju. Naučnici tvrde i da im sisanje prsta pruža osećaj zadovoljstva kao da su upravo jeli ili na taj način pokušava da nadoknadi nedostatak zbog hranjenja na flašicu.


Može li se sprečiti ova navika?

Bebe se rađaju sa potrebom za sisanjem i kod nekih je izraženija nego kod drugih. Da bi ispunile svoju potrebu neke bebe sisaju prst, a neke cuclu.

Mnoga deca ovu naviku prevaziđu sama od sebe, bez specijalnih metoda kojima svakako ne bi trebalo pribegavali, jer se može desiti da postignete kontraefekat.


Da li je bolje da mališanu dam cuclu umesto što sisa prst?

Postoji mnogo stvari za i protiv i za prst i za cuclu.

Prst je uvek dostupan, ne može da padne na pod ili se izgubi se u toku noći. Cucle sa druge strane manje oštećuju zube i to zbog toga što je deca odbace mnogo pre nego što „stignu“ stalni zubi. Takođe, uvek možete da mu uzmete i sakrijete cuclu.

U suštini najbolje bi bilo kada bi uspeli svoje dete da odviknete i od jednog i drugog.


Moje dete nekako agresivno sisa prst, da li je to normalna pojava?

Kod dece koja agresivno sisaju prst veće su šanse da imaju probleme sa zubima
Postoje dva načina na koja deca sisaju prst. Kod mališana koji pasivno i lenjo sisaju prst manja je verovatnoća da dođe do većih problema sa zubima nego kod onih koji to čine agresivno i nervozno.

Ovo jeste normalna pojava ali u tom slučaju potrudite se da ga odviknete od ove navike dok još ne izrastu stalni zubi.
Kada ova navika postaje problem?
Mnogi mališani sami od sebe prestanu da sisaju prst kada malo porastu, ali određeni procenat dece sa ovom navikom nastavi i nakon četvrte godine.

Najveći problem koji je povezan sa sisanjem prsta je rizik da se zubi iskrive, da prednji gornji budu istureni, a donji uvučeni, ili pak da dođe do njihovog kvarenja. Ipak, ovo može da postane problem tek ako dete sisa prst, a nema više mlečne zube, već stalne, dakle sa otprilike šest godina.

Takođe, može se desiti da prst koji dete sisa postane vlažan i da dođe do crvenila, infekcije ili do blažeg oblika dermatitisa.
Kako da odviknem dete od ove ružne navike?

Nemojte detetu prigovarati, vikati na njega , ili vršiti pritisak, jer njegova želja u tom slučaju može da se pojača još više. Umesto toga, posmatrajte vreme i mesto kada sisa prst.

Ukoliko se to dešava dok gleda televizor, dajte mu gumenu loptu, lutku ili neku drugu igračku koja će mu odvući pažnju. Ako to radi dok je uplašen ili kad je iznerviran, polako ga ohrabrite da svoja osećanja izrazi rečima, ako je gladan dajte mu neku užinu, jabuku ili šargarepu, koju će moći da gricka i za koju će mu biti potrebno više vremena da pojede.

Ključ uspeha je da otkrijete kada sisa prst i da mu neprimetno ponudite neku zamenu.
Saveti roditeljima
Obično velika većina dece oko 9. meseca eliminiše ovu naviku spontano, kada nauči neke nove veštine i nema potrebe da se više umiruje sisanjem prsta. Evo nekoliko saveta za one roditelje čija su deca malo upornija:

• Većina metoda (poput mazanje prsta senfom, alevom paprikom, grdnje, izvlačenje prsta iz usta) nije od velike pomoći, a dete će biti još upornije da istraje.
• Nikada nemojte dete ismevati ili negativno komentarisati kada uživa u svojoj navici.
• Mališani do tri godine ne razumeju zašto odrasli žele da im zabrane da sisaju prst, kad njima to pričinjava veliko zadovoljstvo.
• Starije devojčice možete da „ucenite“ tako što ćete im reći da ćete im nalakirati nokte ako ne budu sisale prst.
• Utvrdite kada obično dete sisa prst i pokušajte da mu ponudite neku alternativu (užinu, lutku, igračku…).

 

 

izvor: Bebac.com

Postporođajna depresija:

When baby brings the blues … postnatal depression

Zašto se osećam loše nakon porođaja?
Verovatno ste mislili da kada se porodite to će biti najlepši period vašeg života, ali od trenutka porođaja osećate se loše. Budite uvereni da niste jedini, jer je određeni stepen ranjivosti i neraspoloženja nakon porođaja sasvim normalna pojava, a čak 80 % majki se nalazi u blagoj depresiji.

Moguće da ćete imati problem sa spavanjem, biti pomalo plačljivi i razdražljivi, ali čim se odmorite i naspavate osećaćete se bolje. Takvo stanje najčešće ne traje duže od dve nedelje nakon porođaja.
Šta je postporođajna depresija?
Porođaj dovodi do bujice moćnih emocija, od uzbuđenja i radosti, do straha i anksioznosti, a ovo mešanje raznih osećanja može da dovede do depresije.

Kod oko 10 % mama početni bezazleni simptomi se sve više pogoršavaju, što utiče na kvalitet svakodnevnog života. U tom slučaju treba se što pre obratiti stručnim osobama za pomoć, kako bi oporavak kraće trajao.


Zašto dolazi do postporođajne depresije?

Razlozi za depresiju nakon porođaja su fizičke promene, emotivna nestabilnost i životni problemi
Ne postoji samo jedan razlog zašto dolazi do postporođajne depresije, koju su stručnjaci nazvali “bebi bluz”. Najčešći razlozi su fizičke promene – zbog drastičnog pada estrogena i progesterona, kao i hormona tiroidne žlezde, zbog čega se osećate umorno i usporeno. Takođe, promene krvnog pritiska i imuniteta dovode do promena raspoloženja.

Emotivno ćete osećati kao da ste izgubili kontrolu nad svojim životom i bićete u dilemi da li uopšte možete da se starate o bebi.

Takođe, mnogi životni problemi mogu da doprinesu nastanku depresije, briga o drugom detetu, poteškoće sa dojenjem, finansijski problemi, manjak podrške partnera i porodice…


Kako da prepoznam simptome postporođajne depresije?


Najčešći simptomi postporođajne depresije su:

• plačljivi ste i tužni
• teško se koncentrišete
• imate probleme sa spavanjem
• imate smanjen ili pojačan apetit
• anksioznosti ste
• stalno menjate raspoloženja
• povlačite se od prijatelja i rodbine
• stalno imate osećaj krivice

Vrlo često, neke mame su u paničnom strahu da ne mogu da vode računa o bebi, ili da će je povrediti. Takođe stalno imaju negativne misli.


Da li se kod svih žena javlja depresija nakon rođenja bebe?

Nakon rođenja bebe sve žene prolaze kroz emotivne promene i ne postoji pravilo kod koga će se javiti ozbiljnija depresija nakon porođaja. Ipak u nekim slučajevima postoji veći rizik i to:

• ako ste vi ili neko iz vaše porodice imali problem sa depresijom
• ako je trudnoća bila neplanirana ili neželjena
• ako imate bračnih problema
• ako ste doživeli velike promene u životu dok ste bili u drugom stanju (recimo selidba u drugi grad, gubitak posla…)
• ako ste imali težak porođaj
• ako imate probleme sa štitnom žlezdom


Kada da se obratim za pomoć lekaru?

Za stručnu pomoć treba da se obratite ukoliko se psihički loše osećate duže od dve nedelje, a simptomi depresije su sve intenzivniji. Ako vam je teško da bilo šta odradite kod kuće i na poslu ili ako osećate da ne možete da brinete ni o sebi, ni bebi. Naročito potražite pomoć ako vam ponekad prolazi kroz glavu da bi mogli da naudite sebi ili bebi.


Kako se leči postporođajna depresija?

Razgovor sa partnerom, sestrom, drugaricom, od velikog je značaja za novopečene mame
Nekada je dovoljan razgovor sa bliskom osobom, pomoć supruga, prijateljice ili rodbine oko bebe. Međutim, u ozbiljnijim slučajevima, obavezan je razgovor sa stručnom osobom, psihologom.

Takođe, ukoliko lekar proceni da se radi o težem obliku depresije, potrebno je koristiti prepisane antidepresive. Što se pre suočite sa problemom i potražite pomoć stručnjaka, to je bolje za vas i bebu.


Da li postporođajna depresija može da bude opasna za bebu?

Ukoliko se postporođajna depresija ne leči, možete imati problem da prepoznate i fokusirate se na potrebe deteta, a zbog manjka energije i neraspoloženja možete osetiti grižu savest, izgubiti samopouzdanje, pa vam se depresija može još više pogoršati.

Takođe, smatra se da posporođajna depresija kod majke može da utiče na bebu, tačnije može da uzrokuje probleme sa ponašanjem, stalan plač, a kasnije može da dovede do problema prilikom razvoja govora.

 

 

Izvor:Bebac.com